Barbara Jonjić: Cijepio se i Pupovac, autoritet Vlade RH

Izrada plana učenja meni je bila srž školovanja
Plan je bio sve
U odnosu na njega, sporedna su bila i predavanja i vježbe

Izrađivala bi ga već u rujnu
Navakat
Naoružana markerima, kalkulatorima i papirićima u boji
Glavno je bilo izbrojat listove u meterijalima koji me čekaju za tu godinu
Ne stranice, nego baš listove
Jerbo
Tako se svega čini manje, a čovik triba gledat što manje samog sebe uznemiravat
Pripadat
Znala san odbijat i slike i tablice
Primjere
Sve što nije goli tekst
Unda
Stavila bi broj listova u razlomak su brojen dana
Rezultate s rasporedon za svaki dan ispisala bi na veliki papir, pa zalipila na ormar
Tako da se vidi s vrata i s kreveta
Red, rad, stega
Kako upravo rad oslobađa promovira je još Hitler na niti zere lip način
Al ujedno je i dokaza kako se od baš svakoga more nešto pokupit i naučit

Strategija je pola posla
Nema smisla pisat o svin mojin pogrešnin procjenama, o pribacivanju s dana na dan, jerbo moj genijalni plan nije pokriva nikakvu izvanrednu situaciju
Niti bolest, niti moje nesritno zaljubljivanje u fiktivne likove
A takvo zaljubljivanje, to se znade odnese ti puno više vrimena
Jerbo sve što o njemu ne znaš moraš prvo sama izmaštat u glavi
Tek kad ga tako detaljno stvoriš, more se tugovat za njin i zbog same nemogućnosti realizacije

Znala san doć u fazu s pribacivanjen u kojoj bi kao za dvi noći tribala naučit materiju koja se niti pročitat ne more u deset dana
Ae
Niti sudoper primit ne more tliko vode kliko su kao moji možđani tribali podataka primit i povatat u par sati kad bi me stisli rokovi

Nakon pada izradila bi novi plan
Poučena greškama iz prethodnoga
Izminila bi ga u puno toga
I gledala isključit ili predvidit vanjske utjecaje kliko je moguće
Sve u svemu, išlo mi je
Odustala nisan, a to je glavno
Vratila san se kući s trofejen zbog kojega san i gradila strategiju
Moj trofej plave je boje
Ima pisaćin strojen ispisano moje ime i prezime
Pa unda zalipljeno na vrvu
Danas mi predstavlja tek simbol moje upornosti kod držanja zacrtanoga plana kratkoročnoga i dugoročnoga
Rekla bi naša Kolinda
Ja vam kažem kako se to može
Kako ne
Može se pokazat sridnji prst za podršku
Prava na izbor
Pa unda sa deset prsta pomagat u obnovi potreson porušeni područja
Može se
I more se

Reka’ bi Gibo
Sve po potribi, kako se namisti u taj tren

Svaka katastrofa izbaci junake i antijunake u prvi plan
Kad voda poklopi
Pojave se i miševi iz rupa

Zatreslo se i trese se
Na ruševinama, pokrivenima niskim temperaturama, kovid brojevima
I cjepivom
Svaki dan domino efektom tresu nas nekakve medijske afere
Stvarne i izmišljene
Izredalo se kroza tjedne svega
Od poslovičnog udara na Državu, njene institucije,
Katoličku crkvu, do rehabilitacije četnika i relativiziranja Domovinskoga rata

Doslovce smo mogli čitati rečenice tipa

– Hrvatska kao država niti nije potrebna.
Narod se sam može organizirati

Mislim kako smo uistinu narod stvoren za izvanredne situacije
U običnim, svakodnevnim situacijama ne funkcioniramo kako triba
Glođemo jedni drugima šljuke
Gubimo fokus i motiv
No
Najbolji smo kad gori pod nogama
Kad udari vanjski neprijatelj
Ili viša sila
Baš tada smo jedno

Čim se otkloni ona prva opasnost
Nastupa peta kolona
Uočavaju se problemi
Nastaje duboki jaz
Polarizacija misli
Koju unda mediji zlorabe svojim uhodanim metodama

Nekima, čini se, niti danas nije jasno iz koji razloga su nastale države
I njene institucije
Mnogima nije jasno
Kako njiova manjkavost ne znači kako su država i institucije generalno suvišne
Tek znači kako ne postoji strategija koja je provodiva i koja bi onemogućavala pribacivanje i gomilanje materijala na one, meni tako poznate dvi radne noći

S državni jasli jednostavno triba maknit svu ekipu koju nerad oslobađa
Tu je kvaka
A za takvo nešto triba zakonski okvir koji će onemogućit natječaje kakve danas imamo
A takvi su da se doslovce unaprid zna za koga su raspisani
Ako sam se u nešto uvjerila odajući po natječajima i prijavljivajući se po Zavodu za zapošljavanje
To je, kako posa uistinu dobije osoba za koju se unaprid priča kako je natječaj raspisan baš za nju
DakleM, čista farsa
Svatko od nas bira u klikoj mjeri i do kada će sudjelovati u njoj

Pravim odmak dok se ne regeneriram
Do tada gledan

Mediji se raspisali o Žiniću
Županu koji se šlepa uz Državu
Nevjerojatno je kako se redovito iskopa nekog hdz-ovca koji praktički nema ništa
Ne bi kod nas jagma bila udat ćer u njegovu kuću
Župan, a izigrava socijalni slučaj
Nije sramota bit sirotinja
Sramota je bit župan, a tovarit se Državi ko socijala
Ovo njegovo stanovanje u državnome za sitniš
Mene podsjeća na Radu, svicku filmsku zvizdu i Brijune
Neš ti filmske zvizde koja se guba
Gleda negdi spavat i marendat džabe
Iz istoga razloga gadi mi se i kad vidin za koje iznose papi naša elita u Saboru
Nosi od kuće, kad je već tliki jad
Neka ti žena poha kokoš i metne u foliju

A ne znan
Drugačije san gojena
Kod nas, dočin je džabe, sumnjivo je
Neće niko i sramota je da te kogod vidi di se štogod džaba dili
Zgledaju li te, odman si gladna uš
Iako, vidin kako je to po metropolici i našin gradovima regularan sport
Lizipijatine postale influenseri, utjecajci
Glavno je puste kune dat za robužinu, pa se drugome tovarit na ručak

Dok san živila u Splitu
Zna je tamo bit Gastro sajam
Na njemu bi bilo ist i pit svake sriće
Svake sriće bilo i za vidit vezano uz kuvariju
Što je najgore, mene kuvarija oduvik najviše zanimala
To mi baš oduvik ljubav i terapija
Nema tuge koja me ne prođe kad kola na šporetu upalin i zaklapan loncin
Al’ nisan nikad išla na taj sajam
Nisan
Niti jedne godine
Uvik mi bio stra u glavi

Samo mi vali da me kamere uvate
Pa da me po mome Imotskome za vikend komentiraju

– Nu je, došla se na sajam džabe najist

Nema veće sramote kod nas
Od toga da se tovariš digdi na tuđi račun
Nas se uči bit domaćin, a ne gost
Zato smo procvaton turizma u Zagori napokon došli na svoje

Nije naš odgoj
Da izigravaš kako nemaš za kruv, a zna se kako imaš
I ajde ti sad svati take ko Žinić
Župan, a guba se i sirotinju izigrava

Moga je štogod od rećemo Tite naučit

Ljute se kad se u svemu i svačemu i danas dođe do Tite
A kako ne bi
Lik je fascinantan
Meni je i danas fascinantna činjenica kliki silni intelektualci i danas baš u Titi, zločincu, bravaru koji doslovce nije zna izgovorit smislenu rečenicu
Vide najvećega sina naši naroda i narodnosti
Tito nije ima škole
Natuca je jezik države kojoj je bio kolovođa, al’ se zato bar nije guba
Diza je kredite, pa bar ove svoje manitove uspješno manita
Nema majci, iz njegove robe, cigara, kuća i greba
Ljudi i danas meni tumaču kako je u vrime Juge bilo pravo, pravcato blagostanje koje samo od jala nisu tili priznat domaći izdajnici i njiovi potomci
Oni što su u stampedu bižali iz Juge šezdeseti godina dočim su se granice otvorile

Bižali su zaprave od hedonizma i rasipanja
Sklanjali se kod racionalni i šparni protestanata
Bar je to svakomu jasno

Mediji iskopali Žinića, župana s pola nekretnine
Onako kako Severica i Pupovac iskopaju baš obitelj Paspalj od svi oni ljudi kojima je potres srušio domove

Trevi se to baš tako

Relativizira se na krilima potresa i Državu i Domovinski rat
Nastao prijepor i okolo toga je li Banovina ili Banija
Sve se pravi manito i uredno se priskaču službeni nazivi
A šta ja znan
Meni to nije zera, ni blizu
Rećemo
U mome srcu, meni moj grb počinje su prvin bilin poljon
Je
Al’ ajde, privatila san ovi službeni grb
Tako mi je i Banovina službeno moja rič

Zanimljivo, za Baniju skočili srčano svi oni kojima prvo bilo polje nije u srcu
Onako kako i ona pisma koja govori o sinu rođenomu za Domovinu
Najviše smeta onu duboku, Titinu ekipu koja otkida na metafizičke stihove Mile Kekina, Leta 3 i slični

” Ovaj mikroorganizam ima super moći, meni je recimo, naglo otvorio oči ”

Dan, noć davila s radija baš ta Milina pisma o tomu kako će i kovid kad, tad proći
Ovo će proći
Ovo će proći
Dan, noć
Nisan se vrlo bunila
Bolje i to, nego da se opet dere kako on nije naš
Ne bi da to kogod nije zna
Ni on, a ni njegova gospođa nisu naši
Neš ti
Nisan ni ja njiova

Živimo novo normalno
Imamo čast gledat saborske zastupnike
Kako se cijepe u donjemu rublju
Sveti moj Ante na šta smo spali
Prizor svakoga divljenja vridan
A svi zajedno rugali su se Kerumu
Njemu, njegovoj seki
Njiovoj razini
Pernaru se rugali
I bračnomu paru Puljak i Palfi/Sinčić
A di su danas svi zajedno

Najniža razina nekakvog rijalitija
Kad vidim saborskog zastupnika kako se cijepi u donjoj majci
I Živi zid mi djeluje manje proleterski
Sabor nan posta poljska bolnica i big brader
2u1
Umisto da su ji bar odveli cijepit u one šatore i arene koje su na vakat pripremili

Predsjednik Milanović i dalje iđe korak naprid
Nazad dva
Osvitla nan obraz u odnosu na babe, žabe, Puhovskoga i BiH
Unda sidne cijepit se u izravnomu prijenosu
Jedan dan čudom se čudi kako Torcida pomaže i Srbima
Drugi dan lipo izjavi kako je teško danas sankcionirat kokošarenje u obnovi

Istina, teško će Možemo team napravit kakvu bitnu rađu tamo i bez zastare
Pogotovo sad kad su statičari izašli su brojevima s terena
Piši propalo
Histerija puče k’o balon
Još jednon se tek potvrdilo kliko se naši mediji i crvena oporba tek znaju razigrat
Ovaj iz Možemo mi je posebno uvjerljiv kad priča o takvim stvarima
Ko da je jednu kuću on financira i izgradio
Niki dan san naletila na podatak kako
Mu ni ćaća ne dili njegov svjetonazor
Čovik isto u politiki, al’ kao desničar je
Eto
Ćaća desno, sin Sorošu
Zato se on ovliko prsi
Kompleksi
Tek sad mi je jasno
Isto ko što mi je jasno kako
Njijova kuća ne more izgubit izbore

Imamo mi takvi i u Imotskome
U istoj kući vlast i oporba, pa se samo minjaju ko bura i jugo

Na samomu početku kampanje cijepljenja protiv kovida
Izjavila san kako čekam stav
Pupovca i SNV
Meni su oni autoritet
Jasno
Samo onaj koji uporavlja su Vadom RH meni more bit autoritet
Ništa meni nije značio Stožer, Milanović, Vježbač Marić, tetovirani Kreško Beljak
Ni blizu

Znam ja koga se zaprave pita
U koga je ključ od konobe i katanca

Daklem, gotova san, cijepio se i Pupovac
Autoritet Vlade RH
Srića mi je tek što kao prava Imoćanka imam papir kako tu njiovu likariju ne triban
Po sistemu, kako nisan ni doktur, al do mraka nabavin papir kako i to jesan

Daklem, sad kad su svi bitni cijepljeni
Sad će strategija na vrata
Kratkoročna i dugoročna
Ne sikirajte se
Na broju su markeri, kalkulatori i papirići u boji

Čip iz kovid cjepiva će uporavit s njima
Zbrinit će nas sve zajedno puno bolje od Žinića

A sve naše potrese
Preusmjeravat će negdi daleko
Od ovoga našega Raja za kojega su majke
Rađale
I rađat će svoje sinove

Milu, kao i sve ostale kulturnjake pune ljubavi za Domovinu financirat će i dalje čipirana Vlada RH
Njega, Ninu, Let 3, Antivalentinovo derneke i sve ono što kulturnomu uzdizanju služi

Neka, meni to ne smeta

Svoje misto u basni, ako se mene pita, ravnopravno zaslužuju i cvrčak i mrav
Jerbo
Lašnje čoviku i kopat kad ti neko na uvo zagudi

– Ja nisam vaš

Posebnu težinu pismi daje baš to što ti i bez nje znadeš kako takvi redom nisu tvoji

Osim, kad ih se iznad lonca broji

*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.