Poruka biskupa za Dan života: Služenje u ljubavi bližnjemu pravo je izvorište nade

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj požeški biskup Ivo Martinović uputio je poruku za Dan života koji se obilježava u nedjelju, 2. veljače. Poruku prenosimo u cijelosti.

Evanđelje života – vrelo neugasive nade i prave radosti

Ovogodišnja poruka Vijeća HBK-a za život i obitelj za Dan života koji obilježavamo u nedjelju 2. veljače 2025. smješta se u kontekst aktualne jubilejske godine koju je papa Franjo proglasio želeći da nada svima ispuni srce. Porukom se također želi podsjetiti i na 30. obljetnicu objave enciklike Evangelium vitae, „Evanđelje života“ u kojoj je sv. papa Ivan Pavao II. ukazao na trajno poslanje Crkve da ljudima svih vremena navijesti evanđelje života, to „vrelo neugasive nade i prave radosti za svaku epohu povijesti.“ (EV 2)

Povodom proglašenja Jubileja godine 2025. papa Franjo, bulom Spes non confundit, „Nada ne razočarava“, pozvao je Crkvu, kršćane diljem svijeta, ali i sve ljude dobre volje, da jubilejsku godinu iskoriste kao prigodu za buđenje nade. Polazeći od naslova bule Crkva, kao majka puna ljubavi, želi biti blizu čovjeku, svakom čovjeku, u svim okolnostima njegova života, a posebice u onim trenucima u kojima, težeći za srećom u životu, nepredvidljivost budućnosti u njemu izaziva proturječne osjećaje.

>Međunarodni dan života – svaki ljudski život Božji je dar od začeća do prirodne smrti

Zamagljen i iskrivljen ispravni i cjeloviti pogled na čovjeka

Činjenica je da se suvremeni čovjek nerijetko nađe u okolnostima kada ga preplavljuje strah, očaj i sumnja, kada dovodi u pitanje vrijednost i svetost ljudskog života, a neki čak propituju i njegovu korisnost. Takve okolnosti kao da u trenu zamagle i iskrive onaj ispravni i cjeloviti pogled na čovjeka, na njegov život i dostojanstvo koje je u svojoj biti neotuđivo utemeljeno u samom čovjekovom postojanju, pa time i u svakoj životnoj fazi.

Dakle, to dostojanstvo jednako pripada djetetu u majčinoj utrobi, novorođenčetu, djetetu sa i bez teškoća u razvoju, osobi sa i bez invaliditeta te starijim i nemoćnim osobama. Pri tome valja imati na umu da je služenje u ljubavi bližnjemu pravo izvorište nade, a napose onima u potrebi kojima prijeti beznađe. Takvome služenju evanđelje nas poučava najljepšom slikom, uzorom, mjerom i darom svakog služenja, Kristovom mukom i smrti za svakoga čovjeka i za čitavo čovječanstvo.

”Gubitak želje za prenošenjem života”

U buli proglašenja Jubilejske godine Sveti nas Otac, među ostalim, potiče da gledamo u budućnost s nadom, odnosno imati viziju života ispunjenu entuzijazmom koju valja dalje prenositi. No, jednako tako primjećuje da takva perspektiva nedostaje u mnogim situacijama što kao prvu posljedicu ima „gubitak želje za prenošenjem života“, a u mnogim se zemljama očituje u „zabrinjavajućem padu nataliteta“.

Uzroci se, kako papa Franjo navodi, s pravom mogu pripisati užurbanom ritmu života, strahovima za budućnost, nedostatku sigurnosti radnog mjesta i odgovarajućoj socijalnoj zaštiti, kao i društvenim modelima u kojima dnevni raspored diktira utrka za profitom, a ne njegovanje odnosâ. No, jednako tako papa upozorava da se, za stvarno suočavanje s problemom nataliteta, mora u obzir također uzeti sve rašireniji individualizam i potrošački mentalitet, koji je kod nekih ekstreman i selektivan.

Uočavajući te pojave i u našem društvu te znajući da su posrijedi duboki razlozi, jačani raznim ideologijama materijalizma, hrvatski biskupi u svome pastirskom pismu u prigodi Jubilejske godine 2025. podsjećaju kako: „mi vjernici trebamo biti prvi u zagovaranju društvenoga povezivanja, štoviše, saveza koji će biti sposoban otklanjati pogubnost individualizma, ogorčenosti i bezosjećajnosti.“

Usto, ističu da smo „kao kršćani pozvani javno se usprotiviti svemu što je u suprotnosti s dostojanstvom ljudske osobe“, potvrđujući pritom „potrebu zalaganja za poštivanje i vrjednovanje braka kao zajednice muškarca i žene i obiteljskoga zajedništva kao vrela milosti“. Podsjetili su, nadalje, da se „samo s povjerenjem u Gospodina stječe hrabrost rađanja i odgajanja novih naraštaja, za život Crkve i naroda“.

Nema nade bez života i nema života bez nade

Povjerenje u Gospodina podloga je otvorenosti životu, tom planu koji je Stvoritelj upisao u srca i tijela muškaraca i žena. Riječ je o poslanju što ga Bog povjerava supruzima i njihovoj ljubavi, a koje se ostvaruje po odgovornom majčinstvu i očinstvu. Na tome tragu postojanje želje mladih da rađaju nove sinove i kćeri, kao izraz plodnosti svoje ljubavi, daje budućnost svakom društvu. Zato je od presudne važnosti ponajprije poraditi na vraćanju radosti života i mladim ljudima pružiti odlučnu potporu na svim razinama društva, uključujući vjerske zajednice, jer kako naglašava papa Franjo u spomenutoj buli ta želja je „stvar nade: ovisi o nadi i rađa nadu“.

Sveti Ivan Pavao II. nas je u enciklici Evangelium vitae podsjetio kako je Evanđelje života ujedno i Evanđelje nade koje „smjera iznutra preobraziti, učiniti čovječanstvo novim; ono je kvasac koji sve tijesto ukvasi (usp. Mt 13,33) i kao takvo, određeno je da prožme sve kulture i iznutra ih oživljuje, da izraze čitavu istinu o čovjeku i o njegovu životu“ (EV 95). Tome svetom papi dugujemo zahvalnost što nam je svojim učiteljstvom, ali još više svojim životom, pokazao da su Evanđelje života i Evanđelje nade međusobno isprepleteni i neodvojivi, odnosno kako nema nade bez života i nema života bez nade.

Obitelji kao istinska svetišta života

Pokazao nam je, nadalje, kako je Evanđelje života odraz Očeve ljubavi koju nam je Otac objavio po svome Sinu Isusu Kristu. Tom istom brižnom i spasiteljskom ljubavlju učvrstio nas je u najizvrsnijoj nadi koja unosi toliko željeno svjetlo rađajući povjerenjem, smirenošću i sigurnošću. Polazeći od toga te osjećajući sigurnost i potporu u vlastitome društvu, supruzi će se lakše otvarati životu i služiti mu kao odgovorni roditelji čineći tako svoje obitelji istinskim svetištima života.

Budući da neki vjernici nisu posve svjesni toga poslanja korisno je podsjetiti da mladenci u slavlju sakramenta svete ženidbe primaju i posebni ženidbeni blagoslov u kojem svećenik ili đakon moli Gospodina: „Podaj im,.. i da svoju djecu odgoje u školi evanđelja te ih tako priprave na vječni život.“ Oni na tome putu prema vječnosti nisu sami, što na kraju svoje enciklike o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života potvrđuje sveti papa Ivan Pavao II. kada nas poziva da dok s pouzdanjem putujemo prema »novom nebu i novoj zemlji« (Otk 21,1) kao narod hodočasnika, kao narod života i za život, upravimo pogled prema Mariji koja nam je »znak pouzdane nade i utjehe«.

Crkva nam pred oči stavlja i svetoga Josipa, najizvrsnijeg uzora očeva, kao i druge uzore poput svetih supruga Ljudevita i Zelije, roditelja svete Male Terezije, koji su svojim životima posvjedočili kako biti vjerodostojni hodočasnici nade i promicatelji kulture života.

Ohrabreni njihovim primjerom s pouzdanjem u Božju providnost o Danu života odlučimo se s vrela Evanđelja života danomice crpsti neugasivu nadu i pravu radost. Služeći u ljubavi bližnjima i Bogu, naviještajmo i svjedočimo današnjem svijetu i čovječanstvu Evanđelje i Nadu života, koje izviru iz poruke i srca Isusova života.

Izvor: narod.hr/IKA