Liječnika Milorada Mladenovskog upoznao sam u Velom Ižu prošle godine jer me osa ubola u usnicu – popio sam je zajedno s gutljajem coca cole u kojem je plivala, ili se davila. Alergičan sam na ta stvorenjca pa sam iz pizzerije pošao na drugu stranu lučice do njegova stana iznad ambulante, desetak minuta lagana hoda. I u to malo vremena usna mi je bila prilično natekla, a situacija je postala još ozbiljnija dok se doktor spremio, jer je, iako nije bilo jako kasno, već bio zaspao. I njegova prethodnika doktora Šimuna, živopisna lika koji nikamo nije išao bez kravate, mada je tipično nosio majice ili pak bio gol do pasa, upoznao sam prije dvadesetak godina sličnom prilikom, samo je bilo riječ o pčeli koja se zapetljala u novine pa me ubola u ruku, piše Boris Beck za Večernji list.
Mladenovski je ovih dana dao otkaz nezadovoljan kako se zdravstvene vlasti odnose prema njemu – umjesto da ga drže kao malo vode na dlanu, prošle mu godine čak nisu dali ni sobu da prespava u Zadru nakon što je s otoka dopratio hitnog pacijenta, zbog čega je prespavao u parku.
Prečko nema pedijatra, a što je tek na Ižu
Ni zagrebački kvart Prečko, sa skoro 14.000 stanovnika i svim prednostima života u velegradu, ne može već pola godine naći pedijatra, pa kako će onda Veli Iž naći novog doktora, za mjestašce gdje zimi nema više od 300 duša? No tamo barem imaju dućan, i to čak dva, dok Mali Iž ima samo jednu butigu, i to u uvali Komoševa, dok je onaj u uvali Knež već neko vrijeme zatvoren. Zbog toga naša stara znanica Melita ljetos i nije došla u svoju kuću, jer nema gdje nabaviti hranu, a i mi smo zadnjih dana bez kruha, zato što imam problem s akumulatorom, a daleko mi je hodati.
>Beck: Studij na Filozofskom osuđuje na doživotno siromaštvo i sluganstvo…
No i taj se jedini dućan zimi zatvara, čime život u Malom Ižu izvan sezone postaje praktički nemoguć. Nedostatak ljudi već su zamijetili i stranci, koji su ondje pokupovali dosta starih kuća, a i nove se neprestano grade, često s bazenom. Jedna se od njihovih primjedbi odnosi na zarasle putove koji im onemogućuju vožnju biciklima po otoku. Na njihovo pitanje zašto se putovi ne čiste, teško je odgovoriti, jer ti putovi nisu bili zamišljeni za rekreaciju turista nego da vlasnici maslinika mogu obići svoja stabla, pa ih je svaki za sebe i čistio – nema ljudi, nema putova, a i maslina je neobrana, što već znamo.
Smrad i ilegalne kuće
U tom je smislu indikativan ovogodišnji slučaj maslinara iz Istre koji je svoje masline pognojio stajskim gnojem, i za to dobio prijavu furešta jer im je taj sasvim prirodni proizvod, da oprostite, smrdio – i to su ga prijavili ljudi iz nelegalno izgrađenih kuća u, pogađate, bivšim maslinicima. Naša država nije sposobna održavati ni minijaturni dućančić koji život znači ljudima, a kamoli da bi mogla ljudima osigurati doktora.
Vlastima nije palo na pamet platiti doktora na otoku deset puta više nego na kopnu, kao što im nije palo na pamet otkupiti ono ulje sa škoja po deset puta većoj cijeni, samo da ga netko radi i održava život ondje – i, u krajnjoj liniji, čisti puteve za mountain bikeove stranaca. Analogan slučaj onom istarskom pamtim baš iz Iža – neke je turiste smetalo kukurijekanje pijetla koje su domaći držali da imaju jaja. No siguran sam da bi te iste turiste oduševilo domaće jaje ispečeno za doručak, kao što će i oni iz nelegalnih kuća u Istri, kojima gnoj smrdi, znalački njuškati maslinova ulja u prodaji i tražiti ono najizvornije i najdjevičanskije. Zapravo se sve svelo na pogrešnu raspodjelu govna – premalo ga je na korijenima maslina, a previše na vlasti.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
