Dana 14. rujna ove godine u Zrinu je obilježena obljetnica stradanja toga mjesta 1943. Tada su, naime, partizani dio stanovnika pobili, a najveći dio protjerali, dok su selo razrušili. Presudom komunističkih vlasti sva imovina protjeranih Zrinjana je konfiscirana te im je zabranjen povratak u njihovo mjesto.
Sedamdeset šest godina nakon tog događaja završena je gradnja nove crkve Našašća sv. Križa, koja se nalazi mjestu one koja je spaljena, te su u njenu kriptu pokopani zemni ostaci nekoliko ubijenih Zrinjana.
Posvetu novoizgrađene crkve i misno slavlje povodom obljetnice stradanja Zrina i Zrinjana predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, krčkim biskupom i potomkom protjeranih Zrinjana Ivicom Petanjkom, bjelovarko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom te pomoćnim zagrebačkim biskupima Mijom Gorskim i Ivanom Šaškom.
(FOTO) Zrin: Komunistička nepravda koja traje i u demokratskoj Hrvatskoj
O tome kako je kao Zrinjanin doživio to misno slavlje te kako gleda na tragičnu povijest Zrina, s biskupom Petanjkom razgovarali smo za Narod.hr.
Biskup Ivica Petanjak rođen je 1963. u Đakovu. Njegovi su se roditelji, s ostalim protjeranim Zrinjanima, naselili u Slatinik Drenjski, a zatim u Drenje.
S roditeljima, tri sestre i dva brata, Ivica je živio i osnovnu školu završio u Drenju, a zatim je upisao Elektrometalski školski centar u Osijeku, gdje je maturirao 1982. Iste godine pristupio je kapucinima i započeo novicijat u Karlobagu. Teologiju je studirao u Zagrebu, gdje ga je kardinal Franjo Kuharić zaredio za svećenika 24. lipnja 1990.
Kao svećenik vršio je ove službe: prefekt sjemeništaraca u Varaždinu te, u ratnim godinama (od 1991. do 1995.), bolnički kapelan u KBC Firule u Splitu i župni vikar u župi Gospe od Pojišana. Od 1995. do 2002. godine bio je na postdiplomskom studiju u Rimu. Magistrirao je i doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Po povratku u Domovinu, povjerena mu je služba magistra kapucinskih bogoslova u Zagrebu. Od 2005. do 2011. provincijalni je ministar Hrvatske kapucinske provincije. Sljedeće je tri godine župnik župe Gospe Lurdske u Rijeci, a od kolovoza 2014. gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku.
Biskupom Krčke biskupije imenovan je 24. siječnja 2015. godine, a za biskupa zaređen 22. ožujka 2015.
Narod.hr: Rodom ste iz Đakova te ste potomak Zrinjana koji su iz svog mjesta protjerani nakon 1943. Što je za Vas značilo služiti euharistiju u Zrinu povodom 76. obljetnice stradanja tog mjesta i njegovih stanovnika?
Biskup Ivica Petanjak: Mjesni biskup mons. Vlado Košić je prije više godina odlučio podignuti spomen crkvu na mjestu gdje je do 1943. bila župna crkva Našašća svetog Križa. Biskup je bio toliko uvjeren kako će to ići veoma brzo, te smo se posljednjih godina rastajali s obećanjem: »Dogodine za Malu Gospu bit će crkva u Zrinu.« A onda kao da se sve urotilo i ustalo protiv tog ostvarenja, tako da su prolazile godine, ponavljala obećanja i konačno je ove godine uistinu niknula spomen crkva koja je sve ostavila bez daha. Svi koji smo se 14. rujna ove godine našli u Zrinu ostali smo duboko potreseni, jer je nemoguće postalo moguće. Jer je dobro pobijedilo zlo. Kad su 1943. Zrinjani protjerani iz svog mjesta i kad im je sve konfiscirano i zabranjen povratak natrag, posljednji stanovnik Zrinja, da tako kažem, ostala je crkva sv. Križa, koja je onda sustavno rušena u vrijeme poraća sve do te mjere da su i temelji iskopani i odvezeni. Zrinjanima još uvijek nije omogućen povratak, ali se zato onaj tko je zadnji otišao, prvi vratio, Isus Krist. I kad u buduće budemo išli u Zrin dočekivat će nas crkva Našašća svetog Križa koja svakom Zrinjaninu ulijeva nadu da će jednoć uz crkvu građevinu niknuti i živa Crkva.
Narod.hr: Kako se u Vašoj obitelji čuvala uspomena na Zrin?
Biskup Ivica Petanjak: Tako živo kao da smo ondje rođeni. Budući da su oba roditelja rođena u Zrinu i da su prošli istu sudbinu, razumljivo je da je sva rodbina vezana uz Zrin. Mi smo od svojih roditelja, baka i rodbine, nebrojeno puta slušali o Zrinu: gdje su se rodili, kako su živjeli, čime su se bavili, kako se odvijao konačni napad na Zrin, tko je poginuo, tko je selo opljačkao i zapalio, kako su ih istjerali i preko kojih su ih mjesta partizani tjerali, gdje su u Pounju dočekali kraj rata, tko je nestao na Križnom putu, kako im je nakon Preokreta zabranjen povratak i kako su dovezeni u Slavoniju, kako su duge godine u Slavoniji bili iskorištavani kao građani drugog reda i državni neprijatelji. Sve smo mi to na stotine puta slušali od naših preživjelih i to tako živo i detaljno da bi smo mogli film snimiti.
Narod.hr: Posljedice partizanskog zločina osjećaju se i danas jer potomcima Zrinjana još uvijek nije vraćena imovina koju su im konfiscirale komunističke vlasti. Vi, koji ste također potomak Zrinjana, možete o tome govoriti iz prve ruke. Poduzimaju li se određene mjere da bi se Zrinjanima vratila njihova imovina?
Biskup Ivica Petanjak: Poduzimamo mi potomci u ime još naših roditelja koji su živi, ali sve do sada bezuspješno. Makar je u cijelosti sačuvana komunistička presuda iz 1946. i makar smo došli do mnogih povijesnih podataka koji su sačuvani u raznim arhivima, jednostavno ne razumijemo kako je jedna država mogla jednim potezom pera nekome sve oduzeti, a da ta ista država koja je slijednica bivše i koja se diči demokratskim uređenjem ne želi ispraviti nanesenu nepravdu. Nepravda do kraja nikada neće biti zadovoljena jer se jedna trećina pobijenih ne može u život povratiti, ali da nema volje da se vrati bar zemlja koja je oduzeta to jednostavno ne razumijemo. Svake godine na obljetnicu stradanja Zrina pojave se mnogi iz društvenog i političkog života naše zemlje i tada svesrdno nude svoju pomoć u rješavanju ove nepravde, ali ta „pomoć“ traje jedno popodne ili toliko dugo koliko treba da se iz Zrina izađe. I tako godinama.
Narod.hr: Smatrate li da će u budućnosti doći do povratka potomaka Zrinjana u njihovo mjesto? Kako, općenito, vidite budućnost Zrina?
Biskup Ivica Petanjak: Kad bi se poništila presuda iz 1946. i Zrinjanima vratila oteta imovina, sigurno bi se netko od potomaka naselio ili podigao neki drugi stambeni objekt, a Zrinu bi se trebala osigurati dolična budućnost i radi njegove povijesti koja je velikim dijelom vezana uz velikašku obitelj Šubića Zrinski, ali i kao želja da se pokaže spremnost suočavanja s povijesnim činjenicama i ispravljanja povijesnih netočnosti.
Narod.hr: Imate li još nešto što biste htjeli poručiti čitateljima?
Biskup Ivica Petanjak: Kao što su neki uvaženi povjesničari napisali da je Zrin paradigma za partizanske zločine koji su se po istom scenariju provodili u mnogim drugim našim krajevima u kojima je najčešće bilo čisto hrvatsko stanovništvo, mi se još uvijek uporno moramo boriti s dokazivanjem istine protiv svih onih koji ovo nazivaju revizija povijesti. Ovo »nije revizija nego vizija«, kako je to otvoreno rekao kardinal Josip Bozanić, 14. rujna u Zrinu. Ne može biti revizija nešto što je desetljećima bilo sustavno zabranjivano i krivo predstavljano. Istina nikad nije revizija. Mi se ne bojimo istine. Za Zemlju se kaže da je Majka, Majka Zemlja. Majka znade istinu. Majka Zemlja čuva istinu. Neka se prekopa zrinska zemlja i neka Zemlja progovori. Što Zemlja bude rekla poštivat ćemo njezin glas.
Tekst se nastavlja ispod oglasa