Ove subote u Zrinu je obilježena 76. obljetnica stradanja tog mjesta u partizanskom nastrtaju tijekom Drugog svjetskog rata, prilikom čega je i spaljena župna crkva Našašća sv. Križa. Povodom obilježavanja obljetnice u Zrinu je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić posvetio novoizgrađenu crkvu Našašća sv. Križa. U svojim obraćanjima kardinal Josip Bozanić i sisački biskup Vlado Košić zauzeli su se za utvrđivanje istine o stradanjima hrvatskog naroda u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraću.
Dana 9. rujna 1943., mjesto po kojemu je ime dobila slavna hrvatska velikaška obitelj Zrinski, postalo je žrtvom nasilja partizanskih jedinica. Zrin je opljačkan, kuće razrušene, a crkva Našašća sv. Križa spaljena. Trećina stanovništva je ubijena (291 od ukupno 800 stanovnika). Kasnije je prijekim sudovima muško stanovništvo još dodatno istrijebljeno. Žene i djeca su raseljeni: odvezeni su u Slavoniju gdje su većinom smješteni u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci te im je bio strogo zabranjen povratak u njihovo rodno mjesto.
“Stradanja su uzrokovale snage koje su se iz četničkih pretvorile u partizanske postrojbe te je pitanje kome je Zrin smetao? To je bilo očito zbog katoličkog identiteta mjesta. Više nikada ne smijemo zatajiti našu istinu i nećemo zaboraviti imena žrtava, rekao je u subotu tijekom obilježavanja sisački biskup Košić.
Godine 1946. komunističke vlasti donijele su presudu o kolektivnoj konfiskaciji imovine svih stanovnika Zrina, koji su proglašeni “državnim neprijateljima”. Na žalost, do danas hrvatske vlasti još nisu ozbiljno pristupile povratu imovine koja je za komunističke vladavine oteta raseljenim Zrinjanima i njihovim potomcima te se niti jedan Zrinjanin još uvijek nije vratio u svoje rodno mjesto.
“Na žalost i dalje traje nepravda nanesena svim Zrinjanima, onima koji su kao djeca preživjeli strahotu srpsko-partizanskog zločina, kao i njihovim nasljednicima, jer im nasilno konficirana imovina nikad nije vraćena, nisu im vraćeni njihovi pradjedovski posjedi i okućnice koji su do 9. rujna 1943. bili njihova rodna ognjišta i domovi. Neki od njih već više od desetljeća čekaju rješenja zahtjeva za povrat otete im imovine. Nebriga najviših institucija vlasti i dalje se podržava, a tako se nepravda i zločin nastavljaju… Svjedoci događaja u Zrinu 1943. i poslije, u potpunosti su opisali ono što govore i dokumenti o partizanskoj zapovijedi napada i događajima poslije napada na civilno pučanstvo Zrina. Nepobitno se dogodio protucivilizacijski partizanski zločin, bez opravdanja. Takvi su se zločini pod istim ideološkim izgovorima događali tijekom cijelog Drugog svjetskog rata i poslije. S pojedinih područja Hrvate se naprosto željelo istjerati, pobiti i iseliti. Po istom obrascu sve se ponovilo i u obrambenom Domovinskom ratu. Vrijeme je da se Zrinjanima i njihovim potomcima vrati osobni ponos, postupkom revizije presude o konfiskaciji, revizijama smrtnih presuda i presuda o prisilnom radu i oduzimanju građanskih prava, te konačno i njihova djedovina. To je zadaća koju hrvatska vlast i politika mora kad-tad ispuniti.” – pisao je Damir Borovčak tijekom izgradnje crkve Našašća sv. Križa u Zrinu.
Hoće li potomci protjeranih i pobijenih Zrinjana u današnjoj Hrvatskoj konačno dočekati pravdu te imati priliku vratiti se u mjesto svojih predaka?
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
