Učestale predsjedničine kritike Vlade aktualiziraju preispitivanje ustavnog položaja i ovlasti te načina izbora predsjednika Republike, piše prof. dr. sc. Smiljko Sokol, bivši predsjednik Ustavnog suda za Jutarnji list.
Smatram da je izvorište trajno više ili manje konfliktnog odnosa između svih predsjednika Republike i vlada od 2000. godine do danas u ustavnim promjenama iz iste godine. Iako je u izbornom programu pobjedničke koalicije bilo uvođenje čistog parlamentarnog sustava, stručna skupina predsjednika Mesića predložila je ustavne promjene prema kojima predsjednik Republike ima samostalne izvršne ovlasti te, u nizu državnih funkcija, ravnopravan suradnički odnos s Vladom.
Njihov je prijedlog, uz manje izmjene, unatoč tihom otporu tadašnjeg predsjednika Vlade Ivice Račana, prihvaćen ustavnom promjenom iz studenoga 2000.godine.
Ovakva, načelno široka i neodređena, ovlast predsjednika Republike predstavlja najizrazitiji ostatak polupredsjedničkog sustava i svakako bi je valjalo brisati u budućoj reviziji Ustava. To vrijedi i za odredbu prema kojoj “predsjednik RH odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH”.
Iako prema Ustavu Vlada “obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom” te “vodi vanjsku i unutarnju politiku”, predsjednik Republike ima niz ustavnih ovlasti koje pripadaju u područje izvršne vlasti. Tako on surađuje s Vladom u oblikovanju i provođenju vanjske politike.
Usmjeravanje rada sigurnosnih službi i imenovanje njihovih čelnika treba prepustiti Vladi, a ne da – kao što je to danas – to bude u zajedničkoj ovlasti predsjednika Republike i Vlade, piše Sokol za Jutarnji list.
Ako bi se provele naprijed ukratko razmotrene ustavne promjene položaja i ovlasti predsjednika Republike, današnji četvrtpredsjednički preobrazio bi se u čisti parlamentarni sustav kakav, osim Francuske, imaju sve razvijene zapadnoeuropske demokracije. U čistom parlamentarnom sustavu predsjednik Republike nema samostalnih izvršnih ovlasti pa je njegova ustavna politička moć vrlo mala. On je, u osnovi, samo formalni predstavnik državnog suvereniteta, a to bitno smanjuje mogućnost političkih konflikta između njega i vlade.
Smatram da u čistom parlamentarnom sustavu predsjednika Republike treba birati na posredan način kako ne bi imao neposredni izborni legitimitet koji ga ustavno čini nadređenim vladi koja se bira posredno u parlamentu. Predsjednik Republike birao bi se u tom slučaju u Hrvatskom saboru dvotrećinskom većinom svih zastupnika, što bi tražilo konsenzus većinske stranke ili koalicije i oporbe. Tako bi predsjednik Republike imao isti izborni temelj kao i Vlada.
kolumnu u cijelosti možete pročitati u Jutarnjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa