Žestoka svađa na relaciji Pantovčak – Banski dvori sigurno nije izbila samo radi demografije. Ona je gorući problem Hrvatske još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali izgleda da do nedavno nikog za to nije bilo briga, a sad je to pitanje, kako, navodno, kaže premijer, “in”. Bar tako tvrdi predsjednica.
On to demantira, a kako snimke nema, to je teško dokazati: njegova riječ protiv riječi Predsjednice. No ako je istina ono što predsjednica tvrdi – da Plenković olako shvaća demografsku katastrofu i smatra to pomodnim pitanjem koje će izaći iz fokusa javnosti – onda ova zemlja stvarno ima velik problem, ne samo u vidu demografije nego u vidu premijera.
Plenković više ne kontrolira stranku, a većina ovisi o svakom glasu
No logično je pretpostaviti da je prava pozadina svađe ta što Plenković na mjestu Grabar-Kitarović u budućnosti vidi nekog drugog. I ne samo nekog drugog – već neko vrijeme se iz Vlade u medije puštaju “probni baloni” o tome da bi se ukinuli predsjednički izbori, i da bi se Predsjednika biralo u parlamentu, odnosno Saboru. Plenković, kao tipičan elitistički eurobirokrat, naime, ne vjeruje baš previše u demokraciju – što je razvidno i iz njegovog stava o referendumskoj inicijativi “Narod odlučuje”.
Predsjednica je, to je jasno, kudikamo popularnija od premijera Andreja Plenkovića, što za njega nipošto nije dobro i što bi mogao biti jedan od motiva. No važnije od toga, Plenkovićeva je većina tanka, a na Saboru stranke je postalo očito da ne kontrolira stranačko članstvo, i da su samo još rijetki uz njega. Stier je održao govor kojim je jasno istaknuo kandidaturu za njegovo mjesto, veteran Krpina ga je oštro kritizirao, kao i Ivana Maletić i neki drugi. Plenković se poskliznuo na dvije stvari – prva je ratifikacija Istanbulske konvencije, gdje je napravio krucijalnu grešku. Stranka može izgubiti vlast, ali ne smije izgubiti svoju esenciju, ne smije se naći u situaciji da izda vlastite principe, vlastiti svjetonazor, i to je uostalom iz teorije dobro poznato.
Druga stvar je situacija s Agrokorom, gdje je planirao s proglašenjem nagodbe sebe ujedno proglasiti spasiteljem Agrokora, radnih mjesta, hrvatske privrede, no to mu je eksplodiralo u lice kad je otkriveno da je grupa ljudi koja je pisala zakon ujedno izvlačila ogroman novac iz Agrokora po istom tom zakonu – i da je on sa svime bio upoznat.
Plenkovićeva većina u Saboru ovisi o bizarnim, međusobno posve posvađanim i nerijetko besprizornim likovima s posve suprotnih strana političkog spektra, i ne samo političkog: Tu su i Glavaš i Pupovac, i Saucha i Bandić, i puno drugih likova koji podržavaju Plenkovića samo zato jer znaju da im je politička karijera gotova onog trena kad padne Vlada i raspišu se novi izbori, a dio bi mogao iz Sabora preseliti i ravno u Remetinec.
Trgovina sinekurama
S takvom tankom i nesigurnom većinom teško je ispuniti očekivanja Bruxellesa, a ambicija je Plenkovića mijenjati Ustav kako bi se ubuduće spriječile “populističke ideje” poput, recimo, raspisivanja referenduma. Usto, ako bi on iz Sabora kontrolirao mjesto predsjednika, a ne narod na kakvim – takvim izborima, imao bi jednu iznimno vrijednu sinekuru kojom bi mogao trgovati – najvrjedniju moguću.
Zato je malo vjerojatno da kani, kako se pisalo u tisku, to mjesto ponuditi nepopularnom Jandrokoviću, time ne dobiva ništa. Ali kad bi ponudio to mjesto SDP-u, koji kontrolira preko 30 ruku u Saboru, u zamjenu za veliku koaliciju – to bi bio pun pogodak!
SDP je u rasulu, Bernardiću je jasno da su mu dani odbrojani, i mjesto Predsjednika republike bi zapravo bilo za njega idealan izlaz iz situacije. Ili za nekog po njegovom odabiru, u zamjenu za 33 male lijeve ručice u saboru koje bi onda Plenkoviću omogućile dvotrećinsku većinu i mijenjanje Ustava. Bilo ih je 35, ali su neki ispali iz kluba.
Zajednički interesi stranke i partije
A onda bi HDZ i SDP mogli zajednički ukinuti referendume i te “populističke” gluposti, te općenito ukinuti narodu i ovo malo prava na odlučivanje koje sad ima. A da se ide u tom smjeru, smjeru velike koalicije, ima puno indikacija. Jedna od njih je i Otvoreno od prošle srijede, kad su HDZ i SDP, odnosno njihovi predstavnici u emisiji Bauk i Kuščević, djelovali posve koordinirano i očito je da su i jedni i drugi stajali na jednoj strani, strani odnarođenih elita, a profesor Podolnjak i Zvonimir Troskot na drugoj strani. Samo se čekao trenutak kad će Kuščević Bauku dati “high five” i reći, po uzoru na svoje prethodnike od prije četiri godine, “Čestitam, kolega, bili ste izvanredni”. Bile su to, naime, riječi kojima je Šeks čestitao Peđi Grbinu za govor pred TV kamerama protiv referendumske inicijative koja bi ukinula dio privilegija političarima.
U stvari, kad se promatra odnos stranke i partije prema referendumu, slobodno možemo reći da već imamo na djelu veliku koaliciju SDP-HDZ, kao u Njemačkoj, samo što je tamo sklopljena da bi se spriječilo “desne populiste” da dođu na vlast, a ovdje da bi se spriječilo “populizam” onih koji raspisuju neke tamo referendume, kao da se narod treba pitati! Narod je, smatraju oni, neuk i neprosvijećen i zato ne smije odlučivati ni o čemu, već to treba prepustiti svojim veleumnim političarima, koji znaju što je za narod najbolje!
Kad će SDP i HDZ izaći iz ormara?
Još malo nedostaje da SDP i HDZ otvoreno izađu iz ormara kao par. A ono što smo gledali prošli tjedan u Otvorenom neugodno podsjeća na scenu od prije četiri godine.
Zato nije teško pretpostaviti da i Plenković razmišlja o tome da ponudi mjesto Predsjednika republike onima iz SDP-a, čime bi riješio ne samo velik dio svojih problema i tanku većinu u Saboru pretvorio u dvotrećinsku koja omogućava mijenjanje Ustava – a sve su ustavne promjene ustavne kad ih izglasava Sabor, samo kad ih narod izglasava se postavlja pitanje ustavnosti! A ujedno bi se riješio i opasne konkurentice koja mu krade popularnost. SDP je u rasulu, i to bi bila win-win situacija i za SDP i za HDZ, i zato takav razvoj situacije ne treba otpisati, naprotiv, treba s njim i te kako računati.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
