Dođi kod šefa, rekao je na telefon Krešo Petek, sada već legendarnog 11. studenog prošle godine, pozivajući u klub u Slovenskoj direktora Janafa Gorana Petrovića, “tamo je pun k…. klope”. Da beskućnik zove beskućnika nekamo gdje je “pun k… klope”, to bismo shvatili. Ali Peteka je iz Ivanić-Grada dovezao šofer u službenom autu, donio je 1,96 milijuna kuna mita, a doma ima firmu s 400 radnika, i samo je ove godine sklopio poslova vrijednih 370 milijuna kuna, uglavnom s državom. Pa ipak, kad su ga zabljesnuli pladnjevi s narescima, nije mogao odoljeti, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Nije mogao ni predsjednik Republike odoljeti klopi u Slovenskoj: “Zvao me prijatelj iz Dalmacije. Bilo je viška hrane/ribe koja se trebala baciti.” Tamo ne samo da ima pun k… klope nego ima i pun k… pića, kako je potvrdio za medije jedan gost: “Kada sam prvi put ušao, na drvenim vitrinama iznad šanka bilo je zasigurno stotinjak butelja kvalitetnih vina, rakije, viskija. To je ono što je odmah upadalo u oči.”
(…)
Ovih dana vjeronauk nije u modi, i smatra se velikim civilizacijskim postignućem da ga se izbaci iz škola, ali tamo se još uvijek uče smrtni grijesi, a peti je po redu “neumjerenost u jelu i pilu”. Na višoj kulturnoj razini očituje se kao sklonost delikatesama, pa gurmani, sladokusci i fajnšmekeri obilaze restorane s Michelinovim zvjezdicama i plaćaju papreno za majušne i zagonetne obročiće. Ali sasvim je nešto drugo kad želite stol na kojemu je “pun k… hrane” jer tada kvaliteti ustupa mjesto kvantiteta. A kad gladnuš, izjelica i požderuh zasjednu za takav stol, prekrcan jestvinama, neće stati dok sve ne unište, i opet će se vraćati po još. Stari Grci tu su pojavu, kad se ne jede da se nasiti ili gušta, nego se tamani nemilice i proždire, nazivali “boulimos” – “volovska glad” – odakle je nastala riječ za jednu od modernih pošasti, bulimiju. Tu drevnu bulimiju proždrljivaca, pojedavaca i oblapornika Grci su smatrali velikom nevoljom jer škodi zdravlju, a k tomu i izaziva siromaštvo kod onih koji ne jedu da bi živjeli, nego sve troše na to da bi jeli.
Za mnoge je klopa u klubu u Slovenskoj bila klopka, ali ta bulimija nije ograničena samo na žderanciju hrane. Pa što je nego bulimija držati milijun eura u prtljažniku automobila u tajanstvenoj vili u Samoboru, ili imati desetak stanova, što na sebe, što na suprugu, što na tvrtke, kao što je istraga pokazala u slučaju Dragana Kovačevića? Nije li bilo bulimično gomilanje skupocjene odjeće i accessoriesa Josipe Rimac, također uhićene zbog korupcije?
(…)
Josipa Rimac je u zatvoru prestala jesti pa su je vagali više puta na dan. Među obloguzonjama koji su se gurali oko plata s pršutom i sirom u Kovačićevu klubu bili su i već spomenuti predsjednik Republike, kao i muž bivše predsjednice, Jakov Kitarović. Obojici su supruge opsjednute mršavošću.
(…)
Mi, naravno, imamo puno razumijevanja za muževe koji su htjeli šmugnuti od žena i nešto na miru pojesti i popiti, pa makar bili i izješe, ližipjati i juhopilci. No pokazalo se da oni ne staju na hrani, nego poput termita prazne i državni proračun, gomilajući utajen novac u prtljažnicima i pretvarajući ga u nekretnine. Naš problem nije žderilo u Slovenskoj, nego to što su izjednici, sladobisci, praznizdjele, žderoljubi i proždirala zavladali državom.
Neumjerenost u jelu i pilu očito je povezana i s nekim drugim neumjerenostima, a izvire iz slabe i pokvarene ljudske naravi. Borba protiv korupcije zato nema nikakve šanse ako se zanemari ono što je potiče, a to je pohlepa. Požderice, zdjelolisci, žderonje i izjelice progutat će sve nas kao termiti, i neće im biti dovoljno.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
