Zelena ideologija kult je poput mnogih nastalih u ozračju velikih kriza, koje su zahvaćale svijet i redovito se reflektirale i kao potresi u oblasti duha, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Zastrašeni i zbunjeni ljudi više nisu nalazili duhovnu zadovoljštinu u staroj religiji, već su utočište tražili u radikalnim kultovima i sektama. Dok nam tradicionalna religija nudi spas na onome svijetu, obilježje je ovih kultova da taj spas traži već u ovome svijetu, sada i ovdje. U kultu vlada nestrpljivi duh Nevjernog Tome.
Kult nespašenih Nevjernih Toma
Danas možemo vidjeti puno nevjernih toma, samo nespašenih, koji se čak naokolo ponose time kako im nikakvi dokazi za onostrano nisu ni potrebni, jer oni nisu ljudi vjere, već znanja. To su oni koji kažu kako “vjeruju samo u znanost”, ali već iz toga se vidi kako u njima nije ugasio religijski instinkt, već je on samo transformiran i uzeo je sekularizirani oblik propovijedanja nekog oblika spasenja.
>Ristić: Smrt filozofije – od objave ‘smrti’ Boga do ideologija koje vode čovječanstvo u klaonicu
U stvari, čitav se moderni svijet može smatrati carstvom sekulariziranog religijskog instinkta, u kojem su moderne ideologije pokušale preuzeti na sebe funkciju koju je tradicionalno obnašala religija. Iako se izvana mogu činiti slične, ipak se ideologija i religija obraćaju različitim potrebama čovjeka. U njihovoj sličnosti je zavodljivost ideologija, dok je u razlici ono što ih čini destruktivnima za društvo.
Iako, primjerice, marksizam ne propovijeda vjeru u Boga ili bogove, on ipak nije bez svojih svetaca, misterija i inicijacijskih rituala. Čovjek ne postaje marksist dokazom, već preobraćenjem i potpunim prihvaćanjem marksističkog svjetonazora kao konačne istine o društvu. Tu je, naravno, i vjerovanje kako ćemo, nakon marksističke evangelizacije čitavog svijeta, svi jednoga dana živjeti u komunističkom raju.
Opskurni kult obožavanja Majke Zemlje
Možda je još bolji primjer današnja zelena ideologija. Što je u tom opskurnom kultu obožavanja Majke Zemlje privlačno tolikom broju ljudi? Nije sporno da se oko tog kulta vrti ogroman novac isisan iz industrije, ali ono odakle zelena ideologija crpi svoju snagu je osjećaj miliona ljudi da način života kojim živimo u modernom svijetu neminovno mora voditi ka nekoj vrsti nadnaravne apokalipse.
Zeleni kult se hrani osjećajem kako moramo nešto učiniti kako bismo spasili svijet od nas samih. Pripadanje skupini ljudi posvećenih jednom tako uzvišenom cilju svakako nudi i snažan osjećaj identiteta, a to je roba koja je u ovom svijetu otuđenosti najtraženija. Njihov osjećaj posebnosti je izgrađen na pripadnosti ovoj skupini. Oni su na pravoj strani povijesti jer jedu samo organsku hranu i nose u trgovinu lanene vrećice.
>Miliša: ‘Zelenima’ je čovjek je nebitan ili ga tretiraju prijetnjom novom bogu – prirodi
Ovaj je kult oblik suvremenog gnosticizma koji odbacuje svijet kroz njegovanje specifičnih društvenih rituala. Rodna ideologija je jasan slučaj odbacivanja biološke stvarnosti. Zelena ideologija predstavlja slučaj gnoze odbacivanja tehnološkog napretka i civilizacije uopće. Duh koji struji kroz ovo društvo čudaka je duh destrukcije zapadne civilizacije. To je kult koji se hrani očajem ljudi koji žele uteći od ovoga svijeta.
Kultovi imaju budućnost
No, to što su ti kultovi toliko čudni i destruktivno nastrojeni prema našem svijetu, to ne znači kako oni nemaju budućnost i kako neće u jednom trenutku “obuzeti mase”. Na svijetu je puno nezadovoljnih ljudi. Komunizam je bio utočište anksioznih intelektualaca i industrijskog lumpenproletarijata.
Zelena ideologija je kult koji se širi predgrađima u kojima živi srednja klasa, ljudi koji uglavnom rade rutinske i dosadne poslove, bilo u državnim institucijama ili velikim korporacijama. Zeleni kult daje smisao njihovim sivim egzistencijama. U njima je zgomilano nezadovoljstvo i očaj modernog svijeta, a spas traže u njegovom uništenju.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa