Ljevičarski pokreti i prosvjedi ”kradu” od anarhista ideje i metode. To je glavna poveznica woke ideologije, Black Lives Mattera, (zadnjih) studentskih prosvjeda, feminizma, zelenih pokreta do ekstremno lijevih stranaka. Temelj važnijih svjetskih pokreta i njenih pristaša izgledaju humano jer apeliraju o pravima obespravljenih, ali kasnije manipuliraju s ulogom žrtve i otkivaju prave ciljeve, , piše Zlatko Miliša.
Woke ideologija i Black Live Matters pokret
Woke ideologija kao pokret je pokrenut unutar zajednice afro-amerikanaca s ciljem ukazivanja na probleme rasne nejednakosti. Seže s početka 20. stoljeća. Kasnije Woke ideologija ne ističe samo problem rasizma, nego i pitanja ekološke svijesti, rodne, a ne spolne uvjetovanosti, borbe protiv homofobije i sl. Njene pristaše su, netolerantni prema neistomišljenicima, osobito prema vjernicima i Crkvi. Za takve je religija je “opijum za narod” (Lenjin). Ova ideologija je povezana s zelenim “revolucionarima”, feminističkim pokretom i s transhumanizmom u cilju postizanja kolektivnog nadidentiteta. Ovo potonje je obična demogaška fraza kao i izravna demokracija koja je prihvatljiva samo njenim protagonistima!
Woke ideologija od 2014. doseže veliku popularnost. Te godine je nastao pokret Black Live Matters, kao posljedica policijske brutalnosti prema “obojenima”. Black Lives Matter (“Crnački životi vrijede”) je kao pokret bio decentraliziran i kao anarhisti nije imao vođu pokreta te su ako i anarhisti, a 2020. godine su uništavali kulturne i sakralne spomenike, razbijali trgovine … Od poznatog anarhiste Trockog su preuzeli ideju permanentne revolucije. Takvi pokreti umjesto respektiranja ili očuvanja nacionalnih posebnosti podržavaju interese multinacionalnih korporacija i globalnih politika, umjesto parlamentarne demokracije nameću (u povijesti nikada operacionaliziranu) tzv. izravnu demokraciju, a umjesto razlika među spolovima nameću rodnu ideologiju.
Woke ideologija ubacuje se i u škole
Woke politika nameće znanstveno neutemeljen zaključak, kako je rod pitanje identiteta, tj. društveni konstrukt, a što je dovelo do toga da se provodi nehuman proces mijenjanja spola/roda i na populaciji djece. Započelo je seksualnom revolucijom a sada idu sa zahtjevima ukidanja biološkog spola, dekonstrukcijom spola u rod, gdje tijelo ni spol nisu relevantni.
Ljevičarski pokreti se ”ubacuju” pod kapu te ideologije, čime se započelo s novo identitetskom “politikom” – rodne (ne i spolne) ravnopravnosti, nove društvene pravde (social justice)… Djeci i mladima se sugerira da mogu mijenjati rod/identitet, a roditelji se isključuje iz odlučivanja. Time se brani roditeljima utjecaj na odgoj vlastite djece. Politika woke ideologije ušla je u škole i fakultete, gdje se indoktrinira mladi naraštaj o neodređenom broju rodova te da svatko može biti ono kako se osjeća. Transrodnost i rodni identiteti su u središtu interesa. Woke ideologija promovira rodnu ideologiju sa zahtjevima da svi postanu saveznici LGBTQ+ pokreta. Oni koji se protive se tretiraju kao protivnici progresivnih ideja.
Feminizam i zeleni pokret
Feminizam se predstavlja kao globalni pokret pravednosti i emancipacije za sve žene, koje su navodno žrtve patrijarhata. Na koga su se okomile? Na “umrlog pacijenta”- patrijarhalnu zajednicu?! Emma Goldman u knjizi “Anarhizam i drugi ogledi” definira brak kao “poredak zasnovan na slobodi koju ne ograničavaju ljudski zakoni, a Bog, država i društvo ne postoje.” Slično rezonira i Richard Dawkins, u knjizi Zabluda o Bogu, tvrdnjom da su od seksualnog zlostavljanja gora “psihička oštećenja koja djeca dobiju kada ih se odgaja kao katolike”. I ovdje uočavamo poveznicu s (agresivnim) ateizmom!
>Miliša: Empatiju stavimo na prvo mjesto, a izbjegavajmo senzacionalističko izvještavanje
Pod kapu anarhizma i woke ideologije se smjestio i zeleni aktivizam. I on je u naravi antihumanistički! Kao glavnoga krivca klimatskih promjena, aktivisti, vide čovjeka/čovječanstvo koje svojim načinom života ”ubija(ju) majku Zemlju”, prirodu, životinje… Vrhunac te ideologije je propagiranje smanjenja svjetske populacije, rastakanje tradicionalne obitelji te odustajanje od rađanje djece! Oni su protive svjetskim moćnicima ili korporacijama a zastupaju istu – depopulacijsku politiku! Čovjeka gledaju kroz prizmu tzv. ugljikova otiska – količine proizvedenog po osobi. Prema njima bi idealan svijet bio svijet bez ljudi jer tada ne bi bilo zagađenja! Zato se Woke pokret povezuje s transhumanizmom, zelenom ideologijom i ekstremno ljevičarskom agendom. Tim pokretima je čovjek iznad Boga, a “zelenima” čovjek je nebitan, ili ga tretiraju prijetnjom novom bogu – prirodi.
Korporacije – “zeleni”
Ovdje vrijedi spomenuti da je stranka Podemos u Španjolskoj poražena, jer su građani uvidjeli pogubnost takvih “zelenih” politika. Kopija te stranke je Možemo u Hrvatskoj jer su i oni okupljeni oko pokreta bliskih idejama boljševizma!
Manje je poznat pojam ESG (Environmental, Social and Governance) koji obuhvaća ekološko odgovorno upravljanje. Svaka država se mora prilagoditi ovom smjeru woke ideologije. Dakle, od implementacije LGBQT politike roda/spola do zelenog aktivizma, ako se ne poštuju nametnuta pravila, slijede sankcije. Sve članice EU moraju prihvatiti ESG pravila.
Ne postoji razlika ekoloških aktivista i ovog ESG korporativnog upravljanja, kao i interesa korporativnog kapitalizma i anarhista u cilju potiranja tradicionalne obitelji! I to je skrivena poveznica između prividno suprotstavljenih strana: korporacija – anarhista – “zelenih”.
Anarhistički prosvjedi i “Marš milijun maski”…
Anarhistički manifest Nadolazeća pobuna je objavljen u Francuskoj 2007. godine. Njegovi se autori predstavljaju kao “Nevidljivi komitet”. U poglavlju “Sedmi krug” otkrivaju ciljeve: 1. širenje svojih komuna u tvornicama, svakom gradu, selu, školi, kako bi istisnuti obitelj, škole, obitelj, državu… 2. blokadu sveučilišta i sabotiranje pruga, dalekovoda, 3. apeliraju na minimum rizika za sebe i najviše štete za državne institucije. Uzimaju kao poticajan primjer iz lipnja 2006. kada su u Meksiku – pokrajina Oaxaca zauzeli važnije državne institucije te protjerali gradonačelnika i njegove suradnike. Cilj su im masovne blokade koje će svrgnuti parlamentarnu demokraciju. Svaku državu proglašavaju neprijateljem.
Od ekstremnih anarhista izdvojio bi gerilsku skupinu Sekta revolucionara koji su prijetili da će Grčku pretvoriti u “ratnu zonu” te Neformalnu anarhističku federaciju u Italiji koja je prijetila gerilskim ratom, sabotiranje državnih institucija i prometa.
Godinama se diljem svijeta održavaju anarhističke manifestacije pod nazivom “Marš milijun maska”. Prosvjednici nose maske Guy Fawkesa, simbola Anonimusa, koji je 5. studenoga 1605. godine pokušao eksplozivnom napravom minirati zgradu engleskog parlamenta. Francuski anarhist Auguste Vaillant je davne 1983. aktivirao eksplozivnu napravu u Zastupničkom domu, ranivši dvadesetak parlamentaraca. Njegove riječi i danas su nadahnuće anarhistima: “Smrt buržujima, živjela anarhija!”
I pokret Occupy (Croatia) nadahnut je anarhističkom strategijom “zauzmi prostor”. Ovdje mi se čini važnim izdvojiti tek jedan poučni citat britanske novinarke Caroline B. Glick: “Pokreti izravne demokracije koje Soros podupire nisu ništa manje od poziva na zakon rulje.” Kao i kod anarhista vođe ovog pokreta kao i pokreta studenata su bili skriveni od javnosti. Njihovi “vidljivi” uzori su bili Che Guevara i Staljin koji su imali poruku: “Mržnja prema neprijatelju je put u pobjedu”.
Studentski prosvjedi su preuzeli anarhističke ideje i metode
Studeni kao i anarhisti nisu imali isturili lidere u pobunama i od anarhista su preuzeli metodu tzv. izravne demokracije. Na internetskim stranicama “direktne akcije” još 20005 godine su dane naznake za provedbu plenumske demokracije na sveučilištima.
U Potsdamu, Heidelbergu, Münchenu, Berlinu i drugim većim gradovima Njemačke studenti su 2009. godine osim zahtjeva za besplatnim studiranjem tražili ukidanje ispitnih rokova, a po prvi put zaprijetili su i preuzimanjem banaka. Karakteristični su natpisi s plenuma: “Sami ćemo odlučiti kako ćemo se školovati i kako živjeti”, “Tražimo nove profesore na sveučilištima”, “Vrijeme je da vaša pravila prekršimo i da sada vi živite po našima pravilima.” Pojam direktne demokracije implementirali su studenti i u Hrvatskoj kao opravdanje kod blokade fakulteta (2009. godine). Studenti su ideju solidarnosti vidjeli u neposrednoj demokraciji i plenumskog odlučivanja, odbacujući odluke uprave, fakultetskih vijeća i zbora studenata. I ovo je bio primjer terora manjine nad većinom!
Svi ti pokreti se protive ili idu ka rušenju parlamentarne demokracije, Crve, vjere, tradicionalne obitelji, a uklapaju se filozofiju anarhizma, agnosticizma i/ili ideologiju agresivnog ateizma.
Zaključne misli
Temelj svih tih pokreta i njenih pristaša je okupljanje oko ideje jednakosti, pa isprva izgledaju primamljivo i humano jer apeliraju o pravima obespravljenih, ali kasnije manipuliraju s ulogom žrtve. Talijanski filozof Antonio Gramsci u Zatvorskim bilježnicama opisuje (takve) ideološke skupine koje svoje partikularne interese prikazuju kao opće dobro. Njegov izraz “kulturna hegemonija” objašnjava raskorak između vrednota koje preferira većina i onih koje promiče manjina, a(li) ta manjina uspijeva kada alternativnu kultura tretira kao dominantnu!
Svi spomenuti pokreti imaju remetilačku postavku: Ili si s nama ili te ne treba biti. Samoproglašeni “progresivni prosvjetitelji” s (naglašenim) antitradicionalizmom i antisuverinističkim nacionalnim politikama otkivaju svoju isključivost. Mnogi pokreti su postali i destruktivni, a njihovi promotori igraju na ulogu žrtve i tako okupljaju simpatizere. Navedeni pokreti u (početnim) borbama za prava i slobode potlačenih na kraju vode prema “novim totalitarizmom i njegovom formulom: počinje s apsolutnom slobodom da bi na kraju postigao savršenu diktaturu.” (Francuski filozofo Henri Hude).
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
