Branimir Stanić: ‘Dominantne ideologije ne poznaju zaštitu života nerođenih i obitelj kao temelj društva’

Dan nakon što je papa Franjo u govoru koji je preko videoveze održao članovima Opće skupštine Ujedinjenih naroda poručio da »na svim razinama društva žene sada igraju važnu ulogu, dajući svoj jedinstven doprinos i hrabro promičući opće dobro«, te upozorio da »neke zemlje i međunarodne institucije promiču pobačaj kao jednu od takozvanih ‘bitnih mjera’u sklopu humanitarnoga odgovora na pandemiju«; poručivši nadalje i da je »mučno gledati kako je nekima postalo jednostavno i prikladno zanijekati postojanje ljudskomu životu kao rješenje problema koji se mogu i moraju riješiti i u korist majke i u korist njezina nerođenoga djeteta«, u subotu 26. rujna predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump predložio je da nova sutkinja američkoga Vrhovnoga suda postane istaknuta podupirateljica prava na život nerođenih Amy Coney Barrett, piše Branimir Stanić za Glas Koncila, a prenosi hkv.hr.

Bilo bi preuzetno dovesti u izravnu vezu ta dva događaja, no Papin govor u kojem je kao rješenje na krizu koja je pogodila svijet pozvao na povratak vrjednotama koje su zapravo izniknule iz kršćanstva, ali i to da je prijedlog američkoga predsjednika također svojevrstan kršćanski odgovor na vrijednosnu krizu u američkom društvu, zaslužuje barem djelomičan osvrt, lako je zauzimanje za prava na život nerođenih samo jedno od područja na koje je upozorio Papa, ono je na neki način simbol vremena u kojem se svijet danas nalazi. Jer svaki začeti život upućuje na budućnost, pa je i zaštita nerođenih vapaj za zaštitom života i dostojanstva svih ljudi sadašnjice i sutrašnjice.

Glede prijedloga imenovanja nove sutkinje razlog za očitovanje uznemirenosti koji se proširio u skupinama koje su dosad nerijetko i agresivno promicale »pravo na pobačaj« ne leži u vrhunskom obrazovanju i dosadašnjoj besprijekornoj sudačkoj karijeri predložene 48-godišnje Amerikanke, ni u činjenici da je riječ o majci sedmero djece od kojih je dvoje posvojeno (najmlađe je rođeno s Downowim sindromom), nego ponajviše u tome da je riječ o praktičnoj katolikinji koja je u američkom javnom prostoru poznata zbog svojega nedvosmislenoga zauzimanja za dostojanstvo čovjekova života od začeća do naravne smrti. Strah se zapravo pojavio jer bi s novom doživotnom sutkinjom u američkom Vrhovnom sudu sada prevladala tzv. konzervativna struja, što bi dugoročno moglo utjecati na afirmaciju vrijednosti bliskih kršćanstvu, koje su suprotne vrijednostima koje nerijetko preko međunarodnih organizacija promiču glavne ideološke struje u svijetu. Globalna pozornost koju je izazvao Trumpov prijedlog, a odjeknuo je i u hrvatskoj javnosti, mogla bi se tumačiti na različite načine, no to da su mnogi oponenti isticali kao spornu točku da je riječ o katoličkoj vjernici koja čvrsto staje uz svoj »katolički svjetonazor« dodatno je aktualizirao važnost poslanja istinskih katolika u svim polugama vlasti (izvršna, zakonodavna i sudbena), i općenito u javnom životu, bilo da je riječ o kulturi, znanosti ili drugim društvenim područjima.

Suvremena povijest (zapadnoga) svijeta, pogotovo povijest 20. stoljeća, pokazala je da su predvodnici oporavka mnogih država nakon velikih kriza, ratova ili totalitarnih režima, kakav je iskusila i Hrvatska, najčešće bili kršćani. Svijet se danas u okolnostima pandemije koronavirusne bolesti također nalazi u velikoj krizi koja zahtijeva snažan angažman svih kršćana, a pogotovo katolika. S obzirom na snagu dominantnih ideologija koje su relativizirale mnoge vrijednosti, a etikom manipuliraju podvrgavajući je interesima gomilanja profita koji ne poznaje ni čovjekovo dostojanstvo kao vrjednotu, ni obitelj kao temelj društva, djelovanjem u javnom životu katolici postaju »znak osporavan«. Kriza je duboka, a stanje veoma složeno pa mjerenje koliko je tko katolik u javnom životu koje bi se svodilo samo na folklorno sudjelovanje na misama i drugim crkvenim okupljanjima postaje u potpunosti nedoraslo okolnostima. Iskorištavanje Crkve za ostvarivanje partikularnih interesa nikad nije vodilo društvo u dobrom smjeru. Suvremeno doba od katolika u društvenom životu traži iznimnu hrabrost, a nikako povlačenje ili podilaženje trendovima s obrazloženjem da bi »mogli imati problema« ili da »nisu vremena«…

Crkveni je nauk jasan kad kaže da je nedopustivo da se Crkva preko svojega socijalnoga nauka na ikoji način upliće u vlast pojedinih zemaIja. No to ne znači da vjernici laici koji djeluju u političkom i društvenom životu nisu obvezni biti moralno dosljedni u svojoj savjesti, koju se ne može dijeliti čas na osobni »duhovni život«, a čas na javno djelovanje, jer »mladica, uronjena u trs koji je Krist, donosi svoj rod u svim područjima djelovanja i života«. Djelovanje katolika u političkom i društvenom životu po svojoj savjesti zapravo je način da pridonesu da društvo postaje pravednije i primjerenije dostojanstvu svake osobe, bez obzira na sve razlike, od začeća do naravne smrti.

Papa je u više navrata isticao, a u govoru pred Ujedinjenim narodima ponovio, da svijet iz sadašnje krize može izići ili lošiji ili bolji. Taj izlazak ne će se dogoditi sam po sebi, nego po savjesnu djelovanju ljudi spremnih biti »znak osporavan«. Uostalom, velikani su najčešće upravo po tom kriteriju ostali upamćeni.

* Branimir Stanić je od 6. rujna 2020. urednik Glasa koncila, hrvatskih katoličkih tjednih novina s polustoljetnom tradicijom. Završio je novinarstvo na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, teološku kulturu na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te upisao poslijediplomski studij na Sveučilištu u Salzburgu. U Glasu Koncila zaposlen je od 2007. kao urednik mjesečnoga magazina Prilika, a od 2013. je i zamjenik glavnoga urednika Glasa Koncila. Predavao je na Fakultetu Hrvatskih studija, uredio je više knjiga i izlagao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr