Početkom ove godine mediji su prenijeli vijest kako Hrvatska Wikipedija konačno prestaje biti ustaško ruglo, kako je nastupila demontaža revizionističkih sadržaja u hrvatskoj Wikipediji, te da je nakon mnogo godina uzurpacije i dominacije krajnje desno-klerikalnim urednicima hrvatske Wikipedije konačno odzvonilo.
Kratkim uvidom u javno dostupnu povijest izmjena na Wikipediji i argumentacijom kojom se koriste ti borci protiv ustaša, revizionista, desničara i klerofašista jasno je da se radi o istim onim starim manipulacijama i lažima iz jugoslavenske kuhinje kojima smo svjedočili desetljećima.
To je uistinu demontaža, ali ne “revizionističkih sadržaja”, nego istine.
To je agresija i okupacija ne samo hrvatske Wikipedije, nego agresija i okupacija hrvatskoga društva u cjelini i čitave civilizacije od iste jugoslavenske, velikosrpske politike koja je najviše i odgovorna za manipulacije našom povijesti, pogotovo povijesti jugoslavenskih zločina.
“Stare manipulacije i laži iz jugoslavenske kuhinje”
Njihova demontaža ili revizija ima vrlo jednostavno pravilo:
Svaki članak o događaju u kojem je jugoslavenska, velikosrpska politika počinila zločin treba započeti s ustašama, Jasenovcem, NDH, fašistima i nacistima.
Dakle treba opravdati ili relativizirati zločin.
Naravno, kada se govori o ustašama i kada se spominje NDH, ništa se prethodno ne spominje. Ničeg zlog nije bilo prije. Nema opravdanja ni relativiziranja.
Jedan od klasičnih primjera njihove “revizije” je način na koji oni danas predstavljaju javnosti “Ustanak u Srbu”, stravičan zločin koji su jugoslavenski, velikosrpski fašisti, četnici i komunisti, logistički potpomognuti talijanskim fašistima, napravili nad hrvatskim narodom 27. srpnja 1941. godine i u idućim danima tog, kako ga i danas neki zovu, “antifašističkog ustanka naroda Hrvatske”.
Taj ustanak rezultirao je masovnim pokoljima i etničkim čišćenjem hrvatskoga civilnog stanovništva tog kraja, što je dokumentirano i objavljeno u knjigama i stručnim člancima.
Wikipedija odmah u “Uvodu” taj ustanak opisuje ovako:
Ustanak u Srbu je oružana pobuna protiv ustaških zločina nad Srbima u Lici koji je započeo napadom na žandarmeriju u Srbu 27. VII.1941. Radilo se o masovnom ustanku gerilskih jedinica i naroda kotara Donjeg Lapca pokrenutog od strane Komunističke partije Hrvatske.
A onda slijedi poglavlje “Uzroci” i prva rečenica kojom se daje dodatno objašnjenje ustanka:
Ono što je zasigurno imalo veliki utjecaj na ustanak su ustaški zločini.
I to je to. Dva puta spomenuti ustaški zločini odmah na početku.
To je jugoslavenskoj, velikosrpskoj politici opravdanje za ubijanje civila i etničko čišćenje.
A to je prosječnom čitatelju dovoljno za upoznavanje s tim događajem, što je i cilj te politike.
Pa ako čitatelj slučajno nastavi čitati dalje, onda će naići na poglavlje “Logori”, pa “Zločini”, u kojima se na na široko i na dugo govori o ustaškim zločinima, naravno.
“Dossier Boričevac”
Tek onda se napokon dođe do poglavlja “Zločini ustanika”.
Njemu su autori Wikipedije posvetili čitavih pet rečenica(5).
U tih pet rečenica nisu stavili nijednu poveznicu na neki izvor, knjigu, ili neku drugu stranicu na kojoj bi se moglo nešto pročitati detaljnije o tim zločinima ustanika.
A izvora ima, itekako.
O zločinu u selu Boričevac napisano je 696 stranica, samo u knjizi “Dossier Boričevac”.
Selo Boričevac nakon Drugoga svjetskog rata više nije postojalo!!!
Svećenika podrijetlom s otoka Brača, Jurja Gospodnetića, su kako se govori ispekli na ražnju. Uglavnom, ubili su ga. I njega i njegove vjernike.
Knjiga “Dossier Boričevac” ne spominje se uopće u izvorima informacija.
Ali se zato spominje Ivo Goldstein, bivši hrvatski veleposlanik u Parizu koji je u uredu držao sliku svog druga Tita. On je relevantan izvor.
Ivo Goldstein – “relevantan izvor”
Navodi se njegov članak iz Jutarnjeg lista: Tko kaže da je 27. srpnja datum četničke pobune, ustašoidno bulazni. Druge reference i njihove autore ne treba ni spominjati. Ipak treba istaknuti naslov jedne knjige iz referenci: “1941. – godina koja se vraća”, a kojim autor sugerira da se devedesetih ponovila 1941.
I je! Samo ne onako kako on i njemu slični govore, nego baš suprotno.
Ne treba biti nikakav stručnjak za razumjeti kako je ustanak iz 1941. godine jednak onom iz 1991. godine. U tim su ustancima sudjelovali pripadnici jednog te istog virtualnog jugoslavenskog naroda, okupljeni pod zvijezdom petokrakom i kokardom. Naravno, sve u cilju rušenja Hrvatske. Ne u cilju rušenja režima, nego u cilju rušenja Hrvatske države, bilo kakve. Vratili su se dakle četnici i komunisti istom oslobodilačkom cilju, rušenju Hrvatske i stvaranju Jugoslavije, kao se ljepše zove Velika Srbija. Vratili su se te 1991. isto kao i 1941. samo malo jedinstveniji i složniji, kako smo već mogli vidjeti s onih slika iz Vukovara, a neki i uživo.
Srećom, ovaj put im oslobađanje nije uspjelo. Bogu hvala i našim braniteljima.
Zanimljivo je da se u ovom članku Wikipedije partizani ne spominju nijednom, a piše kako je ustanak organizirala Komunistička partija Hrvatske.
Spominju se zato neki “gerilci”, ali ne zna se tko su.
Spominje se narod kotara Gornjeg Lapca, ali ne zna se koji narod.
“Gerilci”
Inače, hrvatska Wikipedija tvrdi da se izraz “gerilci” koristio sve do rujna 1941. godine kada je drug Tito zatražio da se počne koristiti izraz “partizani”. Možda zato Wikipedija kaže da su 27. srpnja u ustanku sudjelovali “gerilci”, a ne partizani. Ali isti izvor, dakle Wikipedija, kaže da se 22. lipnja 1941. godine osnovao prvi “partizanski” odred u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Ne gerilski, nego partizanski!
To se događa kada se pokušava raditi revizija povijesti onako kako nekome odgovara. A odgovara im da se iz “ustanaka” izbace četnici. Bolesnom jugoslavensko-velikosrpskom umu je to važno.
Jer ako “Ustanak u Srbu”, prikažu u kontekstu “gerilaca” i komunista, onda će možda ubijanje civila i etničko čišćenje biti legitiman cilj. Antifašistički cilj. Zato se četnici ne smiju stavljati u kontekst. Ustaše moraju. A četnika je bilo za izvoz. Oni su očito bili ti “gerilci” od kojih su mnogi službeno postali partizani 1944. godine. I oslobodili Zagreb. Oni koji su ostali vjerni četničkoj gerili sukobili su se s ustašama u travnju 1945. godine na Ljevča polju, nakon koje više nisu oslobodili nikoga. Njih 17.000 je eliminirano. Oko 150 zapovjednika i vojvoda tih “gerilaca” odvedeno je nakon bitke u Jasenovac, gdje im je suđeno i gdje su pogubljeni.
Ti “gerilci” su danas nevine žrtve. A oni drugi “gerilci”, njihove kolege koji su zamijenili kokardu sa zvijezdom petokrakom, osloboditelji Zagreba, su narodni heroji. Zadužili su narod tako što su ga ubijali. I time zaslužili orden narodnog heroja. Naroda Jugoslavije. Jugoslavenskog naroda.
Tko će napraviti reviziju revizije Wikipedije?
Primjera demontaže i revizija na Wikipediji vjerojatno ima beskonačno, kao što su beskonačne laži koje se desetljećima plasiraju u javnost. Nisam kompetentan za donošenje sveukupnih procjena ili suda, uostalom nisam uopće povjesničar. Iznio sam ovaj primjer koji sam uspio primijetiti kao običan čovjek, amater i laik, istražujući neke događaje koji su me zanimali.
Povjesničarima i nadležnim institucijama prepuštam cjelokupnu reviziju revizije Wikipedije. Mislim da će imati posla.
Dio tog posla trebalo bi biti vratiti se u 1918. godinu i pokazati kako se baš ta godina vraća svima nama već 100 godina.
Mi danas ne možemo vratiti vrijeme i spriječiti zločine na bilo kojoj strani. Ne možemo spriječiti manipulacije žrtvama koje su se događale za vrijeme Jugoslavije.
Ali možemo spriječiti daljnji zločin manipulacijama žrtvama u Hrvatskoj. To možemo i moramo. Jer hrvatska država, kao i hrvatska Wikipedija bi trebala biti hrvatska, a ne jugoslavenska. Istinita, pravedna, časna i poštena. Ali iznad svega istinita. I hrvatska država i hrvatska Wikipedija će ostati našoj djeci. To će dakle sutra biti naša ostavština njima. Bilo bi lijepo da razmislimo što danas činimo.
>Suosnivač Wikipedije upozorava: Postala je oruđe ljevičarske propagande
O autoru
* Miki Bratanić po profesiji je konzultant za primjenu informacijskih tehnologija u hotelijerstvu sa stalnom adresom boravka u Splitu. Dugo godina radio je u jednoj od najvećih svjetskih informatičkih korporacija, što mu je omogućilo stjecanje poslovnog iskustva i vještina, te putovanja i upoznavanja ljudi. U privatnom životu intenzivno se kao član Društva hrvatskih književnika bavi pisanjem i objavljivanjem knjiga, te sudjelovanjem u raznim kulturnim događanjima. Aktivno djeluje i u javnom životu publicirajući članke i
kolumne.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
