“Dani srpske kulture” je manifestacija koja se održava u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u čijem se Glavnom odboru nalazi i Milorad Pupovac, saborski zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i bivši dugogodišnji čelnik Srpskog narodnog vijeća (SNV). Ovogodišnji “Dani srpske kulture” događaju se u studenom, mjesecu u kojem je Hrvatska najteže stradala u Domovinskom ratu. Mnogi takvo „tempiranje“ u Hrvatskoj smatraju provokacijom, a i sam program na to upućuje. Podsjećamo što se događalo diljem Hrvatske u studenom 1991. godine.
> Miletić i Jonjić o Medakoviću: Pupovac i Prosvjeta namjerno destabiliziraju Hrvatsku?
“Dani srpske kulture” 2025. traju od 3. studenog do 1. prosinca. U fokus hrvatske javnosti ova je manifestacija došla kada su navijači u Splitu spriječili „Večer folklora“. Nekoliko dana kasnije, u Zagrebu je skupina mladića stigla ispred Srpskog kulturnog centra prosvjedujući protiv izložbe „Efemeris – legat Dejana Medakovića“. Riječ je o jednom od ideologa Memoranduma SANU-a iz 1986. i potpisniku deklaracije za obranu Radovana Karadžića od sudskog progona iz 1996. godine. Tu je izložbu otvorio sam Milorad Pupovac.
Nedugo zatim, gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček zatražio je od Srpskog kulturnog centra Vukovar odgodu izložbe fotografija „Srpkinja“ u spomen srpske „pobede“ u Prvom svjetskom ratu.
> Istina o Dejanu Medakoviću i SANU – zašto je izložba Srpskog kulturnog centra problematična?
Istočno-slavonsko ratište u studenom 1991.
Dok SKD Prosvjeta i Pupovac obilježavaju „srpsku kulturu“, mjesec studeni, koji ionako započinje svetkovinom Svih svetih i Dušnim danom kada se sjećamo svojih pokojnih, za hrvatski je narod vrijeme sjećanja na najveće tragedije u Domovinskom ratu – pad Vukovara i Škabrnje, te zločine koji su uslijedili nakon okupacije tih mjesta. Kako je izgledala bojišnica u studenom 1991.?
Na istočnoslavonskom ratištu već drugog dana studenog 1991. palo je vukovarsko naselje Lužac prilikom čega su počinjeni masovni zločini nad civilnim stanovništvom. Ubrzo su pali i Bogdanovci, istureno selo u neposrednoj blizini Vukovara, tzv. „tvrđava Vukovara“. Tada se odvila poznata „Štafeta smrti“ u kojoj su HOS-ovci izvlačili civile iz okupiranog sela kroz minska polja, predvodeći kolonu i tako pogibajući od mina.
> Bogdanovci: Pad tvrđave Vukovara 10. studenog 1991.
Sam grad Vukovar pao je 18. studenog, a Borovo Naselje dan kasnije. Na poljoprivrednom dobru Ovčara 20. studenog pobijeno je 200 ranjenika iz vukovarske bolnice, civila i branitelja. Jedan cijeli autobus ranjenika, njih 61, nestao je i do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci.
Ukupno, u Vukovaru je poginulo oko 1100 civila i 600 branitelja. Među poginulima je i 86-ero djece. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858-ero djece.
Neposredno prije pada Vukovara, 15. studenog na području Županje Jugoslavenska narodna armija (JNA) okupirala je sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Dan kasnije, zauzeti su Nijemci.
Nakon okupacije Vukovara, srpski agresor pojačao je pritisak na Osijek. Zauzeta su sela Stari i Novi Seleš, Ernestinovo i početkom prosinca Antunovac. Laslovo je zauzeto 24. studenog.
> 24. studenoga 1991. Zločini srpske vojske – arkanovci zaklali starce u Laslovu
Borbe u zapadnoj Slavoniji i pokolj u Baćinu
Tijekom studenog na zapadnoslavonskom ratištu Hrvatska vojska je nakon uspješne obrane u rujnu i do sredine listopada pokrenula oslobodilačke operacije Otkos 10 i Orkan ’91 u dvije faze, tijekom kojih u posljednja dva mjeseca godine ginu hrvatski vojnici u oslobađanju okupiranog teritorija.
Stanje na Banovini 1991. bilo je potpuno drugačije. Do druge polovice rujna snage JNA i pobunjenih Srba zauzeli su veći dio te hrvatske regije te počinile niz masovnih zločina. Najpoznatiji je onaj u Baćinu. U selu kod Hrvatske Dubice nalazi se druga najveća masovna grobnica iz Domovinskog rata, nastala nakon masakra koji se dogodio 21. listopada 1991., kada je srpska vojska ubila najmanje 56 civila, uglavnom žena i staraca. Prema povjesničaru dr. Jakši Ragužu, dio žrtava bačen je u rijeku Unu, pa se ukupan broj ubijenih procjenjuje na 74 osobe.
> 7. rujna 1991. Krvavi rat na Banovini – druga masovna grobnica po veličini iza Ovčare nalazi se u Baćinu
Saborsko, Slunj i Cetingrad u studenom 1991.
Na području Korduna, mjesec studeni bio je tragičan za Saborsko, Slunj i Cetingrad. Najveći problem JNA na ovom području bio je Slunj koji je dugo odolijevao okupaciji i tako remetio planove u povezivanju Korduna i Like. Početkom listopada, JNA je pokušala pregovorima dobiti Slunj, no neuspješno. Potom je pokrenula napade na grad i okolna sela, kao i na području Otočca i Ogulina. Nekoliko dana prije Slunja, 12. studenog zauzeto je Saborsko. Slunj je okupiran 17. studenog. Dana 29. studenog zauzet je Cetingrad, a 7. prosinca Glibodol. Kordun je etnički očišćen od Hrvata, što je popraćeno i ubijanjem civila i zarobljenih vojnika.
Škabrnja i Nadin
Na prostoru sjeverne Dalmacije najveći masakr hrvatskih civila i vojnika dogodio se 18./19. studenog 1991. kada su okupirani Škabrnja i Nadin. U Nadinu je ubijeno 14 civila i pet branitelja, a još se tri civila vode kao nestali. Istoga dana kada je pao Vukovar, u Škabrnji su kninski korpus Ratka Mladića i pobunjeni Srbi ubili 48 civila i 15 branitelja.
> Zapovjednik obrane Škabrnje: Nitko nije i neće odgovarati, gdje su pukovnici?
Do kraja Domovinskog rata i oslobodilačke akcije „Oluje“ 1995., u Škabrnji je bilo 86 žrtava, a na širemu benkovačkom području ubijeno je 235 civila i branitelja.
Upravo zbog Vukovara i Škabrnje 18. studenog Hrvatska obilježava praznik u sjećanje i na čast branitelja i civila koji su u studenom 1991. svoje kosti položili u temelje slobodne i neovisne hrvatske države. Taj praznik nosi naziv „Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje“ i ove godine se poklapa s „Danima srpske kulture“ koji uključuju i duboko politizirane sadržaje i kontroverzne teme, poput lika i djela Dejana Medakovića. S razlogom narod to vidi kao provokaciju, uzevši u obzir djelovanje SNV-a i Pupovca koji u Koloni sjećanja u Vukovaru ne sudjeluju, ali u vrijeme „Oluje“, dok Hrvatska slavi, tuguju, čak i u društvu Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.
> Ivica Granić: Jesu li gospoda Plenković i Pupovac Hrvatima obukli luđačku košulju koju ćemo teško skinuti?
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.