Već osam dana grupa studenata, moli svaku večer u 22 sata ispred Ministarstva branitelja gdje svojom prisutnošću žele pružiti hvalu hrvatskim braniteljima. Inicijator ovog susreta je molitvena grupa studenata „Mladi za mir“ iz studentskog doma Stjepan Radić, međutim njima su se pridružile i ostale zajednice, posebice SKAC.
Istaknuli su kako poslije molitve se druže s braniteljima te imaju priliku čuti njihove životne priče. Dodaju kako su ih posebno dotaknule ispovijesti o njihovim ratnim putevima te kako se zapravo dive njihovoj hrabrosti i požrtvovnosti.
Tijekom tih susreta nanovo se događaju brojni dirljivi susreti studenata i branitelja. Neka od njih prenosimo u nastavku:
Ivana, 21.: Zovem se Ivana i dijete sam poginulog hrvatskog branitelja. Moj heroj, moj tata, se odselio u vječnost kad sam navršila samo sedam mjeseci. Mama je ostala udovica s nas troje u tom hladnom ratu. Njezina sestra je također ostala u ratu udovica s trećim djetetom u trbuhu, a prije 12 godina nas je i ona napustila i tad je moja mama postala bogatija za još troje djece. Ne znam čime sam zaslužila tako dobru mamu i tako veliku i dobru obitelj. Kroz svoju mamu i njezino djelovanje sam upoznala što je to ljubav. Ljubav je odluka. Ljubav je žrtva. Ona se maksimalno dala za sve nas, uložila je sve svoje snage i napore da nas podigne na noge i, uz Božju pomoć, izgradi i odgoji u dobre ljude. Njoj nikad nije bio problem pričati o našim pokojnicima, a te priče su uvijek bile o tome koliko su nas naši pokojnici voljeli i kako im moramo bit zahvalni i tu našu zahvalnost iskazivati molitvom za njih. Usuđujem se reći da je uspjela u svom naumu; usadila je u nas vjeru, ljubav prema obitelji i domovini i na tome joj od srca hvala. Možete uočiti kako nas život nije mazio, ali naš Bog je uvijek bio tu, uz nas, Njegova pomoć i snaga su se posebno osjetile u onim našim najtežim trenucima života. Usprkos svemu, mi smo istinski radosni i ne znamo kako Mu izreći hvalu na svemu. Priključila sam se molitvi pred ministarstvom za naše hrvatske branitelje čim sam saznala da se to organizira. Dok sam razgovarala s mamom preko Skype-a spomenula sam joj kako ću se ići moliti za hrvatske branitelje, a ona mi je rekla: „Bravo, tata je sad ponosan na tebe!“ Osobno mi nema većeg poticaja od tog da je on, moj heroj i moj ponos, gore sretan i ponosan na mene. Evo, potičem i druge da nam se pridruže i budu uz naše branitelje jer oni su bili (i još uvijek jesu ) 100% uz nas i 100% za Lijepu našu. Molimo za sve naše drage branitelje, za njihove obitelji, za izlječenje svih njihovih rana i za povratak dostojanstva koje im pripada. Neka ih dragi Bog nagradi, i sada i u vječnosti, za svako dobro što su učinili za sve nas.
