Hrvatska ima dobre zakone za suzbijanje obiteljskog nasilja, no problem je u njihovu neprovođenju, a posebno u neprijavljivanju, istaknuto je na tribini koja je u četvrtak, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, organizirana u Ravnateljstvu policije kako bi se upozorilo javnost na posljedice svih oblika nasilja, diskriminacije i netolerancije.
Fenomen obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama prisutan je u svim društvima i predstavlja ozbiljan problem, pogotovo jer većina takvih slučajeva ostaje u tamnoj brojci neprijavljenih kaznenih djela, istaknuto je na tribini na kojoj su o prevenciji obiteljskog nasilja govorili znanstvenici i stručnjaci različitih profila.
Koliko je često obiteljsko nasilje, svjedoče i podaci istraživanja provedenog u Hrvatskoj koji pokazuju da je u slučajevima ubojstava i pokušaja ubojstava nasilnik u gotovo 50 posto slučajeva bio u nekoj vrsti intimne veze sa žrtvom, a u 30 posto slučajeva bio je i ranije nasilan prema žrtvi. Nažalost, to nije bilo prijavljeno mjerodavnim službama, o čemu je izuzetno važno senzibilizirati i educirati javnost, istaknuto je na tribini.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, odlukom Ujedinjenih naroda od 17. prosinca 1999. godine, obilježava se u znak sjećanja na dan kada je 25. studenoga 1960. sestre Patriu Minervu i Mariu Teresu Mirabal u Dominikanskoj Republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo.
Na tribini je sudjelovala sutkinja Visokog prekršajnog suda i predsjednica Nacionalnog tima za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji Branka Žigante Živković, koja je rekla da su hrvatski zakoni dobri u suzbijanju obiteljskog nasilja, ali se ne provode onako kako je propisano. Posebno je istaknula da su u zadnje vrijeme u zakone ugrađena puno šira i jasnija prava žrtava.
“Policija mora pokazati žrtva da je razumije”
Anita Matijević iz Ravnateljstva policije istaknula je važnu ulogu policije koja je najčešće prva služba koja dolazi u dodir sa žrtvom. “Policija mora biti svjesna da od profesionalnosti i kvaliteti njezina postupanja ovisi kako će se žrtva ponašati tijekom postupka, a često i kakav će biti ishod cijelog postupka. Policija mora pokazati žrtva da je razumije, da posjeduje i koristi rješenje koje joj je dala zakonska legislativa”, rekla je Matijević. Podsjetila je da hrvatska policija može izreći mjere opreza – zabranu približavanja žrtvi i mjeru udaljenja nasilnika iz doma. “Cilj je da postanemo društvo u kojemu se nasilje nad ranjivim skupinama ne tolerira”, poručila je Matijević.
Na pitanje je li nasilje individualni ili sociološki problem odgovorila je Marijana Majdak sa studija socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu ustvrdivši kako je nasilje nad ženama duboko ukorijenjen društveni problem.
“Obrasci ponašanja – treba li reagirati na nasilje ili ga je bolje prešutjeti, najprije se uče u obitelji. Djeca su često svjedoci, ali i žrtve nasilja u obitelji, zbog čega snose psihološke i zdravstvene posljedice. Velika je vjerojatnost da će dijete, odraslo u takvim obiteljima, kasnije na sebe preuzeti ulogu ili žrtve ili zlostavljača, rekla je Majdak te istaknula važnu uloga nevladinih udruga koje često prve pružaju pomoć kada žrtvu treba izdvojiti iz obitelji
Cilj je tretmana osnažiti osobu kako bi shvatila da ne mora imati ulogu žrtve, da se može drugačiji nositi s frustrirajućim situacijama i rješavati sukobe, poručila je Majdak.
Koliko je život u obiteljskom nasilju poguban za razvoj djece upozorio je dječji psihijatar Domagoj Štimac, istaknuvši da je velik broj djece koje s raznim psihološkim problemima dolaze u zagrebačku Polikliniku za zaštitu djece, bilo žrtvama obiteljskog nasilja te da djeca takvo ponašanje uče od svojih roditelja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
