Nacionalna memorijalna bolnica “Dr. Juraj Njavro” u Vukovaru simbol je obrane, ali i stradanja grada heroja. Mjesto je to gdje su medicinski djelatnici radili i spašavali živote ranjenika u gotovo nemogućim uvjetima, piše HRT.
Dr. Zoran Aleksijević bio je kirurg u vukovarskoj ratnoj bolnici. Prisjetio se 17. studenog 1991., dana prije pada Vukovara.
– Bolnica je bila prepuna ranjenika, već dosta dugo vremena nismo mogli nikoga evakuirati. U to vrijeme ostali smo bez krvi i antibiotika, a ranjenici su i dalje pristizali, morali smo činiti sve da im spasimo živote, da im spasimo ruke i noge. Ono što nas je držalo jest da smo 17. studenog 1991. bili uvjereni da grad nikako ne može pasti.
Do samog početka agresije 25. kolovoza, oni su već obradili oko 250 ranjenika, to im je bila škola, a koju su iskoristili za svih 90 dana opsade grada.
– Kako je vrijeme prolazilo, kako je svega bilo sve manje, morali smo improvizirati, raditi stvari koje nisu medicinski indicirane. No bilo je to nužno, drugih opcija nije bilo, objašnjava doktor Aleksijević.
Ističe da svi koji su bili tada tamo, da su bili dio jedne velike i prekrasne priče na koju se apsolutno ponose.
Dr. Mirjana Semenić Rutko tada je bila stažistica u vukovarskoj bolnici.
– Završila sam fakultet, nisam očekivala tako nešto da će me dočekati. Imala sam jedno jako dobro iskustvo. Najteže mi je bilo gledati ranjenu djecu, to je slika koja mi je ostala i koja je neizbrisiva.
– Ljudi koji dolaze ovdje i koji žive s nama i žive u čitavoj Hrvatskoj. Ako doista vole Vukovar i Hrvatsku, onda im je zadatak da Hrvatsku razviju jer svi ti ljudi koji su dali svoje živote, njima je cilj da se Hrvatska razvije i dobro živi. Vukovar i dalje čine ljudi, okružena sam pozitivnim ljudima, otvorila sam privatnu ordinaciju, bavim se medicinskom estetikom. Imam izvrstan tim koji je pozitivan. Neka tako i ostane, zaključuje.
