LNG terminal na Krku, proglašenje isključivog gospodarskog pojasa na moru, povratak Ivana Vrdoljaka, opterećenog brojnim aferama, osobito onim vezanim uz energetiku, na čelo HNS-a, kadroviranje u Nacionalnom parku Plitvice, samo su neke od otvorenih aktualnih hrvatskih tema s područja energetike i okoliša.
Naš sugovornik za razgovor o tim pitanjima je donedavni ministar ovog resora, dr. Slaven Dobrović.
Dr. Slaven Dobrović obnašao je ministarsku funciju u vladi Tihomira Oreškovića te u početnom sastavu vlade Andreja Plenkovića, prije raskida suradnje HDZ-a i Mosta te uspostave koalicije HDZ-HNS.
Narod.hr: Nedavno su Hrvatska i Mađarska potpisale sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava za izgradnju LNG terminala na Krku, a on je Vi ste se kao ministar posebno zalagali za ovaj projekt. Prilikom javne rasprave o studiji utjecaja na okoliš LNG terminala, skupština Primorsko-goranske županije negativno se izjasnila o projektu plutajućeg LNG terminala te su poručili kako podupiru raniji projekt kopnenoga LNG terminala. Kako komentirate ove ocjene?
Dr. Dobrović: LNG terminal ili terminal za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku doista može biti od strateškog interesa za Hrvatsku, no svakako je važno da on bude izveden bez ugroze osjetljivog morskog okoliša Kvarnerskog zaljeva. Prvo treba reći da potreba za brzom realizacijom terminala i pitanje kapaciteta doista nalažu promjenu s kopnenog na plutajući koncept. No to ne znači da se pojednostavljivanje smije provesti tako da se koriste tipska rješenja grijanja isparivača uz upotrebu klornih biocida zanemarujući činjenicu da se radi o zatvorenom i plitkom moru. Na ljudima koji razvijaju projekt je da nađu tehničko rješenje preuzimanja silne rashladne energije bez upotrebe klora. Svakako da od pomoći može biti povezivanje ovog terminala s eventualnom obnovom proizvodnje u obližnjem pogonu ili termoelektranom na plin gdje uvijek ima potrebe za hlađenjem. Povezivanje sustava u kojima jedan treba ono što drugi ima a predstavlja mu problem je izvrsna stvar. To bi bio pravi sinergijski učinak, smatram da je ovdje moguć.
„Sve one koji razumiju što je Vrdoljak učinio na polju energetike hvata jeza od pomisli da bi taj isti čovjek mogao ponovo zasjesti na kormilo tog resora“
Narod.hr: Ivan Vrdoljak nedavno se ponovno vratio na čelo HNS-a, a nagađa se i o njegovom ulasku u Vladu. U posljednje vrijeme sve više izlazi u javnost negativna uloga Ivana Vrdoljaka u upravljanju energetskim tvrtkama, a Most je upozoravao da je on kao ministar “trajno naštetio razvoju obnovljivih izvora energije, što je dovelo do rasta troškova električne energije na teret građana”. Koja je Vaša ocjena Vrdoljakovog djelovanja? Kako bi se njegov eventualni ulazak u vladu odrazio na hrvatsku energetsku politiku?
Zašto je Plenković Vrdoljaku osigurao vladavinu u energetskim tvrtkama?
Dr. Dobrović: U razdoblju hrvatske energetike pod Ivanom Vrdoljakom bilo je svega – neuvažavanje struke kod arbitrarnog povećanja kvote za vjetar, neprilagođavanje otkupnih cijena za obnovljive izvore energije padu cijene tehnologije, potpisivanje niza ugovora kojima se na grbaču potrošača navalio veliki i nepotreban trošak. No, tu je i potpuno nemaran pristup okolišu, nebriga ili nepoznavanje značaja energetike u stvaranju održivog niskougljičnog društva. Zanemarivanje sunca kao obnovljivog izvora energije u Hrvatskoj potpuno je neshvatljivo. HEP se bio okrenuo izgradnji mega elektrana na uvozni ugljen i plin, potpuno zanemario brojne razvojne projekte u obnovljivom području. Nikakva briga i osjećaj o razvoju energetskog sustava u novom vremenu. Mislim da sve one koji to razumiju naprosto hvata jeza od pomisli da bi taj isti čovjek mogao ponovo zasjesti na kormilo energetike.
Narod.hr: Prije nešto manje od mjesec dana Ministarstvo zaštite okoliša konačno je odbacilo projekt TE Peruća kao neprihvatljiv za okoliš. Vi ste isticali svoje neslaganje s ovim projektom i upozoravali na preskakanje bitnih koraka kod pripreme tako velikih projekata. Koji je Vaš komentar na ovu odluku?
Dr. Dobrović: Sasvim sigurno, povećani interes javnosti stvorio je uvjete snažnijeg uvažavanja struke a time i odgovornijeg rada povjerenstva za ocjenu studije koja procjenjuje utjecaj zahvata na okoliš. Vječito i dosad često viđeno zanemarivanje pojedinih aspekata utjecaja analiziranih zahvata na okoliš nadam se da je za nama. Sada ćemo vidjeti hoće li se sastaviti novo povjerenstvo čiji novi članovi neće imati problema oko pitanja kao što je toplinski unos u prevrijedni vodni sustav Peruće za vrijeme ljeta kada čak i da postoje, potrošači topline nisu zainteresirani za preuzimanje. Kakve su tada bilance, je li to ozbiljno razmotreno, ili se sve svodi na prosječni prikaz? Inzistirati na tim pitanjima ne znači biti protiv svake investicije. Dapače, sasvim je moguće da bi u tom kraju mogla biti opravdana reverzibilna hidroelektrana, no za termoelektranu na plin, makar u kombi-kogeneracijskoj izvedbi to je teško očekivati.
Primjere lošeg strateškog planiranja energetskih objekata mi već imamo, dovoljno je pogledati kogeneracijsku termoelektranu na biomasu u Babinoj Gredi. Uživa poticaje za obnovljivi izvor energije, a toplina se baca u atmosferu, dakle kogeneracija nije na djelu. Kad se podvuče crta, nema drugog zaključka, nego da se radi o velikom propustu nadležnih institucija. Plaćamo visoku poticajnu cijenu, a osnovni preduvjeti nisu zadovoljeni. To si kao država naprosto ne smijemo dozvoliti.
Kod projekta Vis Vva sam isticao da se radi o vrlo značajnim energetskim infrastrukturnim objektima koji bi zbog svoje važnosti morali prethodno biti definirani u Energetskoj strategiji države.
Prema tome, pravilan redosljed bi trebao biti – definicija objekata, njihovo strateško pozicioniranje, a tek onda izbor modela realizacije. Preskakanje koraka ovoga tipa sasvim sigurno nije karakteristika zemalja koje suvereno vode svoju energetsku politiku. I naravno, nitko nije rekao da prepuštanje tržištu za neke objekte ne bi mogao biti slučaj, dapače, ali samo uz prethodno dobro definirane uvjete iz kojih mora biti jasno da nacionalni interesi ni po čemu nisu ugroženi.
NP Plitvička jezera: Milinović je odgovoran za uništenje čak 24 sedrene barijere u kanjonu Korane
Narod.hr: Već tjednima se javnost upoznaje s načinom kako se godinama kadrovira u važnim javnim ustanovama u Lici, naravno riječ je o NP Plitvička jezera. Očito je da se malo što može dogoditi bez znanja i odobrenja župana Darka Milinovića. Barem do sada. Kakvo je vaše mišljenje?
Dr. Dobrović: Da, ako to nekome do sada nije bilo jasno, u pojedinim područjima Hrvatske nema imenovanja na imalo važnija mjesta bez odobrenja velikih šerifa i to tako već preko 25 godina. Sve te godine, natječaji su obična farsa. Međutim, stigli smo do vrhunca apsurda, osoba koja je u svom prošlom mandatu odgovorna za devastaciju čak 24 sedrene barijere u kanjonu Korane između Sastavaka i Golubnjače pri čemu je isušeno sedam jezera prije nekoliko godina sada je opet favorit zbog kojeg se diže buna i prijeti. Ne treba uopće govoriti da su iz fokusa potpuno ispale nužne kompetencije za hitne zadaće iznalaženja rješenja za ostanak NP PJ na listi svjetske prirodne baštine UNESCA. Niti pitanja izdavanja građevinskih dozvola koje će sada valjda uzeti u obzir kompleksnost, ograničenost i ugroženost cijelog strogo zaštićenog područja nisu interesantna. Uvjeren sam da upravo ta bolesna praksa tjera naše mlade i obrazovane van zemlje, nije uopće pitanje nižih plaća na prvom mjestu nego porazna negativna selekcija, bezperspektivnost za one kojima je odlika znanje i interes za opće dobro. Ovdje se regionalni upravni ustroj pokazao glavnom kočnicom razvoja cijelog kraja, vrijedi razmisliti.
Narod.hr: Ovih dana smo čuli kako Most ponovo izlazi s inicijativom proglašenja isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu. Zbog čega smatrate da je to toliko važno?
Dr. Dobrović: To je u prvom redu pitanje suvereniteta samostalne države koja ima izlaz na otvoreno more. Hrvatska se stalno ponaša kao da ima kompleks manje vrijednosti, a radi se o dragocjenosti za koju imamo puno pravo preuzeti odgovornost i zaštite i korištenja. Znamo da je Jadran zatvoreno, plitko i osjetljivo more te zašto si nebi kao obalna zemlja pridržali pravo donositi posebne propise za zaštitu morskog okoliša nad kojim po međunarodnom pravu možemo proširiti našu suverenost. Pomorska smo zemlja s bogatom znanstveno-istraživačkom aktivnosti, sposobni utvrđivati zaštićene vrtse, ekološke lovne maksimume i po potrebi definirati posebno osjetljiva morska područja. Da ne govorimo o plovnim putevima, potrebi kontrole zagađivanja, intervencija u slučaju havarija i mogućnosti naplate šteta. Naravno sve to u dobroj suradnji sa susjedima, rame uz rame, jer ništa od toga ne uskraćuje njima pravo da to isto rade na svom području. Uostalom, znamo da kad se havarija ili devastacija desi problem ide svima, a isto tako uspjeh u provedbi zaštite i održivog upravljanja Jadranom na dobrobit je svih naših susjeda.
Most: Hrvatska mora proglasiti isključivi gospodarski pojas
Narod.hr: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je siječnju ove godine, u vrijeme dok ste Vi bili na njegovu čelu, donijelo Plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2017.-2020. godine.
Možete li nas ukratko općenito uvesti u temu gospodarenja otpadom? Što podrazumijeva dobro gospodarenje otpadom i zašto je ta tema važna za današnje društvo?
Dr. Slaven Dobrović: Gospodarenje otpadom je danas iznimno važno područje jer sadrži ogromne potencijale za podizanje stupnja održivosti naših društava. To u stvari znači promjenu iz jednosmjerno organiziranih društava (uzmi – iskoristi – baci) u cirkularno ili kružno društvo koje iskorištene tvari i predmete ne odbacuje stvarajući smeće nego ih vraća u neku vrst ponovne uporabe.
To je postala nužnost jer čovjek danas neracionalno i preko mjere konzumira resurse te je degradacija okoliša sveprisutna. Upravo zato nova EU politika prema okolišu snažno naglašava sektor otpada kao vrlo potentno područje djelovanja. Stoga u Programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. možemo pronaći o pretvaranju otpada u resurs, a kao glavne alate spominju se mjere sprječavanja nastajanja otpada, ponovnu uporabu i recikliranje te postupno ukidanje štetnih praksi poput odlaganja.
Centar Babina Gora: „Treba osiguravati recikliranje, a ne uništvanje materijala spaljivanjem“
Narod.hr: Plan gospodarenja otpadom na području Hrvatske predviđa izgradnju 13 centara za gospodarenje otpadom. Upravo izgradnja onoga na Babinoj gori u Karlovačkoj županiji prije nekoliko mjeseci izazvala je Vašu nedavnu negativnu reakciju, kada ste poručili kako je taj projekt „protivan suvremenim tehnologijama zbrinjavanja otpada“. Zbog čega je točno ta izgradnja sporna i po čemu se razilazi s predviđenim planom?
Dr. Slaven Dobrović: Da, protivim se svakom prevelikom centru za gospodarenje otpadom (CGO), pa tako i Babinoj gori, i rekao sam da je to protivno suvremenom konceptu gospodarenja otpadom. Nije stvar u tehnologiji, nego u konceptu. Ne smijemo stvarati smeće ili pomiješane ostatke tvari jer time se potencijalna vrijednost gotovo sveg otpada trajno i nepovratno uništava. Nijedna tehnologija to ne može spasiti, ili ako je koncept kriv, ne pomaže nam niti najbolja tehnologija pa najvrjednije sirovine poput papira i plastike, u CGO-u mogu završiti samo kao gorivo iz otpada.
Svaki CGO namijenjem je obradi pomiješanog otpada ili u stvari smeća i u toj obradi NE osigurava se recikliranje (osim eventualno za staklo i metale što po udjelu ne prelazi par postotaka) nego se inertizira biorazgradivi dio i proizvodi gorivo iz otpada. Spaljivanje goriva iz otpada pa čak i kad se koristi dio oslobođene energije (u vidu električne i zimi toplinske) nije dovoljno dobro za današnje doba. Spaljivanjem se materija uništava a mi trebamo sirovine koje šaljemo koristiti pri proizvodnji istih ili sličnih proizvoda. To je kružna ekonomija koja može spasiti svijet od dalje devastacije okoliša.
Sam CGO Babina gora je sporan jer gradska i županijska administracija i dalje zanemaruju izgradnju odvojenog sustava prikupljanja s obveznom sortirnicom, prešom i privremenim skladištem. Ista slika po mnogim krajevima Hrvatske. Centri se žele zadržati velikima, po kapacitetima što bližim onima od prije deset godina kada se računalo gotovo 90% otpada voziti u njih. Imati isti takav pristup danas kada imamo zakonsku obvezu za dvije godine dohvatiti 50% odvojenog prikupljanja je neodgovorno i gotovo vandalski.
Narod.hr: Koje bi sve posljedice za okoliš donijela takva izgradnja centra na Babinoj gori?
Dr. sc. Slaven Dobrović: Njegova izgradnja bez da se prethodno uspostavi cjeloviti sustav odvojenog prikupljanja s obveznim reciklažnim centrom koji sadrži sortirnicu, prešu i privremeno skladište za spašene sirovine značila bi trajno izgubiti šansu da se sustav gospodarenja otpadom transformira u željenom pravcu – sa odlagališta u razne oblike ponovne uporabe otpadnih sirovina.
Osim toga, zanemarivanje odvojenog prikupljanja i u segmentu reciklažnih dvorišta, što je također slučaj, dovodi do brojnih problema prilikom obrade tog pomiješanog otpada ili smeća u centru. Naime, problematični i opasni kućni otpad se u centru ne može odvojiti. Dapače, najčešće se mljevenjem problem još pogoršava, tako da nije za očekivati da će emisije štetnih i opasnih tvari iz takvog pogona biti zanemarive.
Ako propustimo otpadnu elektroniku, razne tekućine, neispravne fluo cijevi i baterije odvojiti u reciklažnom dvorištu, njihov dolazak u centar, zajedno s ostalim otpadom u formi smeća stvara brojne štete i emisije koje se uglavnom izbjeći ne mogu.
Jedino rješenje jest cjeloviti i dobro organizirani sustav odvojenog prikupljanja koji se u Karlovcu kao i u mnogim drugim gradovima i općinama uporno i sustavno zanemaruje, na štetu i građana i prirode.
“Ritam poboljšanja gospodarenja otpadom ponovno je zastao”
Narod.hr: Općenito, smatrate li da se zacrtani Plan trenutno provodi zadovoljavajuće?
Dr. sc. Slaven Dobrović: Ne, ritam financiranja pa potom i uspostave ovih, godinama zanemarivanih dijelova sustava gospodarenja otpadom, koje sam nastojao ubrzati, opet je zastao. Sve izgleda kako je HDZ nastavio politiku koju je započeo prije 10 i više godina, a što nekoliko godina SDP-u u međuvremenu nije uopće smetalo.
Tome su dva uzroka – s jedne strane neznanje i nerazumijevanje koncepta kružnog gospodarstva, naprosto nemaju ljude koji to mogu s uvjerenjem gurati i s druge strane želja da se govori o mega povlačenju novaca od strane EU pa padaju u zamku guranja i dalje loših a štetnih projekata. Puna su im usta recikliranja a u stvarnosti ne poduzimaju ni osnovne korake da podupru razvoj sustava.
Neshvatljivo je na primjer, s obzirom na sve okolnosti, što se čeka sa raspisivanjem javnog poziva za financiranje sortirnica i kompostišta, a koji smo pripremali za objavu sredinom ove godine.
Narod.hr: Prema odredbama EU, države koje se ne pridržavaju propisa o zbrinjavanju otpadu, dužne su na plaćanje novčanih kazni. Koje sve odredbe propisuje EU i pridržava li ih se Hrvatska? Jesmo li morali plaćati kazne i koliko su one dosada iznosile? Tko u Hrvatskoj snosi najveću odgovornost za neprovođenje tih odredbi?
Dr. sc. Slaven Dobrović: Potpisivanjem pristupnog ugovora s EU, Republika Hrvatska se obvezala postupno smanjivati udio biorazgradivog udjela u otpadu koji odlaže, kao i količine koje se odlažu na neusklađena odlagališta. U oba parametra ne ispunjavamo obveze, a pred nas dolaze nove 2020. do kada trebamo postići barem 50% odvojenog prikupljanja reciklabilnih tvari.
Do sada nismo morali plaćati a hoćemo li plaćati ovisi o tome kako žustro će se krenuti s aktivnostima na ispunjenju ciljeva. Jedinice lokalne samuprave su odgovorne za organizaciju gospodarenja otpadom na svom području te je na njima velika odgovornost.
Međutim, država je ta koja definira nacionalnu strategiju i plan gospodarenja otpadom, isto tako određuje projekte koje će financirati nacionalnim i EU sredstvima pa je jasno da su državne administracije najodgovornije za ovakvo loše stanje u Hrvatskoj. Posebno od 2005. godine kada je donesena Strategija, ali i kasnije kada se nisu dozvoljavala financiranja sortirnica i kompostišta mada je moralo biti jasno da se bez takve vrste infrastrukture neće moći naprijed.
Zato i imamo čestu situaciju da pojedini gradovi i općine odvojeno prikupe plastiku i papir te potom nemaju kamo s tim materijalom. Bez sortiranja i prešanja, takav materijal jako je teško plasirati na tržište.
„Rijetke su lokalne zajednice koja na dobar način zbrinjavaju otpad“
Narod.hr: Istovremeno s centrima, odgovornost za zbrinjavanje otpada snose lokalne zajednice – gradovi i općine. Provode li one zadovoljavajuće zbrinjavanje otpada? Kolika je njihova uloga u provođenju predviđenog Plana?
Dr. sc. Slaven Dobrović: Gradovi i općine su dužni organizirati gospodarenje otpadom i to oni čine na više ili manje uspješan način. Postoji sve veće razumijevanje u kojem smjeru treba ići, pa je za očekivati da sredine kao otok Krk, gradovi Čakovec i Prelog neće biti usamljeni te da će mnogi krenuti njihovim stopama uspostave odvojenog prikupljanja.
Županije su novi igrači u sektoru, jer su se uključili kao osnivači tvrtki koje će upravljati centrima za gospodarenje otpadom (CGO) a koji su u stvari centri za prihvat ostatnog miješanog otpada za koje nam je svima u interesu da ih bude što manje i da su što manjeg kapaciteta.
No, neke županije su to shvatile kao neki svoj strategijski projekt kao da se radi o nekom poduzetničkom inkubatoru ili sudbonosnoj infrastrukturi poput Pelješkog mosta. Čak su dva takva centra uspjeli proglasiti projektima od strateške važnosti za RH. To je upravo suprotno pravom strateškom interesu RH – odvojenom prikupljanju, koje spašava sirovine i stvara zelena radna mjesta. Pojedine županije odnosno župani tako gorljivo brane te centre da je nejasno čime su to tako motivirani kada vidimo da stručnih argumenata u stvari nema.
Tekst se nastavlja ispod oglasa