Projekt gradnje termoelektrane na Perućkom jezeru, pokrenut u vrijeme SDP-ove Vlade Zorana Milanovića, tema je koja se od tada do danas probila u javnost te izazvala njezinu pozornost. Najveću zasluga za to zasigurno pripada skupini građana okupljenih u inicijativu „Ne daj se Cetino“, kojim svojim aktivnostima izražavaju protivljenje projektu tvrdeći kako će uništiti jezero Peruću i rijeku Cetinu.
Ovom prilikom razgovarali smo s fizičarem s Instituta Ruđer Bošković i jednim od pokretača inicijative, Mislavom Cvitkovićem.
Mislav Cvitković, podrijetlom iz Sinja, doktorant je na Friedrich-Alexander Universitätu u Erlangenu, te je zaposlen na institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. U javnosti je također poznat kao suosnivač Festivala znanosti Sinj, koji u Sinju svake godine kao goste okuplja vrhunske hrvatske znanstvenike u svjetskoj znanosti.
Festival znanosti – Sinj 2017: otkrivene i neotkrivene znanstvene zvijezde u Sinju!
U detaljnom razgovoru za Narod.hr, Mislav Cvitković podrobno je objasnio zašto je ovaj projekt poguban za okoliš te kakve su se sve manipulacije javnošću provodile u pokušajima realizacije ovog projekta. Također je komentirao dosadašnje aktivnosti inicijative „Ne daj se Cetino“ među kojima i nedavno otvoreno pismo ministrici gospodarstva Martini Dalić. Posebno ističe kako je inicijativa dobila podršku lokalnih franjevaca kao i braniteljskih udruga toga kraja. Također je ponovno pozvao čitatelje da potpišu peticiju protiv ovog projekta.
Narod.hr: Žestok ste protivnik projekta gradnje TE Peruća te kroz djelovanje u inicijativi „Ne daj se Cetino“ sustavno upozoravate na loše posljedice koje će on donijeti. Možete li ukratko objasniti što je projekt TE Peruća i zbog čega smatrate da je neprihvatljiv?
(VIDEO) Snažna poruka naroda Cetinske krajine protiv TE Peruća: “Ne damo vam da uništite ovaj kraj!”
Mislav Cvitković: Termoelektrana Peruća (TE Peruća) je planirana plinska termoelektrana snage 500 MW na jezeru Perući pokraj brane Peruća kojom je i nastalo jezero. TE Peruća je dio velikog projekta VisViva, koji se sastoji još od plinovoda Dugopolje-Hrvace, dalekovoda Hrvace-Konjsko, rasklopišta u Hrvacima, te reverzibilne hidroelektrane (RHE) Vrdovo, također snage 500 MW. Vrijednošću od preko milijardu eura i ukupnom snagom od 1000 MW to je najveći energetski projekt ikad na prostoru Hrvatske. Usporedbe radi, cijeli hrvatski energetski sustav ima snagu od 4700 MW.
Ovaj projekt je neprihvatljiv jer je ekološki poguban, energetski neodrživ, ekonomski neisplativ, i strateški opasan za Republiku Hrvatsku.
Narod.hr: Po čemu je ekološki pogubna?
Mislav Cvitković: Ekološki je poguban jer bi uništio pitku vodu jezera Peruća i rijeke Cetine, kao i šire područje Cetinske krajine. Naime, termoelektrana je zacrtana na Perući kako bi se hladila vodom iz Peruće. Naravno, kad vodom nešto hladite, ta voda se grije. U ovom slučaju elektrana bi uzimala 8000 litara vode u sekundi i grijala ih za 8 °C, te tako ugrijane vraćala natrag u jezero točno ispred brane Peruća kroz koju dalje istječe Cetina. Taj sustav – jezero Peruća, jedna cijev koja uzima vodu, pa niže cijev koja je vraća topliju, protok vode kroz jezero (rijeka Cetina), te gubljenje topline na površini i u dno – čini složen fizički i inženjerski zadatak u kojem treba izračunati konačnu promjenu temperature na izlazu iz jezera. Rješenje tog zadatka je prosječna promjena temperature od 3 °C ako uračunamo srednji godišnji protok vode kroz jezero, a ako uračunamo ljetni protok, tzv. biološki minimum od 3,5 m3/s, onda to grijanje ide i do par desetaka stupnjeva! Ukratko, ovakva i ovolika elektrana je jednostavno prekapacitirana za Peruću i Cetinu, a ova promjena temperature uništila bi život u Cetini.
Prosvjed u Splitu protiv termoelektrane Peruća
Termoelektrana bi dnevno ispuštala 280 000 litara tehnoloških otpadnih voda!
Drugo, elektrana bi ispuštala 280 000 litara tehnoloških otpadnih voda dnevno. Za te vode nigdje u Studiji utjecaja na okoliš ne postoji precizna i detaljna specifikacija sastava tako da uopće nemamo na temelju čega zaključiti koliko će biti kemijsko onečišćenje. Uz to, i onih 8000 litara u sekundi rashladnih voda se moraju nečim tretirati kako cijevi i rashladni sustav ne bi obrastali algama i gljivicama. Primjerice, Nuklearna elektrana Krško za to koristi, kako se navodi na njihovim stranicama, bornu kiselinu. No za Cetinu i Peruću, koje spadaju u prvu kategoriju pitkih voda, to je nedopustivo.
Konačno, elektrana bi ispuštala 621 kg/s ispušnih plinova. U ovakvim elektranama, koje imaju ogromne protoke plina, oko 1 do 2 % plina ne sagori nego izlazi kroz dimnjak u obliku tzv. „nesagorenih ugljikovodika“ koji su otrovni.
Narod.hr: Zašto je energetski neodrživa?
Mislav Cvitković: Termoelektrana na plin na Perući je također i energetski neodrživa. Naime, često se kao glavni argument za gradnju ove elektrane navodi da mi uvozimo puno električne energije. Mi uvozimo oko četvrtinu potrošene energije i to jest puno s obzirom na potencijale koje Hrvatska ima a leže neiskorišteni. No ti potencijali nikako nisu plinske termoelektrane, a uvozom plina, trenutno najskupljeg energenta, mi ne rješavamo problem uvoza energije, dapače uvozimo još više energije, i hrvatski energetski sustav činimo još ovisnijim, a ne neovisnijim, dakle to je čisto paradoksalan i promašen argument. Drugo, ovakve elektrane imaju smisla i ekonomskog opravdanja u blizini velikih gradova, koji su ujedno i veliki konzumenti topline, pa elektrana svu ovu inače otpadnu toplinu prodaje za grijanje, kao recimo zagrebačke termoelektrane, koje imaju 65 % odnosno 83 % instalirane toplinske snage. Ova elektrana ima samo 8% toplinske snage, a i to nema komu prodati jer u Cetinskoj krajini, pogotovo u općini Hrvace, nema nikakva konzumenta te topline.
Neisplativost projekta: „Samo gorivo za trećinu je skuplje od zarade
Narod.hr: Zagovornici projekta kao prednost ističu ulaganje u taj kraj i otvaranje radnih mjesta. Vi kažete da je gradnja TE ekonomski neisplativa?
Mislav Cvitković: Nadalje, prosječna cijena plina za proizvesti megavatsat struje u ovakvoj elektrani 2016. je bila 51,7 €, dok je prosječna prodajna vršna (skuplja) cijena tog istog megavatsata 2016. bila 40 € (podatci EuroStata, te mađarske i slovenske burze električne energije). Dakle, samo gorivo, bez troška gradnje, kredita, radne snage, tekućih troškova, itd. je već za trećinu skuplje od zarade. Upravo radi toga što su ekonomski neisplative, ovakve se elektrane u Zapadnoj Europi samo zatvaraju: tijekom zadnjih triju godina zatvorilo ih se preko 40. Naravno, postavlja se pitanje zašto bi privatni investitor ulagao u neisplativ projekt? Zato što u hrvatskom Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji ovakve elektrane upadaju u sustav poticaja i tržišnih premija, tako da bi u ovom slučaju država vlasniku elektrane plaćala višu cijenu od tržišne, pa je njemu projekt umjetno, državnom intervencijom „isplativ“, a razliku bi plaćali svi hrvatski građani iz novca od subvencija koje plaćaju na računima za struju. Zato je ovaj projekt ujedno i mehanizam izvlačenja ogromna novca iz Države, a zapravo od njenih građana, i zato ga se ne bojimo nazvati pljačkom.
Narod.hr: Što znači da je projekt „strateški opasan“?
Mislav Cvitković: Konačno, projekt je strateški opasan zbog dviju stvari. Nalazi se na jezeru Peruća, koje je zajedno s Cetinom najveći nacionalni resurs pitke vode. Samo jezero ima obujam od 560 milijardi litara, a iz sustava Cetine pije oko 500 000 ljudi: Šestanovac, Zadvarje, Omiš, Makarsko primorje, Brač, Hvar, Šolta, uskoro i Vis, kao i Split, Trogir i Kaštela budući da 30% rijeke Jadro dolazi podzemnom vezom s jezera Đale na Cetini. Ako bismo komercijalno gledali, a pitka voda je neprocjenjiva, samo cijena vode višestruko je vrjednija od cijele energetike na rijeci Cetini! Nijedna svjetska država ne dozvoljava gradnju termoenergetskih objekata na pitkim rijekama i jezerima, a tri direktive EU izravno zabranjuju „bilo kakve zahvate koji mogu na bilo koji način pogoršati kvalitetu pitke vode“.
Prosvjednici traže: Zaustavite projekt termoelektrane Peruća
Drugo, projekt sa snagom 1 GW postaje četvrtina energetskog sustava Hrvatske, i zato je nedopustivo da bude privatan. Dapače, u ovom projektu je i reverzibilna elektrana Vrdovo snage 500 MW, koja ima ogroman utjecaj na regulaciju sustava, i zato ni u kojem slučaju ne bi smjela biti privatan projekt. Budući da su voda i energija temeljni resursi strategije 21. stoljeća (a i cijele ljudske povijesti), a ovaj projekt ih oba ugrožava i privatizira, projekt je strateški opasan i ugrožava nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.
„Pozivamo čitatelje Narod.hr-a da potpišu našu peticiju“
Narod.hr: Koje još znanstvenike okuplja Inicijativa i od čega se sve sastoje vaše aktivnosti?
Mislav Cvitković: Građanska inicijativa „Ne daj se, Cetino!“ krenula je kao spontano okupljena skupina prije svega stručnjaka – inženjera strojarstva, fizike, elektrotehnike, građevine, arhitekture, geografije… – koji su uočili brojne probleme i opasnosti ovoga projekta.
Ta inicijativa organizira brojne aktivnosti u javnom prostoru kako bi se javnosti kazale stvarne činjenice, organizirala je veliki prosvjed u Sinju na koji je došlo nekoliko tisuća ljudi, te dva prosvjeda u Splitu, ispred energetskog foruma i ispred Županijske skupštine, a pokrenula je i peticiju protiv termoelektrane i na internetu i na papiru koju je do sad potpisalo oko 25 tisuća ljudi. Naravno, napravljena je i internetska stranica www.nedajsecetino.com, Twitter račun, YouTube kanal i Facebook grupa koja je najaktivnija i ima oko 7500 članova. I ovim putem pozivamo čitatelje Narod.hr-a da potpišu peticiju.
Inicijativu izravno i neizravno podržava cijela skupina znanstvenika i stručnjaka koji daju argumente protiv projekta VisViva, pogotovo termoelektrane. Velik dio njih poslao je i primjedbe na javnu raspravu o Studiji utjecaja na okoliš. Dio tih znanstvenika ne želi javno istupati, a u njihove razloge ne ulazimo, mada pokazuju koliko je u Hrvatskoj demokracija, sloboda govora i akademska sloboda u povojima. Znanstvenici i stručnjaci koji su pak i javno iznijeli argumente protiv su prof. dr. sc. Stanko Uršić, fizikalni kemičar u mirovini s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivo Šimunović, professor emeritus splitskog Ekonomskog fakulteta, Marin Ivanišević, dipl. ing. stroj. u mirovini, s ogromnom stručnom ekspertizom, prof. dr. sc. Ljubomir Majdandžić, energetičar s osječkog Elektrotehničkog fakulteta, dr. sc. Tonči Tadić, fizičar s Instituta Ruđer Bošković i predvodnik hrvatske suradnje u najvećem svjetskom energetskom projektu nuklearne fuzije ITER, prof. dr. sc. Slaven Dobrović, profesor inženjerstva vode i okoliša na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i bivši ministar…
“Ne daj se Cetino” poziva na prosvjed i tribinu o štetnosti gradnje termoelektrane Peruća
Autori studije o utjecaju na okoliš iznijeli lažne informacije o sudjelovanju IRB-a u izradi
Narod.hr: Analizirajući studiju utjecaja TE na okoliš otkrili ste netočnu informaciju da je u izradi dokumenta sudjelovao Institut Ruđer Bošković kao i mnoge nedorečenosti u podacima o ekološkom utjecaju na okoliš. Treba li netko odgovarati za netočnosti i nedorečenosti u studiji?
Mislav Cvitković: Informaciju da je Institut Ruđer Bošković kao krovna hrvatska prirodoznanstvena organizacija radio Studiju kazali su građanima predstavljači projekta i Studije na javnom predstavljanju u Hrvacima, a potom na četiri mjesta u medijima. Na svim tim mjestima IRB je to demantirao. Naime, istina je da je manji dio Studije radio jedan bivši djelatnik Ruđera i to po ugovoru o djelu. Dakle, radilo se o čistoj manipulaciji javnosti. No još veća manipulacija je činjenica da je ista tvrtka koja je i vlasnik projekta, radila i Studiju utjecaja na okoliš toga projekta – to je očito najteži sukob interesa, ali u Hrvatskoj nije zakonom zapriječen i evo ovdje je ta rupa u zakonu iskorištena.
U državama zapadne Europe za ovakvu studiju, a koja se radi za ovoliko bitan i velik projekt ogromnog utjecaja na okoliš, pola izrađivača studije bi bilo diskreditirano, možda bi izgubili i sve titule, makar bili i redovni profesori jer je znanstvena etika u zakonu, pogotovo u slučajevima kad utječe na ljudske živote kao ovdje. No u Hrvatskoj znanstvena etika praktično ne postoji kao zakonska kategorija, nego više kao kategorija osobnog morala. Naravno, problem nastaje kad tog osobnog morala nema, ili se osobne odluke ne temelje na cjelovitim informacijama. Zato znanstvena etika mora ući u zakon barem u minimalnom obliku.
Narod.hr: Vaša Inicijativa nedavno je uputila otvoreno pismo ministrici Dalić, povodom njezinih burnih reakcija na upozorenje o ekološkim problemima TE u Saboru. Što poručujete u pismu i jeste li dobili odgovor?
Ugledni znanstvenici ministrici Dalić: Neinformirani ste!
Mislav Cvitković:Ministrica Martina Dalić javno je u Saboru u napadu na zastupnika Mira Bulja rekla da joj je dosta laži i da blokira investicije. Osim što je time prozvala za laž i nas koji već godinu dana iznosimo stručne i znanstvene argumente protiv termoelektrane, vidjeli smo da ministrica ne zna da je „investicijska“ istina upravo obratna. Zato smo odlučili napisati otvoreno pismo.
Bulj upozorio na četničke spomenike i štetnost termoelektrane Peruća, a Dalić izgubila živce!
Prvo smo iznijeli sve argumente koji pokazuju da su termoelektrana i projekt VisViva štetni za Hrvatsku. Drugo, pokazali smo ministrici da bi ovaj projekt uništio sve postojeće investicije u Općini Hrvace i duž rijeke Cetine. Konkretno, u Hrvacima postoji veliki projekt HRV, u kojem će se u sabiranju, vlastitoj ekološkoj proizvodnji i ekološkoj preradi hrane idućih nekoliko godina zaposliti oko 170 ljudi, a već je 70 zaposleno. Drugi je projekt Purex, koji sad zapošljava oko 150 ljudi, a kroz daljnje širenje zaposlit će još oko 100. Tu je i oko 100 OPG-ova u općini Hrvace, koji se svi temelje na ekološkoj proizvodnji hrane, mesa, mlijeka i meda, dok na rijeci Cetini ima oko 50 obrta avanturističkog i sportskog turizma. Ukupno je to oko 550 radnih mjesta, koja se temelje na ekološkoj proizvodnji i aktivnom turizmu. Sve to pada u vodu ako se napravi termoelektrana, koja, uzgred, predviđa oko 40 radnih mjesta. Dakle, to što se stalno najavljuje kao velika „investicija“ je u stvarnosti antiinvesticija jer uništava ispravno zacrtan razvoj općine Hrvace, koji je potpuna iznimka u unutrašnjosti Dalmacije, a i Hrvatske, i može biti primjer i uzor zdrava razvoja.
„Za Milanovićeve vlade projekt je proveden kroz proceduru bez znanja javnosti“
Narod.hr: Projekt TE Peruća pokrenut je još u vrijeme Vlade Zorana Milanovića. Jeste li imali iskustvo da je itko od vladajućih iz proteklih triju vlada reagirao na Vaša upozorenja?
Mislav Cvitković: Točno, i za vrijeme Vlade Zorana Milanovića prošao je potpuno izvan znanja javnosti cijelu proceduru u Ministarstvu graditeljstva te je upisan u sve prostorne planove bez da je itko znao. I znanstvena i stručna javnost za projekt je doznala u prosincu 2016., kad smo i reagirali. Ubrzo je pokrenuta peticija, a na internetu se svakim potpisom šalje e-mail premijeru i ministru zaštite okoliša. Uz to je bilo već stotine medijskih priloga, televizijskih istupa, intervjua… Usprkos svemu tome, ni od jedne institucije nismo dobili nikakav odgovor, ni službeni, ni izjavu – apsolutno ništa. I upravo je ta šutnja najprije začuđujuća, a onda i pokazuje koliko je „mutan“ ovaj projekt i ljudima posredno pokazuje kakve su namjere.
Jedina službena reakcija prema nama bila je poziv na Županijsku skupštinu u Splitu 6. 11., na kojoj je Skupština donijela Zaključak da Županija želi najprije iskoristiti obnovljive potencijale, a tek onda ako se pokaže da treba, ići prema ovakvim izvorima energije. Naravno, takav „mekani“ zaključak je kompromis da se zadovolji razljućeni narod, a ne ide se izravno protiv vrha koji projekt očito gura, jer bi u suprotnom već 10 mjeseci rekao svoj stav protiv. S druge strane, zaključak ipak šalje političku poruku da je Županija protiv projekta, tako da bi konačna odluka vlade za projekt bila autokratska, pa i ovaj zaključak smatramo korakom ka konačnom obustavljanju termoelektrane.
Podrška branitelja i Crkve
Narod.hr: Ističete da ste pozvali sve političke stranke na podršku Inicijativi „Ne daj se Cetino“. Tko se dosada odazvao?
Mislav Cvitković: Na lokalnoj razini otvoren i javan stav protiv termoelektrane rekli su SDP, NS-reformisti, HSP, HSP 1861., Živi zid, MOST i NL Stipislava Jadrijevića, dok HDZ javno nije rekao ništa, a na glasovanju o Deklaraciji protiv TE Peruća u Gradskom vijeću Grada Sinja bili su suzdržani. Na nacionalnoj razini podršku su dali MOST i Živi zid.
Ovdje bih naglasio još jedan dodatan moment. Osim što smo barem na lokalnoj razini u jednom stavu ujedinili cijeli spektar političkih opcija, od najlijevijih do najdesnijih, podršku su nam dale i brojne udruge građana, također cijeloga spektra. Većina branitelja Cetinske krajine, a i šire, je uz nas. Konačno, otvoren i konkretan stav protiv ovog projekta rekla je i Crkva, točnije Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Franjevački institut za kulturu mira, i to na zanimljiv način – tako što je dvadesetak fratara u habitima na Perući održalo konferenciju za medije u kojoj su objavili taj stav.
Inicijativa “Ne daj se Cetino”: Samo vlada može zaustaviti gradnju štetne TE Peruća
“Nitko dosad nije oborio nijedan argument koji smo iznijeli”
Narod.hr: Kakvi su daljnji planovi Inicijative i imate li još nešto što biste voljeli istaknuti i poručiti čitateljima?
Mislav Cvitković: Planovi će ovisiti o odlukama Vlade. Premda u Hrvatskoj često građani pušu na hladno pa dižu buku i oko projekata koji realno nemaju loše utjecaje, mi funkcioniramo potpuno drukčije. Naš princip nije dizati buku, nego jasno, precizno, dokazano i točno iznositi argumente utemeljene na brojevima i znanstvenim spoznajama, i pritom prije svega obrazovati i prosvjećivati narod da sam kritičkim razmišljanjem uvidi o čemu se ovdje radi, a onda nam je cilj na isti način komunicirati i prema političarima. Na taj način, osim same borbe protiv ovog štetnog projekta, želimo graditi kulturu konstruktivnog, a ne destruktivnog razgovora i donošenja odluka utemeljenih na znanosti, struci i brojevima, a ne na osobnim interesima.
U ovom slučaju argumenti su apsolutno na našoj strani, a u 10 mjeseci javnih istupa još ih nitko nije ni pokušao oboriti jer stvarnih protuargumenata nema. Umjesto toga, jedino što se koristi su napadi na nas da „uništavamo investicijsku klimu“ bez ijednog argumenta. A gore sam objasnio da upravo ovaj projekt uništava investicije.
Konačno, kao što smo već više puta rekli, ako državne institucije i Vlada usprkos svim argumentima, javnoj raspravi i očitoj volji naroda odluče ići nadalje s projektom, tj. ako nikakvi demokratski instrumenti ne upale, a mi ih konzumiramo sve, onda će jedina opcija biti krajnji građanski neposluh i prosvjed na Perući koji će ujedno biti i blokada državne ceste dok god Vlada ne promijeni odluku. Ovdje je narod složan i jedinstven i neće dozvoliti ugrozu vlastite egzistencije.
„Papa Franjo u enciklici Laudato Si navodi grijeh onih koji mučke gledaju uništenje stvorenoga, na nama je da odlučimo kako ćemo postupiti“
Poruka? Najveći grijeh kršćana 21. stoljeća je propust, ono što nisu učinili i tako dopuštaju zlo. I papa Franjo u enciklici Laudato Si navodi grijeh onih koji mučke gledaju uništenje stvorenoga uz bok grijehu onih koji to uništenje provode. Ovdje smo točno u takvoj situaciji. Dapače, ugroza je još veća jer se hoće uništiti jedan od naših najvrjednijih hrvatskih resursa uopće, najveći resurs pitke vode!
Zato je borba za očuvanje Peruće i Cetine, isto kao što je to bila i 1993. kad je na njoj bio Ratko Mladić – borba za hrvatsku suverenost u desetljećima koja dolaze, i opet je to isključivo obrana.
Ta obrana nije počela i neće stati s TE Peruća, nego traje svaki dan na svakom koraku, a odluku o tome hoće li se i kako uključiti u nju, ili će o tome samo raspravljati na kavi s prijateljima, donosi svatko za sebe. Donesite je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
