Kažu da je nostalgija bol.
Ono kada odeš iz svoga mjesta , zemlje i presadiš se negdje dalje.
U novu zemlju,
saksiju,
ili odrežeš korijen i staviš se u vazu.
Ti sam, ili ti to drugi naprave.
Donesu odluku u tvoje ime.
O tome koliko ti je dubok korijen ovisi
koliko ćeš grančica sasjeći
pri presađivanju.
I koliko čvrsto ćeš se primiti tamo gdje se presađuješ.
Kažu da je nostalgija plač gena
za mjestom sa kojeg su odnešeni.
I da prestaje kada ponovo prepoznaju poznate slike, okuse i mirise.
I boju zemlje u kojoj su ukopani njihovi pretci.
Zato meni ova Domovina nikako nije
Sabor, ni novine ni TV.
Na njih gledam
kao na meteorološku pojavu.
Ono, za južina se svašta svakome opraštalo.
Jer kažu da južina zamantra čovjeka
pa kaže i učini
što po buri ne bi.
I tako jučer čujem da jedan čovjek
nikako ne može biti savjetnik nikome.
Eto, ne može.
Jer da spada u neka prošla stoljeća po svojem svjetonazoru.
Jer je katolik koji prakticira svoju vjeru.
Jer vjeruje da je ljudsko tijelo
Hram Duha Svetoga
i poziva na njegovo poštivanje.
Upozorava eto dični Peđa,
da je Ladislav iz nekog prošlog vremena.
A Peđa i presvučeni komunisti
su iz 21. stoljeća!
Napredan svijet, nema šta!
Izvadili neki dan crveni barjak usred Zagreba i slave Oktobarsku revoluciju!
Udarila ih brate, nostalgija.
Puca u D molu.
Baš u taktu sa južinom.
Za onim danima kada se mogli što su htjeli.
Kada su bili prijeki sudovi,
pa onda odvođenja na prisilni rad,
pa Gradiška i Goli otok ,
pa centralni komiteti, pa komesari, pa sekretari i drugovi.
Kada nitko pisnuti nije smio
a spomenici herojima iz basne
nicali u svakom parku .
Koja su to vremena bila!!!!
Oni su mislili za sve.
I bili direktori i milicija i zakon.
Nema veze što je civilizirani svijet osudio komunistički totalitarizam.
On još živi u genima i prenosi se.
I nostalgično boli
za zemljom koje više nema.
Boli za Jugom.
Pogotovo za južine.
I tako, taj mentalni sklop te uvjerava
da je on napredan, a ti spadaš u neka prošla stoljeća.
Jer on kao danas dozvoljava
sve što prije nije.
Postao je odjednom liberalan i moderan!
Po njemu možeš biti i srednji rod
samo da si crven.
On to zove slobodom.
Jer on ni ne zna što je to biti sputan.
On je oduvijek bio slobodan raditi što hoće.
To mu je dala Oktobarska.
Da krade, pljačka, ulazi u tuđe stanove i kuće.
I slobodno odlučuje što je to sloboda.
I tako, dok udara južina, puca ekipu nostalgija.
Za vremenom kada su ljudi poput njih,
bez otpora
krojili zakone po svojoj mjeri .
A ljudska mjera
opravdava baš svaki režim.
Baš svaki koji je čovjek
u danom vremenskom razdoblju
prilagodio sebi.
Bez razlike.
Ljudska mjera opravdava svaki režim
Zločinačkih umova.
Razlika je tek u boji njihovih zastava.
I oznaka.
Sa druge strane postoji samo Križ.
Onaj koji je sve stvorio
na svoju sliku i priliku …
i nostalgiju koja ga traži u putovanju prema Njemu ….
Naći ga može tek
od svojom mjerom određenih sloboda
oslobođen Čovjek.
