Ne volim nogomet.
A upravo ide sezona od nogometa.
Ali svejedno uvijek malo bacim pogled kada igra repka.
Himna, kockasti dresovi i srce ti naraste kao planina.
Jer trebalo je zaslužiti doći na ovo svjetsko prvenstvo .
Igrale su se kvalifikacije i ovdje su najbolji.
Naporni treninzi i odricanja.
Ne razumijem pravila u nogometu ali znam da postoje. I postoje suci.
I masa navijača na stadionima.
I naravno pred ekranima.
Dosadno mi bude gledati naporna poluvremena, trčanja i akcije bez pogotka.
Ja sam tip od rukometa.
Akcija i gol!!
Ali dobro. Ovo je sezona od nogometa.
Najinteresantniji dio gledanja vani su komentari.
Naoružani navijačkim rekvizitima, u ugodnoj hladovini, uz ture piva izranjaju razni
talenti.
Svašta tu ima.
Od izbornika koji točno znaju koga je trebalo pozvati u repku, gdje ih postaviti, kada promijeniti, koji komentiraju sve bivše izbornike i nabrajaju sve greške u povijesti koje pamte. Ne svidi li im se taktika, psovati će mu sve što im padne na pamet.
Izvlačit će mu tko mu je majka, otac, rodbina i mjesto rođenja.
Davat će prijedloge kako i što treba jer oni su igrali na seoskim turnirima i jako dobro znaju čitati protivnika.
Krenut ce teorije urote. Tko zna tko je njega izabrao i iz kojeg razloga a sigurno ima boljih!
Uključujući eto i njih.
Da ih je bar pozvao prije prvenstva i čuo njihove savjete, golovi bi padali kao ludi!!
E onda se krene u analizu igrača!
Uhhh, tu se ide u dubinske analize.
Časte ih psovkama, izmišljaju afere, komentiraju svaki pokret, psuju kada promaše gol, komentiraju izgled, frizure,
spominju im žene, kažu da su čuli od nekoga kako su rekli, uradili, napravili.
Tko je prespavao koji trening.
Tko se lažno ozlijedio.
Tko je rekao ili napisao što im se nije
svidjelo.
A poznaju i suce.
Kakvi suci!
Što je to!!!
Sigurno korumpirani!
U dogovoru sa drugom ekipom!
I tako prolazi utakmica.
Više slušam nego gledam.
Jer u bilo kojoj utakmici u životu najglasniji
su ljudi koji su par puta vidjeli loptu.
Ako ne igraš po njihovim zamišljenim pravilima i nisi im dovoljno zgodan i lijep,
bez obzira na naporni rad, uspješno završene kvalifikacije, nikada i nikako ne možeš biti dovoljno dobar.
Čak i da osvojiš prvenstvo.
Jer onda će ti naći još milion mana.
Imaš preveliku plaću, ne radiš ništa nego ganjaš loptu, tko zna tko iza tebe stoji.
Patološkom umu nitko nikada ne može udovoljiti.
Patološki um vodi svoje utakmice iživljavanja
na svom zamišljenom terenu.
Po svojim pravilima.
On je i izbornik i igrač i sudac.
I obavezno traži publiku.
Za njega je bitno da igra bez obzira na rezultat.
Neka iza sebe ostavi što više polomljenih i izgaženuh igrača iz suparničke momčadi.
Pa makar to bili i prijatelji iz birca.
Prijatelji, rodbina.
Nema veze.
Čak i stanja koja nazivamo ludilom imaju svoje zakonitosti i svoja dostojanstva.
Zloba, jal, pokvarenost koju njeguju
razni narcisi nemaju pravila.
Ni dostojanstva.
Pa makar reprezentacija izgubila.
Jer da slučajno pobijedi,
tko bi im bio glavni krivac za sve njihove životne poraze??
Uživajte ljudi.
Prvenstvo počinje.
Sakupite oko sebe pravu ekipu, navijate!
Jer svaka pozitivna misao je molitva.
Puno pozitvnih ljudi šalje energiju Bogu.
Oni negativni???
I oni je nekome šalju….
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
