Foto: narod.hr

“Vidjeh i čuh govor gradonačelnice Siska. Brojčano nadmoćni fašisti nadiru ali se ni ona ne da. Revolucija teče, čas uzvodno čas nizvodno, ali teče i ne staje i nikada neće stati. Brani ona odlučno Sisak od Hasanbegovića ko Toma Bakač svojevremeno od Hasan paše. Da nisam vidio najavu pomislio bih da je to neki govor iz 1947. pun zakletvi u pobjedu, prijetnji mrskom neprijatelju, boljševičkih parola i izljeva revolucionarne mržnje”, napisao je na svojem Facebook-profilu dr. Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest komentirajući izjavu sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček u šumi Brezovica kod Siska u srijedu na svečanom obilježavanju Dana antifašističke borbe.

Povjesničar dr. Lučić dalje dodaje: “‘Smrt fašizmu’ kliknu na kraju gradonačelnica, hrabro i odlučno, baš kao drugarica Ingrid nedavno u Saboru prije nego što su je poslali u Ustavni sud. Smrt fašizmu, posebno neofašizmu. Smrt svima koji nisu s ‘nama’, koji nisu ‘mi’. Smrt ‘njima’.

Naravno, imaju i ‘oni’ konje za utrku. Čut će se već sutra ZDS, istina ne u Saboru niti na službenim proslavama državnog karaktera, nego na stadionima i po pučkim veselicama.

Utoliko su danas u Hrvatskoj boljševički ‘antifašisti’ zloćudniji od paradnih ‘fašista’. Dok su ‘fašisti’ društveno irelevantni beznadni marginalci, boljševički antidemokratski i antihrvatski “antifašisti” zauzeli su važne državne i društvene pozicije odakle prijete smrću svojim političkim protivnicima”, napisao je dr. Ivo Lučić.

Podsjetimo, sisačka gradonačelnica na središnjem obilježavanju Dana antifašističke borbe, 22. lipnja istakla je da se protiv novog fašizma mora boriti, ‘jer se čini kao da borba ide ispočetka i da partizani rat već nisu jednom dobili’.
“Idemo u borbu u kojoj nema pušaka i bombi, ali smo napadnuti lažima i podvalama. Relativiziranjem žrtava i zločinaca, kao i morala, zamagljuje se razlika između ‘nas i njih’, pa će oni pobijediti a mi izgubiti. Onda će bilo tko, pa i notorni neofašist kojem su dali zadatak da nam ubije kulturu, moći za sebe reći da je antifašist, iako po mom znanju antifašisti ne nose ustaške kape”, izjavila je Ikić Baniček.

Dr. Ivo Lučić: Kako se liječiti od ‘antifašizma’?

“Pored organiziranih političkih stranaka, od kojih su neke nasljednice materijalnih dobara i ideja Saveza komunista, u hrvatskoj javnosti prisutna je i jedna poveća skupina ljudi koji su u razdoblju komunističke vlasti bili dio vladajuće (sub)strukture na različitim položajima što je dakako podrazumijevalo uživanje brojnih privilegija. Njihove ljudske i društvene vrijednosti uglavnom su bile upitne, poglavito one ljudske, za koje se prilično sigurno može reći da su (bile) ispodprosječne. Najvažnija im je legitimacija bila “ispravno” ideološko stajalište i bezuvjetna lojalnost režimu što ih je činilo podobnim. Njihov zadatak bila je „budnost“ i ideološka borba s „narodnim neprijateljem“ kojega je u slučaju neaktivnosti ili nepostojanja valjalo potaći odnosno izmisliti i tako opravdati ulogu i funkciju čuvara ideje i režima koji ju je u praksi ostvarivao.

Promjenom političkog sustava i uvođenjem višestranačja, ti policajci misli i čistači ideja, ti egzorcisti – istjerivači fašističkih demona iz opsjednutih Hrvata, nakratko su izgubili pozicije, ali su se ubrzo vratili u vidu „građanskih inicijativa“ i „nevladinog sektora“. Obilno financirani i medijski protežirani stvorili su privid društvenog autoriteta i važnosti te su zauzeli moralno superiornu poziciju i nastavili tragati za neprijateljem demosa odnosno demokracije. Građanska lica na službi u JNA i progonitelji „ostataka građanskog društva“ postali su „građanski aktivisti“, zatirači demokracije i čuvari ideološke čistoće pretvorili su se u „demokrate“. Rigidni komunisti postali su „borci za toleranciju“ i „poštivanje različitosti“, sljedbenici J. B. Tita, Stane Dolanca, Nikole Ljubičića i Jakova Blaževića postali su zagovornici „otvorenog društva“ i „ljudskih prava“. Istraživači „utjecaja misli Karla Marxa na povećanje proizvodnje kukuruza u brdskim predjelima zemlje“ postali su „politički analitičari“, „vodeći stručnjaci“ i „ugledni intelektualci“. Svi skupa ostali su ovisnici o proračunu i donacijama.

Tamo gdje nema fašista, ‘antifašisti’ su beskorisni i društveno štetni kao i davanje antibiotika organizmu kojeg nisu napale bakterije

„Istaknuti povjesničari i publicisti“, koji nikada nisu čuli za Bleiburg, a ako su i čuli onda tvrde da se tamo ništa nije dogodilo, dali su sebi u zadatak, proglašavajući to čak svojom misijom, „suočiti nas s prošlošću“. Naravno, samo s onim njezinim dijelovima koje nam oni odrede. A sve to u ime „antifašizma“ te najvažnije odrednica njihova društvenoga angažmana. Sebe su proglasili „antifašistima“ a sve one koji osporavaju njihovu ulogu i društveni položaj „fašistima“, bez obzira jesu li to liberalni demokrati, demokršćani, konzervativci, ili bilo što drugo. Podjela koju su oni postavili dijeli Hrvatsku na njih i „fašiste“, a zapravo jedina kakva takva konkurencija su im oni, slični njima, koji postrojavaju „stranačku vojsku“ – snage oslabljene i prilično alkoholizirane desetine.

Najveća opasnost za „antifašiste“ predstavlja demokratizacija i razvoj Hrvatske, njezina europeizacija i emancipacija od svakog totalitarizma. Tada nestaju i oni najmanji tragovi „fašizma“ u našem društvu, a „antifašisti“ postaju nepotrebni baš kao i davanje antibiotika organizmu koji nisu napale bakterije i gdje njihova upotreba postaje neučinkovita i štetna. Bakterije, koje bi se eventualno pojavile bile bi otporne, a organizam oslabljen. U Hrvatskoj bi, po uzoru na javnu kampanju o štetnosti neopravdanog i prekomjernog davanja antibiotika, valjalo pokrenuti i kampanju o društvenoj štetnosti ostatka virulentnog komunističkog totalitarizma koji se lažno predstavlja i naziva „antifašizmom“, a tek osnovanoj „Ligi antifašista“ trebalo bi osigurati status kakav imaju i sva druga društva liječenih ovisnika. Jer, ukoliko se ništa ne napravi, naše bi društvo moglo oboljeti od ozbiljne autoimune bolesti – karakteristične po tome što antitjela (u ovom slučaju antifašisti) napadaju i uništavaju zdrave stanice organizma”, napisao je dr. Ivo Lučić za Narod.hr prošle godine.

Izvor: Narod.hr
Photo: Narod.hr