Uz pravosudno poništenje montiranog procesa i presude zločinačkog komunističkoga sustava bivše Jugoslavije našem svecu i mučeniku, blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, nakon 70 godina, na Zagrebačkom županijskom sudu, 22. srpnja 2016. godine, piše Darko Pavičić u Večernjem listu od 23. srpnja, između ostalog: “Izvanraspravno vijeće Zagrebačkog županijskog suda, kojim je predsjedao sudac Ivan Turudić, potpuno je poništilo presudu Vrhovnoga suda Narodne Republike Hrvatske, kojom je, 11. listopada 1946. godine, Alojzije Stepinac osuđen na kaznu lišenja slobode sa prisilnim radom u trajanju od 16 godina, te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od 5 godina. Sud je tako odlučio postupajući po zahtjevu za reviziju presude kojeg je 15. srpnja 2016. godine podnio Boris Stepinac, nećak Alojzija Stepinca”.
Sudac Turudić je, u okviru toga postupka, rekao: “Ova presuda Stepnicu nema samo pojedinačno, nego i duboko značenje za povijest hrvatskoga naroda!”, a biskup Vlado Košić, koji je također bio nazočan na toj raspravi, je komentirao: “Za nas je kardinal svet i ovome nema ničega novog po čemu bismo trebali percipirati kardinala, no dobro je da je došlo do ovoga poništenja presude, jer je sad i pravna struka rekla da je to bilo protivno njezinim načelima. I ovaj potez može biti dobar povod da se ponište sve ostale presude hrvatskim domoljubima koji su suđeni po politici i na partijskim sastancima”.
No, mi Hrvati, uz Isusa i Majku Mariju na prvome mjestu, imajmo uvijek pred očima i najsvetiji duhovni lik u našoj povijesti, suvremenog hrvatskog visokog crkvenog dostojanstvenika Alojzija Stepnica.
Prisjećajmo se uvijek, a posebno u našim teškim vremenima, njegovih riječi: “Kad vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači!”, ili njegovog stava u zadnjim teškim životnim trenucima, kada je podsjetio na sv. Ciprijana, biskupa Kartage i hrabroga mučenika iz prvog mučeničkog razdoblja kršćanstva, iz III stoljeća, koji je na presudu odrubljivanja glave rekao: “Bogu hvala!”, pomolio se, te krvniku oprostio i dao mu 25 zlatnika. Stepinac je tada za sebe rekao: “Ja nemam zlatnika. Sve što mogu dati je molitva za onoga koji će me u smrt otjerati, da mu Gospod oprosti, a meni daruje mirnu smrt!”.
Na zaboravimo da nikada nismo sami, uz ove Isusove riječi: “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28:20).
* Dr. Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med., je počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Napisala je veliki broj članaka odgojnog, proživotnog, moralnog, socijalnog i političkog sadržaja, objavljenih u više listova i časopisa katoličke i društvene provenijencije, kao i veći broj još neobjavljenih radova sličnog sadržaja. Nastupala je u više TV i radijskih emisija, sudjelovala svojim radovima na obiteljskim skupovima, te održavala više predavanja o obiteljskim temama.
