Brutalna turistifikacija prirodno-kulturne baštine naših krajeva ne jenjava. Štoviše, ona se zahuktava. Jedan od najnovijih primjera dolazi nam s Raba. Na sjednici Gradskog vijeća koja je održana prošlog tjedna odlučivalo se o donošenju novog Urbanističkog plana uređenja Suhe Punte, atraktivnog dijela otoka Raba gdje turistički mastodont Valamar trenutno ima dva hotela, bungalove i razne sportske sadržaje, ali to nije dovoljno jer nesputani razvojni duh Valamara hoće još. Na 47,4 hektara valamarovci bi „uređivali“ prirodne plaže, krčili šume za nove sadržaje, gradili dodatne smještajne kapacitete i puno toga „dobroga“ za otok. Kažu da je investicija vrijedna 100 milijuna eura i da bi zaposlili oko petsto radnika (pitanje odakle bi ti radnici došli).
Problem je nastao kad u Vijeću nije bilo dovoljno podignutih ruku i UPU nije prošao. Naime, vijećnicima iz redova Domovinskog pokreta i nezavisnih lista ne sviđa se daljnja devastacija otoka pod krinkom razvoja, extra profita i uvoza stranih radnika pa su bili protiv UPU-a. Esdepeovci su bili suzdržani, dakle bez stava po tom važnom pitanju ili točnije, bili su u očekivanju depeše iz Centrale.
Ali kao što poslovica kaže, ništa nije gotovo dok debela žena ne zapjeva pa se tako moćna ekipa „developera“ organizirala i telefonskim pozivima iznudila još jednu sjednicu Gradskog vijeća koja se održala u ponedjeljak 5. lipnja 2023.
> Dr. sc. Hrvoje Pende: Dvadeseto stoljeće nas je moralno korumpiralo, a dvadesetprvo će nas dotući
Sad tek nastupa prava stvar. Prvo, na iznuđenu sjednicu „zakasnila“ je stanovita oporbena vijećnica pa se upravo zbog toga, dizanjem potrebnog broja ruku, UPU ponovo stavlja na dnevni red. A da je žena stigla na vrijeme i digla ruku protiv stavljanja te točke na dnevni red, ta priča bila bi ad acta, barem za neko vrijeme. Ali što da se radi, žena je malo zakasnila!
Nakon što je UPU opet došao na raspravu, jedan od do jučer suzdržanih esdepeovaca diže, odnosno pruža ruku HDZ-u i UPU prolazi tijesnom većinom. Dakle, nakon prvog pokušaja HDZ-u nije uspjelo, ali nakon angažmana uvijek drugarskog SDP-a, zajedničkim snagama još jednom je bjelodano pokazan sramotan i koruptivan način odlučivanja u našim tijelima javne vlasti; donijeta je još jedna „razvojna“ odluka koja će posve sigurno devastirati jedan od najljepših dijelova otoka, a sve to, samo zbog profita.
Crtica o turizmu, održivosti, oporavku i otpornosti
Pored spomenutog desanta koji će nam donijeti bezbroj šarenih sadržaja na engleskoj travici, prošle godine Valamar je na Rabu nasipao novu, umjetnu kič-plažu i dodatno betonirao uvalu kako bi proširio plažni prostor. Pri tome je hotel ogradio inox ogradom koja pruža predivan odsjaj. U stvari, ono što takav instant „razvoj“ radi samo je nastavak štetne uloge suvremenog turizma koji se odavno aktivno priključio drugim industrijama i radi profita oblikuje i mijenja (na gore) našu kulturu, norme ponašanja i vrijednosti te trajno uništava naše najvrjednije prostore.
Jer jednako kao što se putem medija agresivno i svakodnevno nameću i stvaraju nove norme ponašanja koje nastaju proizvodnjom, kupnjom i konzumacijom reklamiranih proizvoda (ali i vrijednosti), potencijalnim turistima se uporno komunicira da im za kvalitetan odmor nije dovoljno ono što im je bilo dovoljno prije 10, 30 ili 40 godina. Ne! Odmor mora biti „aktivan“, mora biti „edukativan“, puno sadržajniji, jer jučerašnji čovjek je bio nezainteresiran, pomalo blesav i za vrijeme godišnjeg odmora nije mu trebalo stotine blještavih proizvoda i šupljih doživljaja kako bi upotpunio svoje vrijeme.
> Dr. sc. Pende: Tzv. pandemija korone je globalni psihološki triler u kojem sadomazohistički uživaju režiseri i gledatelji
Potpun sadržaj i odmak od svoje svakodnevice mogao je naći u osnovnom, „organskom proizvodu“ (more, sunce, priroda, hrana, autentična kultura i sl.). Ali uživati samo u mirisu i zvuku mora, u tišini, u prirodi, u šetnji, tako je neisplativo onima koji stvarno odlučuju o našim prostornim i razvojnim planovima, sve kako bi do maksimuma iskoristili naš životni prostor, napunili svoje duboke džepove i zadovoljili svoj bolesni ego.
Prema njima i masi zavedenih sljedbenika, čovjek je teški luzer ako provede desetak dana odmora u destinaciji čije plaže ne nude 100 vrsta koktela, ležaljke – plastične, drvene, s baldahinom i bez, tobogane, suncobrane od afričke slame, vodene parkove (na kopnu i u moru), a odmah iza blješte stakleni hoteli, glamping, udobne kamp kućice, još malo dalje zip line i dr. Naravno, tu je i obvezna zatupljujuća glazba koja trešti iz nekakvih beach barova i vabi turiste za šank na kojem će se opijati koktelom „Sex On The Beach“. Bez cijelog tog vizualnog, zvučnog i vrijednosnog zagađenja (koje se skupo plaća!) nema „pravog“ odmora u 21. stoljeću!
Turistička hiperrealnost
Sve te floskule o stalnim novim potrebama turista obične su gluposti koje izgovorene milijun puta postaju znanstvena „istina“ koja je pak temelj za nove razvojne devastacije. U stvarnosti, prosječan turist „traži“ samo ono što mu se nudi / nametne. Ni više ni manje od toga. Činjenica je da u današnjem svijetu koji je fokusiran na imidž, a ne na sadržaj, većina ljudi na odmoru / putovanju ne želi odmak od svakodnevice nego njezin nastavak u novom okruženju. Ljudi su rastavljeni sami od sebe pa im stalno trebaju nekakvi izvanjski (za njih proizvedeni) doživljaji u kojima će naći smisao odmora, ali i postojanja. To su u pravilu nezahtjevni, očekivani, ponavljajući, mekdonaldizirani doživljaji bez nerazumljivih i neočekivanih iznenađenja, u skladu s vremenom.
Jer zašto šetati nepoznatom prirodom kad se možeš spuštati po akvaganu, zašto ležati na prirodnoj plaži daleko od svega, kad možeš slušati zaglušujuću glazbu, platiti ležaljku i preskupo piće, zašto intuitivno i neplanski zaviriti u lokalnu kulturu, kad možeš dobiti njezinu light polakiranu verziju u interpretacijskom centru, izgrađenom samo za tebe, itd.
Iako „znanost“ kaže suprotno, istina je da suvremeni turisti prednost daju neautentičnim, komercijaliziranim proizvodima, imitacijama, imidžima i tzv. scenskim atrakcijama. Jer priroda zna neugodno iznenaditi čovjeka koji se od nje sve više udaljuje. Autentičnost društva je pak priča za sebe. Malo tko je stvarno želi upoznati. Paket aranžman unutar hotelske ograde, interpretacijskih centara i zacrtanih itenerara je sigurniji.
> Dr. sc. Hrvoje Pende: Davitelj protiv davitelja – Novi ‘sukob’ Milanovića i Plenkovića
Dragi čitatelji, oprostite na ovom malom zastranjenju, koje to u stvari i nije. Da se vratim na početak priče. Najnoviji rapski slučaj silovanja građana i prirode tipičan je primjer nezadrživog bujanja korporativnog turizma koji poput skakavaca proždire ono malo autentičnog okoliša koji nam je preostao, uz potporu države, županija i lokalnih vlasti. Dio je to ukupnih negativnosti suvremenog terora „razvoja“. Nema tu ni oporavka ni otpornosti. Samo nastavak kulturocida i bogaćenja pojedinaca na štetu naroda koji poput turista – živi i vjeruje u ono što mu se servira.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Bio je član Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
