Dr. sc. Hrvoje Pende: Zločin i kazna u HDZ-u

Foto: Hrvoje Pende

Kaže nam Dostojevski da se “ljudi u pravilu dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), tj. na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih i na višu – na ljude u pravom smislu; ljude koji imaju dar i moć da u svojoj sredini kažu NOVU RIJEČ … Prvu grupu (materijal) čine konzervativni, ljubazni ljudi koji žive u poslušnosti i koji u stvari vole slušati … oni to i trebaju činiti jer im je to društvena namjena …

Prva kategorija je gospodar svojeg vremena, a druga je gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju, dok ga drugi pokreću i vode ga cilju …

Dogodi se ponekad da netko iz prve grupe umisli da je upravo on taj koji će reći NOVU RIJEČ … Ali nema opasnosti jer oni se uvijek zaustave, nikad ne idu daleko … A ako se ponekad zaborave treba ih tek podsjetiti na stanje stvari i pokazati im njihovo mjesto. Tada izvršilac kazne za njihov „iskorak“ nije ni potreban, oni će sami sebe išibati …”

A sada: pripremiti se, ponovo uključiti i staviti glave skupa!

Jučer su objavljeni službeni rezultati izbora za vodstvo HDZ-a. Rezultati su očekivani. Plenkovićeva bahatost i njegova pozicija moći sa 76,8% dobivenih glasova do nogu je potukla pasivno-agresivne, neartikulirane, zakašnjele i vrijednosno izgubljene članove Kovačeva tima. Koliko god Plenkovićev neemotivan, birokratiziran, „by the book“ stil komuniciranja često iritira, još je gore bilo gledati i slušati članove „Opcije za promjene“, posebice imajući na umu njihovu političku povijest. Oni malo bi, pa ne bi, protiv su, ali nisu,  podržavaju, ali kritiziraju i sl. 

Suočeni s izbornim potopom, znajući hadezeovu praksu, u očekivanju kazne koja se već planira, stvar pokušavaju amortizirati pomirljivim izjavama punim jedinstva i stranačke ljubavi. Uvod je to u svojevrsno samokažnjavanje koje je u opisu posla svakog perspektivnog pojedinca u hrvatskoj javnoj službi. U tom smislu, poražena ekipa će se najvjerojatnije na neko vrijeme primiriti, spustiti glavu, dati vođi do znanja da je došlo do malog nesporazuma i da će u budućnosti on imati njihovu punu podršku u bilo čemu što bude radio. 

Jer ipak, kako Kovač kaže: „Sada svi trebaju biti zreli i pripremati se za parlamentarne izbore na konstruktivan, pozitivan i jedinstven način.“ A Stier dodaje kako „moraju staviti glave skupa i da će to i učiniti“. Još poručuje da „ne sumnjamo da će HDZ izaći jači iz ovih unutarstranačkih izbora i ići na pobjedu na parlamentarne“. Snažan pečat jedinstvu HDZ-a Stier udara izjavom: „Naravno da imamo naša stajališta, koja su u potpunosti kompatibilna s politikom HDZ-a”.

Idila! Znači, sve je super i sve je za pet! O čemu se onda uopće radilo u toj njihovoj kampanji? Čemu onda te njihove neartikulirane promjene, odnosno „vraćanje dice materi, ispravljanje kolosijeka“ i dr. ako su im stajališta „u potpunosti kompatibilna s politikom HDZ-a“.  Uostalom, što bi oni to u stvari mijenjali u HDZ-u kad su glasovali gotovo za sve što im je Plenković stavio pred nos. Sjećamo se jako dobro glasovanja o izvješću Vlade u vezi s provjerom potpisa za referendum za pravedniji izborni sustav. Znači, osim što su se durili i iskazivali pasivnu agresiju, kapacitet za promjene nisu pokazali. Možda su u stvari samo htjeli HDZ za sebe? Jer oni su ipak autentični hadezeovci, a Plenković kao nije. On je navodno nekakvo strano tijelo koje su za predsjednika jednom, ne tako davno, izabrali, gle čuda – sami hadezeovci, i to s 99,6%! Doduše, bio je jedini kandidat što je sigurno pridonijelo tako moćnom porazu tada još nevidljivih suparnika.    

Ovog puta vidljivi suparnik, Miro Kovač, brutalno poražen, poručuje nam kako je njegov uži tim u izbornim pripetavanjima pokazao „hrabrost, zrelost i odlučnost“. Netočno. Nisu pokazali ništa od toga jer su praktički u svemu bitnome, formalno (što je jedino važno) podržavali Plenkovića i njegovu politiku. To što su možda po hodnicima hrabro, odlučno, ali nezrelo pričali viceve o njegovom maturalnom uratku je nevažno. Razlika se pokazuje tamo gdje treba, kada treba i na način koji biračko tijelo prepoznaje. Oni to nisu radili pa za hrabrost, zrelost i odlučnost zaslužuju nula bodova, ali zato za oportunizam, krivi tajming, mlakost i nedefiniranost zaslužuju maksimalan broj bodova, štoviše – zlatnu medalju.

Sindrom ostajanja u stranci

Štogod Plenković odlučio činiti s njihovom političkom sudbinom, Kovač i ekipa skrušene glave ostat će u stranci. Kažu, na marginalizaciju su navikli (neka ne brinu – imat će je još). Stvarno je lijepo i opet svjedočiti toj začudnoj ljubavi između stranke i čovjeka. Ali ako maknemo tu iracionalnu povezanost članstva i stranke, postavlja se racionalno pitanje što da čovjek radi u stranci čiju politiku smatra lošom; pogotovo nakon što spozna da takvu (lošu) politiku podržava najveći dio članova stranke. Treba li čekati klimatske promjene pa ponovo pokušati detronizirati mrskog suparnika? Svu nadu položiti u Koronavirus? Ili bi ipak valjalo otići svojim putem?

Jer za demokratski kapacitet Hrvatske bilo bi jako dobro kad bi članovi HDZSDP obitelji svoju stranku prestali emotivno doživljavati kao tijelo s kojim dijele blisko krvno srodstvo, a počeli je shvaćati kao promjenjivu organizaciju koja služi za artikulaciju i nametanje politike koju podržava većina članstva. Stranka je onakva kakvi su njezini članovi, točnije ona je vrijednosni zbroj svih članova, čak i onih koji ne izlaze na unutarstranačke izbore. 

Biračka apstinencija

Zanimljivo je i to što je na izbore izašlo tek 35,22% hadezeovaca iako bi po prirodi stvari člana stranke trebalo više zanimati tko će mu voditi stranku nego tko će sjediti u EU parlamentu ili na Pantovčaku. Jer upravo stranka definira i utječe na to tko će ići u Bruxelles,  tko na Pantovčak i još mnogo ostalog što se tiče naših života. Ali eto, riječ je ipak o hadezeovcima. Oni imaju svoje prioritete i shvaćanja politike. Bez obzira na slab odaziv, jasno je da su hadezeovci dali veliku podršku Plenkoviću i njegovom timu te ga time legitimirali za daljnje poteze kojima će vjerojatno ponovo ujediniti posvađanu SKH obitelj u jedno tijelo. 

Izborna prijevara?  

Kako bi se opravdao težak poraz Kovača i društva, cirkulira priča o pokradenim izborima, odnosno da je Plenkovićeva ekipa uzduž i poprijeko Hrvatske manipulirala glasačkim listićima te umnogome umjetno skrojila premoćnu pobjedu Plenkovića. Ako je tome tako, a postoji prilična vjerojatnost da je bilo muljaža, to samo znači da je i na tom polju poražena ekipa pokazala amaterizam. Jer valjda ljudi poznaju svoju stranku i što se od suparnika može očekivati. 

Ako su sumnjali u mogućnost prijevare, kao iskusni političari u čijoj stranci prijevara stanuje od njezinih početaka, trebali su tome doskočiti. Kako se kaže: s prljavima igraj prljavo, a ako ni tu nemaš potencijal, tada se ostavi politike jer to je igra u kojoj moraš znati (osjetiti) što suparnik može i na što je spreman, jer ako ne znaš i nisi spreman na slične metode – završiš u protivničkom loncu. 

Iako je već neko vrijeme bilo jasno, ovi su izbori do kraja razotkrili još jednu hadezeovu unutarstranačku neistinu – onu o moćnom operativcu Brkiću. Pokazalo se da je Brkićev utjecaj na terenu bio tek prenapuhani balon – najobičnija fama. Očito je da on taj utjecaj (više) nema, a sudeći po rezultatima izbora čini se da je od Brkića bolji terenski operativac bio svaki član GI Narod odlučuje koji je u teškim uvjetima odradio izvrstan posao i pridonio prikupljanju preko 400.000 potpisa građana za referendum za pravedniji izborni sustav da bi im kasnije te potpise svojim uzdignutim rukama oteli upravo Kovač, Stier, Brkić i ekipa za „promjene“, sve kao članovi Plenkovićeve ekipe.

Znači, Kovač i njegov tim  podbacili su na svim poljima u ovoj izbornoj utakmici jer ni na jednom nisu pokazali ni minimum potrebne vještine u borbi uma protiv uma, jednako kao što u Saboru nisu pokazali vrijednosti koje tvrde da imaju. 

Još malo o poznavanju „terena“ i Finskoj

Postoji još jedan čimbenik koji gubitnici ovih izbora nisu uzeli u obzir, a to je da Hrvati vole one koji su na vlasti, koliko god se činilo da tome nije tako. Tek kad „negativni junak“ padne s vlasti, naš će narod (skupa s medijima) bitangu dotući, ali dok je na vlasti i postoji minimalna nada u osobnu korist od umiljavanja caru (a znamo da nada umire posljednja), naš će čovjek podržavati vladajuće, bez obzira na priče.

Znači, za prosječnog hadezeovca potpuno je nebitno to što je HDZ na izborima za EU parlament prošao razmjerno loše, kao što ga previše ne smeta što je umjesto Kolinde na Pantovčak uselio uvijek prehlađen Milanović. Ne! Prosječnog hadezeovca ponajprije brine njegova sudbina koja je često vrlo tijesno povezana s točno određenim pojedincima na vlasti pa će uvijek glasovati za onoga od kojeg ima ili očekuje koristi. U tom smislu, promjena vlasti za umreženog hadezeovca je neugodna jer narušava ravnotežu odnosa, očekivanja, mogućnosti pa će većina njih i na sljedećim unutarstranačkim izborima svoj glas pokloniti onome tko je na tronu bez obzira kako je do njega došao i koju politiku predstavlja. 

Ako nešto, ovi izbori su potvrdili da su Kovač i njegova ekipa hadezeovcima važni i prepoznatljivi poput finskih narodnih običaja. Naime, pokazalo se točnim ono što je očito Plenković znao i prije kad je ustvrdio: „Stav Mire Kovača za politiku HDZ-a i Vlade je kompletno irelevantan. On utječe na politiku HDZ-a isto kao građanin Finske u Finskoj.” 

Bez obzira na Finsku, Kovača, Plenkovića i izborne muljaže, zahvaljujući hadezeovom članstvu, novonastala situacija jača osovinu Plenković-Milanović (HDZSDP); političku silu koja će Hrvatsku još jače zavrtjeti i udaljiti od potrebne borbe za nacionalne interese i suverenost. Nakon ovih izbora napokon je postalo kristalno jasno da HDZ više nije i ne može biti nositelj potrebnih društvenih promjena. Hoće li na njegovo mjesto doći neka nova, jasno artikulirana politička opcija, vidjet ćemo. Prostora ima dovoljno, pitanje je ima li ljudi. Parlamentarni izbori sve su bliže.     

* Dr. sc. Hrvoje Pende je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Član je Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr