U bilo kojem kutku svijeta da se nađe, naša Predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, uspješno nastavlja s obogaćivanjem svoje niske bisera. U brojnim izjavama kojima to čini ovih dana čuli smo jednu koja je na razini jugoslavenskih lupetanja o resursnim bogatstvima po kojima smo navodno bogatiji od mnogo država, što je notorna laž.
Razdragana resursnim osnovama Hrvatske, Predsjednica prilikom svojeg zadnjeg posjeta našem iseljeništvu u Švicarskoj kaže: „imamo sve resurse, puno smo bogatiji resursima od mnogo država, uključujući i Švicarsku … Samo nam treba organiziranost, mentalitet rada, etike, međusobnog poštovanja, vjere u svoju državu, obitelj, zajednicu, u Boga i sve one vrijednosti koje društvo čini plemenitim” (!).
Kakva lekcija! Kako moćan instant-recept za brzo podizanje Hrvatske na postolje najbogatijih i najplemenitijih zemalja svijeta! Po Kolindi imamo „sve resurse“ (koje u stvari nemamo) i samo nam treba jedna mala sitnica, poticaj, impuls, nekakav tajni sastojak koji čekamo stoljećima i nikako da dođe. Ali tu je negdje, u zraku, oko nas, blizu, uhvatljiv i još treba samo malo društvene vježbe, još samo jedna reforma reformirane reforme, zrno više vjere u aktualnu vlast kako bi sve došlo na svoje mjesto i Hrvati napokon postali jedan od najbogatijih naroda svijeta. A do svega toga sigurno ćemo stići tijekom sljedećeg mandata Kolinde na Pantovčaku, Plenkovića na Trgu sv. Marka? Je li možda na to mislila? Ne znam, ali ja sam upravo tako shvatio njezinu izjavu.
Toliko glupi ipak nismo
Što god Kolinda mislila, slušajući je, čovjek pomisli – jel’ ona to ozbiljno? Živi li ona u ovoj državi? Zna li Predsjednica da iz ove zemlje već godinama glavom bez obzira bježe ljudi iz svih društvenih slojeva, od konobara do liječnika i znanstvenika. Misli li ona da je to prolazni hir? Da odlaze na izlet? Iz dosade? Malo naučiti posao pa se vratiti u Hrvatsku? Možda misli da su to ljudi poput jugo-gastarbajtera iz 1960-ih koji su jedva čekali povratak u svoje selo kako bi seljanima pokazali svoj polovni Mercedes?
Misli li da se mladi ljudi s djecom (ili bez djece) danas tek tako odlučuju otići iz domovine, okruženja u kojem su se rodili i proživjeli svoje djetinjstvo? Da su glupi kakvim ih ona smatra pa u desetak godina koliko se gube po zavodima za zapošljavanje ili degradirajućim poslovima nisu shvatili na čemu su i što mogu očekivati od HDZSDP-ove vlasti u bliskoj budućnosti – ne za 5 ili deset godina, nego već sutra, jer predugo su čekali dok su ih bitange ponižavale i pljačkale.
Većina odlazi jer je umorna od toga, trajno frustrirana ogromnom količinom nepravde, korupcije, substandarda na svakom koraku; odlazi jer zna da je negdje drugdje društvena svakodnevica mnogo više prožeta sadržajima iz gore spomenutog instant-recepta društvenog razvoja koji nudi Predsjednica (etika, organiziranost, mentalitet rada, vjera u državu, zajednicu i dr.).
Zna li Predsjednica ili misli da mi ne znamo (ne osjećamo) da Hrvatska stalno nazaduje gotovo u svakom pogledu pa smo danas, nekoliko mjeseci do kraja njezinog petogodišnjeg mandata, po svim pokazateljima na ili pri dnu EU-a. Prati li redovito seriju o potonuću industrije koja se u Lijepoj našoj emitira već tri desetljeća? Zna li da građevinari i mnogi ostali poslodavci ne mogu naći radnu snagu pa tako po našim gradovima fasade popravljaju i zidove zidaju Bugari, Albanci, Rumunji, jednako kao što u našim turističkim destinacijama kuhaju hranu i poslužuju goste. Svjedoči li ona opasnim eksperimentima s obrazovanjem; stanju u zdravstvu i javnoj upravi? Zna li prosječan iznos mirovine i što se s njim može osigurati?
Budući da je ovog puta, nasmiješena i uz standardnu dozu afektacije, svoje lijepe snove narodu prenijela iz Švicarske, pitam se zna li Predsjednica da se u toj zemlji referendumi raspisuju nekoliko puta godišnje, uvijek kad narod želi reći svoje mišljenje ili država želi čuti narod te da uvjeti za raspisivanje referenduma u Švicarskoj ne koče, nego potiču njihovu provedbu. Za to vrijeme, u Hrvatskoj se referendumi (narodna volja) guše svim sredstvima. Nadalje, dok se naše pseudelite nastoje što čvršće integrirati s Bruxellesom, Švicarci se strogo drže svoje neutralnosti i ne pada im na pamet ući u eurozonu, što Hrvatska jedva čeka! Iz takve države Predsjednica nam upućuje svoje bajkovite floskule.
Od HDZSDP-a možemo očekivati samo već viđeno
Ljudi uvijek žive sadašnjost koja uglavnom daje predvidljive naznake budućnosti. A na žalost, ako nam već institucije nisu predvidljive (a trebale bi biti), realno je predvidljivo da će mnogo veći utjecaj nego što treba, HDZDSP osovina dobiti i na sljedećim parlamentarnim izborima. Takva nam je naime politička scena na kojoj se grupiraju oni koji su suprotstavljeni potpuno korumpiranoj Osovini. Ta je scena rascjepkana i još uvijek prilično neuvjerljiva pa se ne može odrediti tko je izrastao samostalno i zdravo, a tko je HDZSDP-ov izrod. U takvoj situaciji izbornu pobjedu i društvenu premoć i dalje razmjerno lako odnose HDZSDP-ovci koji nam mogu pružiti samo nastavak već viđenog. Između ostalog i zbog toga u Hrvatskoj vlada opća bježanija iz zemlje.
Nema jasno vidljive, organizirane političke snage u rastu koja može ponuditi realnu nadu u potrebne promjene. Također, ljudi su sve manje zatupljeni i ne kupuju više priču o Raju na zemlji, bajku u koju ih pseudoelite uporno uvjeravaju od 1945. godine kako bi amortizirale i prikrile surovu istinu. S druge strane, čovjek ima razmjerno kratko vrijeme na raspolaganju kako bi od svojeg života za sebe i svoju obitelj učinio nešto vrijedno. U tom smislu, u postojećim EU uvjetima sve slobodnijeg kretanja radne snage, pet ili deset godina osobne stagnacije ili nazadovanja u RH nije opcija za mladu, probitačnu i talentiranu osobu koja brine za sebe i svoju obitelj.
Resursi, resursi, resursi
A što se tiče famoznih resursa: zna li Predsjednica da su upravo kreativni, slobodni, obrazovani i radišni ljudi najveće bogatstvo i najvažniji resurs svake države. To nije nafta, zemni plin, ugljen ni voda. Ali takvi ljudi ne dolaze do izražaja u neuređenom i korumpiranom društvu poput našeg. Samo uređeno društvo pogoduje stvaranju elite, čini ljude hrabrima i otvorenima; ostvaruje ih do maksimuma.
Konfuzija i nepredvidljivost, što obilježava našu državu, pridonosi povlačenju ljudi u sebe jer nisu sigurni u reakcije sustava. Takvo stanje proizvodi društveni strah koji ne pogoduje stvaralaštvu. Strahom od slobodne misli i djela smanjuje se društvena energija, volumen i kvaliteta proizvoda što ne vodi u blagostanje, nego daleko od njega. Ustrašeno, bojažljivo društvo ubrzo postaje kronično bolesno i odumire. Jednako kao i u prirodi – bolesno, trulo stablo ne daje plod, nego čeka svoj konačan pad. O tome je i Machiavelli pisao, to je poznata stvar.
Venezuela koja je neovisna već 200 godina jedna je od najbogatijih zemalja zemnim plinom i naftom, a velika većina građana preživljava s desetak američkih dolara mjesečno. Slično je u Kongu, kao i u mnogim drugim dekoloniziranim državama koje u 50-60 godina neovisnosti i s obiljem prirodnih resursa nisu znale svojim građanima osigurati slobodu, mir i život dostojan čovjeka. Skrenimo u Europu: Rusija pripada zemljama koje su najbogatije prirodnim resursima, ali njezini građani nemaju ni približan stupanj bogatstva i demokracije koji uživaju neke zemlje s mnogo manje prirodnih resursa.
Znači, famozni resursi o kojima slušamo desetljećima nisu garancija društvenog razvoja. Ako je narod daleko od unutarnjeg impulsa koji će inicirati razvoj o kojem Predsjednica priča, tada svi snovi i lijepe želje ostaju tek dio ispraznih političkih naklapanja. I Titovi komunisti su obećavali da će nekoliko godina nakon što pobiju sve protivnike revolucije, u društvu poteći med i mlijeko, ali gle čuda, bez „imperijalističkih“ dolara nisu mogli naprijed u razvoj. Svi ostali iz komunističkog svijeta koji su to pokušali i oslonili se samo na svoju nakaznu ideologiju, završili su u bijedi, a uz put su milijune svojih sunarodnjaka poslali u smrt.
Moje pjesme, moji snovi
Žena koja čvrsto stoji na zemlji i obnaša odgovornu dužnost u osiromašenoj i moralno izgubljenoj državi mora prihvatiti stvarnost društvenog života i komunicirati je građanima bez uljepšavanja i davanja lažne nade o skorom bogatstvu. Ljude je potrebno hrabriti na druge načine (npr. aktivnom i glasnom borbom za pravnu državu), a ne pričajući im bajke. Istina, kao narod smo zbog poznatih povijesnih okolnosti odmaknuti od stvarnosti i realne spoznaje samih sebe, ali nije li jedna od uloga vladajućih u demokratskim društvima suočavanje naroda s realnošću, istinom, poticanje kritičke misli?
Dante je rekao da su najmračniji krugovi pakla rezervirani za one koji u vremenima moralne krize ostanu neutralni i suzdržani. Ako naša Predsjednica ne želi završiti u osmom krugu pakla kao lažni prorok koji koristi neupućenost i naivnost ljudi radi vlastitog probitka, neka napokon učini nešto bitno drukčije od onog što je činila od početka svojeg mandata do danas. Neka nas iznenadi gorkom istinom, potrebnom akcijom, realnim receptom za ozdravljenje društva. Ako ostane jednako raspjevana, vesela i puna vjere u HDZ, moglo bi joj se dogoditi da ne uđe ni u drugi krug predsjedničkih izbora. Umjesto toga, mogla bi potonuti u deveti krug pakla, onaj u kojemu se nalaze izdajnici domovine.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
