Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prerano je skinula kaput s natpisom hrabrost. Izvjesno je kako u Hrvatskoj treba više hrabrosti nakon posjeta Aleksandra Vučića nego li onda kad ga je dočekala u Zagrebu. Iako se opravdava kako su se u „kakofoniji oko Vučićeva dolaska izgubili pozitivni učinci i rezultati posjeta“, činjenica je kako hrvatsku javnost ne može, niti jednim argumentom, uvjeriti u opravdanost poziva i ostvarivanje hrvatskih ciljeva.
Tome svjedoče događaji koji su uslijedili nakon Vučićeva odlaska. Događaji su potvrdili Vučićev pomno isplaniran, strateški dobro izveden i uspješan politički nastup s ciljem pružanja potpore velikosrpskoj politici u Hrvatskoj, piše dr. sc. Sanja Bilač u Hrvatskom tjedniku od 1. ožujka 2018..
I tako smo, nakon krvavoga rata i žrtava, pogazili sve hrvatsko i ohrabrili još jedno srbovanje nad Domovinom. Bili smo toliko bijedni da smo u jeku još jedne srbijanske difamacije Hrvatske, one u sjedištu Ujedinjenih naroda, pozvali srbijanskog predsjednika u posjet.
Pokazali smo koliko možemo biti ljigavi pa četnika nazvati europejcem, a naše domoljube etiketirati marginalcima. Pokazali smo kakve Jude možemo biti pa zbog jedne naredbe i vlastita interesa pljunuti na sve hrvatsko i omogućiti jačanje velikosrpske politike u Hrvatskoj.
Poziv hrvatske predsjednice i posjet Vučića Zagrebu ostat će zapamćen kao jedan od eklatantnih primjera hrvatske izdaje. Četnik u Hrvatskoj dobiva epitet europejca. Hrvatski narod još jednom je osvijestio uškopljenu hrvatsku politiku i agresivno-podrugljivu srbijansku pretenziju. Sve što je Vučić radio i govorio bilo je dobro isplanirano i pomno izrečeno tako da poruka bude svima potpuno jasna. Pa i kad je lagao, Vučić je to s namjerom radio da pokaže kako ne mora otići u UN već doći tu, u Hrvatsku, gdje još niti ne počivaju sve kosti naše braće i sestara i još krvare rane od srbijanske agresije, a on baš tu može lagati, pljunuti Hrvatima u lice, a onda slavodobitno po njoj srbovati.
Zašto je poziv Vučiću uslijedio neposredno nakon izložbe „Jasenovac – pravo na nezaborav“ u UN, jednoj od novijih srbijanskih provokacija i pokušaja međunarodne destabilizacije Hrvatske? U negativnom ozračju, koje je tada prevladavalo u Hrvatskoj zbog iskrivljavanja istine i manipuliranja podatcima od strane srbijanske politike, poziv Vučiću šokirao je hrvatsku javnost. I ne samo to.
Izvjesno je kako je predsjednica naprasno i bez dogovora s vladom, bez komunikacije s javnošću a posebno ranjivim skupinama (branitelji, udovice, obitelji poginulih i nestalih) pozvala Vučića pa je posjet, kao i Hrvatska, bio nepripremljen i u konačnici bez pozitivnih učinaka za hrvatske nacionalne interese. Zašto je predsjednica tako naglo objavila poziv Vučiću? Kome je to odgovaralo? Što povezuje Vučića i Grabar Kitarović?
Ima li to sve veze s Trilateralom?
Podsjetimo se kako Aleksandar Vučić svoj politički put počinje kao Šešeljev radikal s kojim ga veže i kumstvo. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini priključuje se dragovoljcima četničkog vojvode Slavka Aleksića, a zatim s još jednim četničkim vojvodom, Tomom Nikolićem, osniva Srpsku naprednu stranku. Vučić je odgovaran za agresiju Srbije na Hrvatsku. Srbiju kojoj je na stalnom Haškom sudu presuđeno da je izvršila agresiju na Hrvatsku i da se u toj agresiji služila djelima koji su okarakterizirani kao genocidni.
Unatoč služenju četničkim vojvodama, Vučićev politički uspon i preuzimanje uloge neprikosnovenog vladara događa se 2014. kada je izabran za predsjednika srbijanske vlade. Činjenica je kako su se te godine u Srbiji održala dva skupa medunarodnih asocijacija od kojih je jedan Trilaterala.
Znakovito je kako Vučić od tada dobija snažan vjetar u leđa i započinje svoj politički uspon. Je li Vučić tada dobio zadatak preuzeti ulogu onoga koji će uvesti “red“ u Srbiju i postati neprikosnoveni vladar te balkanske države? Očito je kako se srbijanski predsjednik priprema i za preuzimanje uloge europskog mirotvorca.
Nije tajna da, u kontekstu geostrateških prelamanja na ovim prostorima, jedan dio medunarodnih čimbenika i interesnih asocijacija želi Srbiju što prije uvući u Europsku zajednicu. Pitanje je znači li ulazak Srbije u EU otklon Vučića od Moskve ili je Moskva dobila svoga igrača u EU? Vučićevi planovi su jasni i u pogledu na BIH. U slučaju prisile međunarodne zajednice na priznanje Kosova od strane Srbije, Aleksandar Vučić može ucjenjivati pripajanjem Republike Srpske matici Srbiji.
Može se očekivati da će i Bakiru Izetbegoviću odgovarati to rješenje jer nad Republikom Srpskom ionako nema kontrolu, a zauzvrat može tražiti svoju šapu nad ostatkom BIH-a, a tada Hrvatima u BIH prijeti potpuni egzodus. Sve ove mogućnosti pozicioniraju Vučića i njegove četnike snažnim trgovcima na prostoru bivše Jugoslavije, naravno u interesu velikosrpske politike i velikih sila. Hrvatska je svojim jalovim i izdajničkim političkim vodstvom preuzela ulogu onih koji zadatke ispunjavaju bez pogovora i onda kada su u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima.
Za Vučićeva posjeta pitanja novinara bila su cenzurirana
Zanimljivo je kako su Grabar Kitarović i Vučić 2015. godine sudjelovali na Bledskom strateškom forumu pod naslovom „Novi svjetski poredak: sukobljavanje ili partnerstva.“ Ako tome dodamo da je Grabar Kitarović i članica Trilaterale postavlja se pitanje je li poziv Vučiću uslijedio nakon intervencije zajedničkih prijatelja ili je kako kaže predsjednica sama odlučila o pozivu? Sve govori u prilog tome kako je prijateljski posjet Vučića organizirala Grabar Kitarović na zahtjev zajedničkih prijatelja. Jer, činjenica je kako je ta odluka predstavljala političko samoubojstvo za njezinu karijeru u Hrvatskoj. Grabar Kitarović je Vučića ne samo pozvala već i pomno pripremila teren u kojem Vučić ne će doživjeti nikakve neugodnosti.
Tako su pitanja novinara bila cenzurirana, a prosvjedi u Zagrebu predstavljeni djelom marginalnih skupina. Također je potpuno jasno kako je nakon srbijanske izložbe u UN, poziv odgovarao jedino Srbiji. Bila je to prilika da se pozornost i implikacije kompromitirajuće izložbe preusmjere na neočekivan poziv hrvatske predsjednice. Naime, izložba je izazvala brojne reakcije, ali i objavljivanje podataka koji kompromitiraju i razotkrivaju srbijansku politiku, posebno u trenutku u kojem ona pretendira brzi i blagonakloni ulazak u EU. Umjesto mitomanskih laži počelo se grebati po stvarnoj povijesti Srbije i izlaziti s neugodnim podatcima. Tako su primjerice objavljeni podatci kojima Srbija objavljuje nacističkom vođi Hitleru da je prva zemlja koja je očistila zemlju od Židova i potvrdila srbijansku odanost nacizmu.
Što je Vučić poručio u Hrvatskoj?
Što je Vučić poručio u Hrvatskoj? Svojim podrugljivim smješkom i lažima kojima je demantirao četničku prošlost, djela i velikosrpsku politiku prema Hrvatskoj, Vučić je poručio da je Srbija ostala na liniji velikosrpske politike i kako opet računa na dio Srba iz Hrvatske koji će je poduprijeti u tome. I sam je potvrdio „da razlika u pogledima na događaje iz 1995. ostaje“. To implicira, kako je govorio i 1995. u Glini, da dijelovi hrvatskog teritorija pripadaju Velikoj Srbiji. Prije dolaska u Zagreb govorio je o „srpskim selima“ u Hrvatskoj, a nastavio u Beogradu sa „srpskim sredinama“.
Aleksandar Vučić poručio je kako ostaje na liniji četničke ideologije samo bez kokarde na kapi. Balansirajući i igrajući prepredeno poslao je vrlo jasnu poruku kako ostaje vjeran fašističko-četničkom pokretu koji je u Srbiji rehabilitiran. Dozvolili smo da se Vučićeva Srbija ruga s Hrvatskom pa nam vraća hrpu administrativnih knjiga otetih za vrijeme njihove agresije umjesto popisa iz Vukovarske bolnice, planova minskih polja, lokacija masovnih grobnica i ubijenih hrvatskih branitelja.
Izvjesno je kako je Vučićev posjet pomno isplaniran, strateški dobro izveden, uspješan politički nastup s ciljem pružanja potpore velikosrpskoj politici u Hrvatskoj. Nije slučajno što je jedan od zaključaka Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća zahtjev Hrvatskoj za osnivanjem srbijanskih manjinskih samouprava što nije ništa drugo nego drugo ime za tzv. SAO Krajinu.
Milorad Pupovac, koji čini vladajuću većinu u Hrvatskome Saboru idealna je poluga Vučiću na zajedničku provedbu velikosrpske politike u Hrvatskoj. Tako Aleksandar Vučić preko Milorada Pupovca upravlja Hrvatskom. Nakon svog posjeta Zagrebu, Vučić je okupio Dodiga i Pupovca kako bi dobili nove instrukcije na zajedničkoj političkoj platformi. I tako je Hrvatska vraćena u vrijeme iz 90-ih.
Ne zna se je li strašnija činjenica što smo se još jednom uvjerili kakva je srbijanska politika Aleksandra Vučića prema Hrvatskoj ili što smo se još jednom uvjerili u tragične posljedice nesposobne i izdajničke vlasti u državi.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
