Drvar: Tijekom obilježavanja žrtava Banjolučke biskupije, iz parka se čule partizanske pjesme

Foto: Katolički tjednik

U Drvaru je 27. srpnja po 20. put obilježen „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“ te 80. godišnjica stradanja župnika Waldemara Maximilijana Nestora i drvarskih katolika. Misno slavlje predslavio je kardinal Vinko Puljić, prenosi nedjelja.ba.

Uz vrhbosanskog nadbiskupa, u pastoralnom centru u izgradnji, suslavili su banjolučki biskup Franjo Komarica te 10-ak svećenika među kojima i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije Slađan Ćosić, a posluživao je trajni đakon Marijan Krajinović. Sudjelovalo je više od 100 vjernika, kako onih iz Drvara, tako i hodočasnika s različitih strana BiH i Hrvatske. Također, nazočio je i predsjednik Vlade HBŽ-a Ivan Vukadin s ministrima te politički predstavnici Hrvata.

Na početku mise drvarski je župnik vlč. Davor Klečina u kratkim crtama predstavio stradanje Katoličke Crkve i hrvatskog naroda na području zapadne Bosne i istočne Like koje je u Drugom svjetskom ratu 1941. započelo upravo na nadnevak 27. srpnja ubojstvom drvarskog župnika vlč. Waldemara Maximilijana Nestora i hodočasnika a kulminiralo idućih dana i tjedana. Taj datum u bivšoj se Jugoslaviji slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH. Župnik Klečina je istaknuo kako je povijesna činjenica da su do kraja Drugog svjetskog rata Katolička Crkva i Hrvati bili doslovce iskorijenjeni s toga širokog područja – od Ključa do Knina, i od Livna do Bihaća i Gospića.

Također je podsjetio kako su uz vlč. Nestora ubijena i dvojica njegovih kolega susjednih župnika: grahovski vlč. Juraj Gospodnetić i krnjeuški vlč. Krešimir Barišić koji su, kako je rekao, bili svećenici prvomučenici na čelu velike kolone – više od 600 prezbitera, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca koji su ubijeni i nastradali u Drugom svjetskom ratu i poraću na području bivše države.

Vraćali se s hodočašća pa ubijeni

U prigodnoj propovijedi kardinal Vinko je istaknuo kako je “potresno danas ovdje biti i svega onoga se spominjati što se dogodilo prije 80 godina”. Istaknuo je da je prije nekoliko dana čitao povijesnu knjigu koja govori o katolicima za vrijeme turskih vremena. “Saznao sam koliko je tada župa i samostana nestalo pa i u ovom podneblju koje nazivaju Bosanskom Krajinom. Međutim, ipak se nije ugasilo sjeme pa su ljudi nakon turskih vremena tu opet živjeli kao vjernici katolici”, rekao je kardinal naglasivši kako je bilo teško i za vrijeme stare Jugoslavije kada su žandari pravili probleme katolicima koji se nisu imali kome obratiti.

“Nažalost, došao je ovaj tragični trenutak otprije 80 godina kada su vjernici pobožno išli na hodočašće i vraćajući se stradali zajedno sa svećenikom Nestorom te su bačeni u jamu. Pokrilo se to šutnjom i kroz 80 godina slavi se taj dan. Slavi se ubijanje nevinih ljudi i o tome ne smiješ progovoriti. Jasno je da se u čovjeku probude burni osjećaji”, naglasio je kardinal i podsjetio na Isusove riječi da će njegove sljedbenike progoniti.

Potom je podsjetio kako je u Drugom svjetskom ratu na prostoru Banjolučke biskupije nestalo desetak župa. “Kukamo kako je 35 samostana nestalo za vrijeme Turaka, a onda nakon ‘oslobođenja’ uništene su tolike župe”, rekao je nadbiskup Vinko i podsjetio kako je početkom posljednjeg rata strateški cilj bio nestanak Hrvata.

Nadalje je dodao kako se za vrijeme komunizma nije smjela govoriti istina. “Sada nakon posljednjeg rata samo jači imaju pravo na istinu, a mali moraju šutjeti. Nemate pravo reći istinu, nemaš pravo reći da te boli, da te nestaje”, istaknuo je te se prisjetio kako je nekoć razgovarao s jednim europskim činovnikom, strancem koji ga je uvjeravao da u Drvaru nikada nije bila crkva. Posvijestio je kako je taj neugodni razgovor, nakon kardinalove žestoke reakcije, išao dotle da se stranac pitao “što će katolicima vjernicima crkva”. Na tragu toga nadbiskup Vinko je dodao kako je teško sačuvati ravnotežu duha i nadu “pa i danas kada će jedni slaviti što su zlo činili”. Potom je istaknuo da mnogi, koji su dobili glas svoga hrvatskoga naroda, danas ne rade u njegovu korist, nego čuvaju svoju poziciju i stolicu, a narodu kako bude.

“Nije lako biti prorok u ovakvim vremenima i zastupati istinu. Mi ne smijemo šutjeti. Ne širimo mržnju. Govoriti istinu ne znači širiti mržnju, jer bez istine nema pomirenja. Bez pravednosti nema pomirenja”, ustvrdio je i napomenuo da će bez pravednosti mržnja rasti.

Objašnjavajući kako sljedbenici Krista ne šire mržnju nego ljubav i praštanje naglasio je da takav stav Crkva zastupa. Dotaknuvši se teme ljudskih prava rekao je kako su ona sjajno “sjela na papir, ali u praksi uvijek više prava ima jači i bogatiji” te dodao da usprkos svemu katolici moraju plivati protiv struje za Kristom koji je put istina i život.

Nadalje je objasnio razloge okupljanja u Drvaru. “Ta smrt naših predšasnika, koji su nevino ubijeni, je naša zadužbina da mi na tim kostima nastavljamo život. Zahvaljujući što su oni život položili mi živimo”, rekao je pred kraj propovijedi te ispričao priču o majci koja hrabri nevinog sina koji se sprema za politički zatvor da, usprkos svim kušnjama i nevoljama, ostane vjeran i hrabar te s ponosom krene naprijed zlo ne činiti, dobro željeti, Boga moliti kako bi se ustrajalo na ispravnom putu.

Drvar je prvomučenička župa

Na kraju je riječi zahvale uputio biskup Komarica istaknuvši da je razlog okupljanja u Drvaru molitveno, pokorničko i zahvalno zborovanje vjernika i suradnika Isusa Krista koji je Istina. Posvijestivši kako je Drvar prvomučenička župa Banjalučke biskupije, koja je najviše uništena među katoličkim biskupijama s hrvatskim pučanstvom tijekom 20. st., podsjetio je kako je prije 80 godina upravo tu “započelo užasno đavolsko nedjelo koje su provodile i do danas provode jadni đavolske sluge”. “Punih 20 godina mi, kao biskupijska zajednica, po svim našim župama obilježavamo molitveno, pokornički i pokajnički, na današnji dan, početak golgotskog stradanja naše biskupije, njezinih vjernika i svećenika”, rekao je mons. Komarica ponavljajući kako je istina predugo bila zatirana, ali je se nije moglo ubiti.

Također, zahvalu nazočnima izrekao je i župnik Klečina osobito istaknuvši ulogu mladih, članova zajednice Nanovo rođeni iz Zagreba koji su na misi su pjevali i čitali misna čitanja. Nakon euharistije uslijedilo je druženje nazočnih uz obiteljski stol te je, između ostaloga, nekoliko pjesama domoljubno-bogoljubne tematike izgovorio pjesnik iz Knina Ante Nadomir Tadić Šutra.

Molitveni program započeo je pred spomen-križem kod privremenog molitvenog prostora u Drvaru dočekom hodočasnika iz Trubara – mjesta odakle su četnički ustanici 1941. izveli iz vlaka drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom vjernika katolika koji su se vraćali s hodočašća Sv. Ani u Kosovu kod Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču.

Tu je biskup Franjo predmolio opijelo za sve poginule branitelje te su položeni vijenci. Dok su vjernici molili, iz obližnjega parka “treštale” su partizanske i komunističke pjesme “ustanika”, koje ipak nisu pokolebale katolike da dostojanstveno nastave svoj molitveni hod u procesiji prema mjestu pastoralnoga centra u izgradnji gdje je slavljena misa.

Prije samoga misnoga slavlja obavljana je pobožnost križnog puta mučenika koju je predvodio banjolučki biskup.

Ovaj spomen-dan uveden je 2001. i nosio je naziv Dan drvarskih mučenika – u spomen na drvarskog župnika Nestora i vjernike koji su toga 27. srpnja 1941. mučki ubijeni, a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije, i tako postaje biskupijska komemoracija.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/nedjelja.ba