Po podacima iz Registra godišnjih financijskih izvještaja Fine, Hrvatska u većinskom državnom vlasništvu ima više od tisuću tvrtki (među kojima su i ona u vlasništvu lokalnih jedinica i u mješovitom vlasništvu gdje je država većinski vlasnik).
U razdoblju od 2008. do 2016. najmanji je broj tvrtki u većinskom državnom vlasništvu bio 2013., njih 1.005, a od tada taj broj raste, upozoravali su u prosincu 2017. Anto Bajo, Lana Zuber i Marko Primorac u radu “Uspješnost financijskog poslovanja poduzeća (trgovačkih društava) u vlasništvu države” objavljenom “Fiscusu” Instituta za javne financije.
Od većinskog vlasništva poduzeća kojima upravlja središnja država, 49 poduzeća klasificirano je kao od “strateškog interesa” ili “od posebnog državnog interesa”. “Strateške tvrtke” u načelu djeluju u sektorima gdje Vlada određuje cijene ili smatra da ima strateški interes te se stoga ne predviđa njihova privatizacija (npr. iz sektora prometa – ceste, željeznice, infrastruktura – ali one koje se bave razvojem pomorskih tehnologija i vojne trgovine), dok je portfelj tvrtki “od posebnog državnog interesa” raznolik i uključuje primjerice i bankarski i sektor osiguranja, pomorski prijevoz, proizvodnju hrane, kemikalija i farmaceutike, hotelijerstvo, itd.
I dok je za strateške tvrtke nužan javni natječaj pri zapošljavanju, Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) državno je tijelo koje upravlja dionicama tvrtki koje uglavnom nisu od strateškog interesa za državu, što znači da prema postojećim zakonima i uredbama nisu obvezni raspisivati javne natječaje za odabir predsjednika i članova uprava te nadzornih odbora. CERP-om upravlja Upravno vijeće kojem je na čelu ministar državne imovine Goran Marić. U tvrtke pod CERP-om svaka vlast postavlja svoje ljude, odnosno ovisno o političkoj situaciji mijenjaju se i ljudski resursi unutar tvrtki.
Međutim, zanimljivo je spomenuti da čak trećina zaposlenih u strateškim tvrtkama ima stranačku iskaznicu.
Kao primjeri mogu se istaknuti HEP i Hrvatske šume gdje su na rukovodećim pozicijama članovi vladajućeg HDZ-a i pokoji HNS-ovac. U ovom kontekstu treba spomenuti još neke tvrtke kojima rukovode i u Upravi sjede HDZ-ovi članovi – Adriatic Croatia International Club, Agencija za komercijalnu djelatnost, Hrvatskim cestama… Ne treba izostaviti niti Hrvatsku poštu kojom rukovodi HDZ-ovac Ivan Čulo, kao niti HŽ u čijoj se Upravi također mogu naći članovi HDZ-a, ali i Jadroliniju kojom upravlja član ove stranke.
U ljubavi prema proračunskom novcu svakako prednjači HNS, stranka sa svega 2 posto podrške, a koja se može pohvaliti najznačajnijim državnim tvrtkama, agencijama pa i različitim fondovima kojima upravljaju njihovi članovi.
Tako primjerice u NO Plinacra sjede čak dva HNS-ovca koji su si ove pozicije osigurali Plenkovićevim izbacivanjem Mosta iz Vlade, odnosno HNS-ovim “spašavanjem” Vlade. HNS-ovce možemo pronaći i u Fondu za financiranje razgradnje NE Krško čiji je predsjednik Upravnog odbora HNS-ov Ivo Milatić. U Nadzornom odboru Hrvatskog operatora tržišta energija također nalazimo HNS-ovce – Žarka Stilina, Valentina Dujmovića i Milana Devčića, dok Janafom upravlja HNS-ov Dragan Kovačević, a u Upravi isto tako može naći pokoji član ove stranke.
U ovom kontekstu šteta bi bila ne spomenuti APIS, tvrtku koja je sve do nedavno slovila kao tvrtka za zapošljavanje SDP-ovaca, a kojom od 2017. godine upravlja HDZ-ov Saša Bilić. SDP-ovci sigurnu egzistenciju traže i u tvrtkama u vlasništvu Grada Zagreba, kao što je primjerice Holding.
Kuščević kaže da bismo trebali imati povjerenja u APIS: Evo zašto ne bismo
