DVOSTRUKI KRITERIJI: Kad Rajko Ostojić raspusti povjerenstvo – to nije problem

Saborski Odbor za medije zaključio je u petak kako je ministar kulture Zlatko Hasanbegović odluku o razriješenju Stručnog povjerenstva za neprofitne medije donio sukladno svojim zakonskim ovlastima. Za takav zaključak izjasnila se većina članova Odbora.

Nakon medijskog linča, koji još uvijek traje na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, važno se prisjetiti dva slučaja u kojima je SDP-ov ministar zdravstva Rajko Ostojić pokazao u prvim koracima kako će Kukuriku koalicija Hrvatskom upravljati sljedeće četiri godine.

Kako je Ministarstvo zdravstva nezakonito postalo Ministarstvo zdravlja

Najprije je naziv ministarstva formalno promijenjen zakonom koji je nametnut u apsolutnom nedostatku valjane procedure, uz izostanak bilo kakve prethodne rasprave.

Naime, prijedlog zakona kojim se Ministarstvu zdravstva mijenja ime u Hrvatskom je saboru 22. prosinca 2011.: predložen, zaprimljen pod P.Z. 3, uvršten u dnevni red, „razmotren“ u odborima, prihvaćen da ide po žurnom postupku, „raspravljen“ i donesen. Sve u jednom jedinom danu! Dapače, istoga je dana još proglašen, objavljen u Narodnim novinama i u cijelosti stupio na snagu unatražno danom objave, a to doslovno znači od 0.00 sati toga dana, dakle prije nego je uopće ušao u parlamentarnu proceduru!

Sadržajno, u njem uopće nema obrazloženja zašto bi se Ministarstvo zdravstva trebalo zvati Ministarstvo zdravlja, detaljno je opisao mr. Petar Marija Radelj nelegalan postupak promjene naziva na inicijativu bivšeg SDP-ovog ministra Rajka Ostojića.

Ministar Ostojić pravdao je svoju odluku argumentom da se diljem svijeta ministarstva zovu baš tako, pa sada i Hrvatska ima ministarstvo zdravlja kao i Srbija i Crna Gora, a u suprotnosti s hrvatskom jezičnom tradicijom. Možemo se nadati da će se novi ministar to ime vratiti na hrvatski naziv i postati ministar zdravstva.

Preko ukidanja Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju do Zakona s protuljudskim odredbama koje su u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta

Međutim Rajku Ostojiću jako se žurilo promijeniti i Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji pa uz promjenu naziva ministarstva u prosincu 2011. godine hitno razrješuje članove Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske i to sramotno odaslanom e-porukom.

Tom odlukom razrješena je dužnosti prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, predsjednica Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju, te članovi mr. sc. Jasminka Katić Bubaš, Ivan Ćelić, mr. sc. Dejan Ljiljak, prof. dr. sc. Herman Haller, prof. dr. sc. Krunoslav Kuna i prof. dr. sc. Jasenka Markeljević. Odluku od 29. prosinca 2011. možete pogledati ovdje.

Nitko zbog takve naprasne odluke nije sazivao sjednicu Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, niti je itko zahtjevao hitnu smjenu ministra Ostojića.

Ta odluka je ostala u sjeni događanja koja će se tek dogoditi – donošenje novog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) koji je dignuo javnost na noge.

Za razliku od restriktivnih zakonskih rješenja HDZ-ove vlade koja su, kako je Ostojić isticao tijekom predizborne kampanje, vratila Hrvatsku u 19. stoljeće, on će zahtijevati da se poštuju standardi MPO-a, što ih definira europska udruga za humanu reprodukciju, tvrdio je.

Nakn što je prijedlog Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji unutar vladajuće koalicije napadnut kao neliberalan, zbog ograničavanja prava na medicinsku oplodnju samo ženama koje su u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, ministar Ostojić brže bolje je i u novi Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji uključio sve žene, bez obzira na njihov bračni status i bez obzira na to imaju li partnera ili ne, odvrativši novinarima tada na upite odnosi li se to i na lezbijske parove: “Gay is OK!”

U srpnju 2012. godine Odbor za zdravstvo i socijalnu skrb te Odbor za obitelj, mladež i sport Hrvatskog sabora prihvatili su Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji.

Hrvatski sabor donio je 13. srpnja 2012. Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). O zakonu je na zahtjev HDZ-a i HDSSB-a provedeno poimenično glasovanje, na kojemu se za donošenje zakona izjasnilo 88 zastupnika vladajuće koalicije, Hrvatskih laburista, SDSS-a i nacionalnih manjina, protiv je bilo 45 zastupnika iz HDZ-a i HDSSB-a, a dva su zastupnika bila suzdržana.

Prije izglasavanja zakona na zahtjev klubova HDZ-a i HDSSB-a bila je određena stanka, a tom se zahtjevu pridružio i SDP, nakon čega je uslijedila rasprava.

Darko je Milinović u ime HDZ-a naglasio kako se njegova stranka ne protivi postupcima MPO-a u Hrvatskoj, ali je protiv da žena bez muškog partnera ima pravo na MPO, jer se time omogućuje da to pravo ostvari i žena koja promijeni spol, čime se, istaknuo je, krši Konvencija o pravu djeteta, odnosno pravo djeteta da živi i odrasta uz oca.

HDZ se protivio i da se, u slučaju kada jedan ili oba partnera umru, bez njihove suglasnosti odluči o doniranju zametaka, a protiv su i zamrzavanja zametaka. »Nemate hrabrosti reći što sa živim bićima nakon pet godina i da nakon pet godina puštate živo biće da umre«, poručio je Milinović ministru zdravlja Rajku Ostojiću.

Po donesenom zakonu, pravo na MPO imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku, odnosno u izvanbračnoj zajednici i koji su s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje sposobni za roditeljsku skrb o djetetu.

Narod.hr nastoji objektivno informirati javnost o svim važnim temama iz Hrvatske i svijeta i onim temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima. Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati vas o najvažnijim događajima potrebna nam je Vaša pomoć. Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

To pravo može ostvariti i punoljetna, poslovno sposobna žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, i to samo one (iako je HNS amandmanom tražio da se to briše iz zakona) čije dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno ili bezizgledno.

Izvanbračnu zajednicu u tom smislu čine žena i muškarac koji ne žive u braku, u drugoj izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, te koji ispunjavaju pretpostavke za valjano sklapanje braka.

U postupku MPO-a prednost se daje homolognoj oplodnji (korištenju vlastitih spolnih stanica), a heterologna oplodnja (korištenje spolnih stanica darivatelja) koristi se kad nije moguće koristiti vlastite spolne stanice ili kad se MPO provodi zbog sprječavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete.

Darivateljica jajnih stanica može biti žena čije se jajne stanice uz njezin pristanak koriste za MPO druge žene, te žena koja sudjeluje u postupku MPO-a u kojem je nastao višak jajnih stanica.

Darivatelj sjemenih stanica može biti muškarac čije se sjemene stanice uz njegov pristanak koriste za MPO žene koja nije njegov bračni, odnosno izvanbračni drug.

Darivatelji zametaka mogu biti bračni, odnosno izvanbračni drugovi koji su odustali od korištenja vlastitog zametka te su dali pristanak na darivanje.

Spolne stanice, tkiva i zametci mogu se, uz pristanak osoba od kojih potječu, pohraniti (zamrznuti) u bolničkim centrima koji provode postupak MPO-a do pet godina na teret HZZO-a, a na zahtjev i na teret tih osoba vrijeme se može produžiti za još pet godina.

Zakonom se omogućuje oplodnja 12 jajnih stanica, u tijelo žene mogu se unijeti dva zametka, a iznimno kod žena koje su starije od 38 godina, a nije im pomogla nijedna metoda, mogu se oploditi sve jajne stanice i u spolne organe unijeti tri zametka. Preostali zameci se zamrzavaju.

Na trošak HZZO-a može se provesti najviše do šest postupaka MPO-a, a prihvaćen je amandman SDP-a po kojemu se u ukupan broj postupaka ne ubrajaju oni koji su provedeni do dana stupanja na snagu zakona.

Osoba začeta i rođena uz pomoć MPO-a nakon navršenih 18 godina ima pravo doznati sve podatke o svom biološkom podrijetlu, uključujući i podatak o identitetu darivatelja.

Gornja dobna granica za postupak MPO-a, koja je prvotno bila određena na 42 godine starosti žene, sada se može i produljiti ako je žena biološki spremna i takvog zdravstvenog stanja koje dopušta primjeni takvog postupka, što procjenjuje liječnik koji provodi takav postupak, uz suglasnost pacijentice.

Hrvatsko katoličko liječničko društvo: novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji donosi „konfliktne i protuljudske odredbe koje su u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta, Konvencijom o ljudskim pravima i biomedicini, Obiteljskim zakonom, Kodeksom medicinske etike i deontologije i Hipokratovom zakletvom“

Hrvatsko katoličko liječničko društvo – koje okuplja 2700 liječnika, farmaceuta, stomatologa i drugih visokoobrazovanih djelatnika u zdravstvu – upozoravao je da novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji donosi „konfliktne i protuljudske odredbe koje su u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta, Konvencijom o ljudskim pravima i biomedicini, Obiteljskim zakonom, Kodeksom medicinske etike i deontologije i Hipokratovom zakletvom“. Dodatno upozoravaju na „demagoške manipulacije, kojima se u ime znanosti zamagljuje istina“.

Ginekolog prof. dr. Ante Ćorušić u svom intervjuu 2012. godine za „Glas Koncila“ objašnjava: „U igri je veliki biznis. Stvorena je gotovo korporativna mreža državnih i privatnih klinika koje rade te postupke uz pomoć farmaceutske industrije koja na tim postupcima dobro zarađuje. Primarni motiv je zarada, a potom ostalo.“ Dr. Ćorušić prepoznaje i svjetonazor koji stoji iza nakaznog zakona: „Neoliberalni koncept razvoja ljudskog društva formirao je i Zakon o pravu na roditeljstvo, na koje svaki pojedinac ima pravo. Takav koncept dijete koje je Božji dar prihvaća kao igračku, a dijete nije igračka…. Nažalost, kako smo tranzicijsko društvo, kod nas se uzima, čini mi se, sve ono najliberalnije, i to ono negativno. To što je predloženo u prijedlogu Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji nije izraz niti volje hrvatskoga naroda čija tradicija i svjetonazor počiva na kršćanskim korijenima… manjina, bilo da se radi o ideološkoj, svjetonazorskoj ili interesnoj skupini, pokušava terorizirati većinu i nametnuti protuživotni stav koji nema uporište u široj hrvatskoj javnosti, a niti u znanstvenoj i akademskoj zajednici. K tome, može se pretpostaviti da je to uvertira za dalju liberalizaciju obiteljskog i drugih zakona koji rastaču hrvatski korpus.“

Katolički laici okupljeni u Građanskoj inicijativi „I ja sam bio embrij“, u skučenom vremenu koji im je ostavila neviđena žurba vladajuće koalicije u „guranju“ zakona kroz saborsku proceduru, organizirali su skupljanje potpisa na peticiju protiv novoga zakona. Uspjeli su organizirati potpisivanje peticije samo po katoličkim župama: aktivisti su u 500 (od ukupno 1500) katoličkih župa u Hrvatskoj prikupili – u svega dva tjedna – čak 133.000 potpisa hrvatskih građana. Ministar zdravlja Ostojić nije htio čak niti primiti peticiju iz ruku organizatora. Organizatori komentiraju: „Ministar Ostojić i njegov stranački i državni šef Milanović pokazuju netrpeljivost i netolerantnost prema drugom i drugačijem mišljenju. Oni bi najradije da građanske inicijative ne postoje, jer remete njihov mir i njihove zacrtane ideološke smjernice. Pokušavajući nametnuti izokrenute vrijednosti i svjetonazor militantne manjine većini, gazeći identitet, dostojanstvo, baštinu i kulturu hrvatskog naroda, istovremeno obmanjujući javnost o nužnosti i obvezi usklađivanja ovog zakona s europskom pravnom stečevinom, ponašaju se kao da je Hrvatska njihov projektni poligon za ideološke manipulacije bez obzira što o tome misle hrvatski građani.“

Izvor: narod.hr
Photo: fah