Hrvatski sabor raspravlja o prijedlogu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
“Zašto se ovaj prijedlog zakona ravna prema Zakonu o doživotnom partnerstvu, a ne prema Obiteljskom zakonu, meni to zaista nije jasno. Hrvatska jest potpisala Istanbulsku konvenciju, ali nije obvezujuća jer je nismo ratificirali. Ona je k tome još i sporna zbog uvođenja termina roda, odnosno rodne ideologije”, kazala je Bruna Esih pojasnivši kako kategorije uvedene u zakon nisu dio europske stečevine.
Na to je napala Romana Jerković iz SDP-a, koja je rekla da Esih očito ne ide u korak sa zakonima koji se donose.
“Morali smo uskladiti taj zakon s ovim zakonom. Žao mi je što u ovom ne prepoznajete ljudska prava. Mislim da ovaj zakon dobro štiti prava istospolnih zajednica”, kazala je Jerković.
Kako Istanbulska konvencija uz zaštitu žena “šverca” nametanje rodne ideologije
Istanbulska konvencija je međunarodni ugovor koji je donesen s ciljem da se ženama i članovima obitelji, žrtvama nasilja, omogući ista razina zaštite u svim europskim državama. Iako donosi mnoge poželjne odredbe o pružanju pomoći žrtvama nasilja, kao što su odredbe o skloništima, pružanju pravne pomoći i potpore žrtvama te o nalogu za udaljenje ili zabranu pristupa žrtvi, Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“ koja bi u slučaju da Konvenciju ratificira Hrvatski sabor postala pravno obvezujuća za Hrvatsku, čime bi se Hrvatskoj i svim njenim građanima nametnula rodna ideologija.
Prema Konvenciji (čl. 3. c) , “’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Takva definicija unosi oprečnost između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije.
Kada bi Hrvatski sabor ratificirao Istanbulsku konvenciju, to bi omogućilo daljnje nametanje rodne ideologije i dovelo do sljedećih posljedica:
1. Nametanja znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula,
2. Ograničavanja primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima,
3. Ugroženosti slobode savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja zbog netrpeljivosti prema onima koji se protive rodnoj ideologiji, kao i prema vjerskim zajednicama
4. Pojave kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.
SDP-ova Vlada Zorana Milanovića započela je proces pristupanja Istanbulskoj konvenciji kada je 20. 12. 2012. donijela odluku o potpisivanju Konvencije, čime je ispred hrvatskih građana izrazila da se Republika Hrvatska slaže sa svim sadržajima u Konvenciji, uključujući i s rodnom ideologijom.
HDZ-ov premijer Andrej Plenković otišao je korak dalje i 25. 11. 2016. najavio da će Hrvatski sabor ratificirati Konvenciju, dakle uvesti rodnu ideologiju kao obvezujuću u hrvatski pravni poredak.
Prema Vladinom planu normativnih aktivnosti za 2017., ratifikacija je najavljena za četvrto tromjesečje 2017. Podsjećamo, HDZ je dva i pol mjeseca prije Plenkovićeve izjave tvrdio u odgovoru na upitnik za parlamentarne izbore 2016.: “Protivimo se nametanju bilo kakve, pa i rodne ideologije.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
