“Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve, pa i za pozdrav Za dom spremni”, ističe za Narod.hr prof. dr. Andrija Hebrang, professor emeritus, bivši potpredsjednik hrvatske Vlade i HDZ-a, ratni ministar zdravstva, a kasnije i ministar obrane, te dodaje da je “odluka hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o otklonu ispravna, jer sve više naših ljudi na svim razinama biraju one ‘ljevije’, ali o pozdravu svakako još treba raspravljati”.
Narod.hr: Kako je moguće da hrvatski političari ignoriraju hrvatsku povijest u razdoblju od 1990. do 2000.?
Prof. dr. Andrija Hebrang: Taj je dio povijesti ‘izbrisan’. Nama je potrebna lustracija hrvatske povijesti. Hrvatska je stvorena u Domovinskom ratu. Za Hrvate, ali i sve građane koji u njoj žive i vole ju, nema važnijeg povijesnog razdoblja. Zato to razdoblje treba poštivati i objektivno vrednovati. Ističem, vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve, pa i za pozdrav ‘Za dom spremni.
Činjenica jest da je pozdrav Za dom spremni kontaminiran za vrijeme NDH zbog Pavelićeve suradnje s fašistima i nacistima.
S druge strane čak se i u zaključcima Vijeća za suočavanje s prošlošću, ističe spornost oko pozdrava, čiji članovi, iako neravnopravno odabrani, preporučuju da je pozdrav Za dom spremni dopustiv u iznimnim situacijama.
Narod.hr: Zašto se prešućuje činjenica u kojem je trenutku taj pozdrav ponovno populariziran i što je značio za hrvatski narod u kritičnim trenutcima kada su čuli krajem prosinca 1991. na radijskim postajama pjesmu Bojnu Čavoglave, hrvatskog branitelja Marka Perkovića Thompsona, koja počinje pokličom Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) “Za Dom – Spremni!” te poručuje bandi četničkoj da neće ući u Čavoglave, nakon mjeseci u skloništima i niza pokolja počinjenih pod crvenom zvijezdom petokrakom i četničkim simbolima – od Borova Sela, Dalja, Kusonja, Tovarnika, Široke Kule, Baćina, Erduta, Ovčare, Škabrnje…?
Prof. dr. Andrija Hebrang: U Domovinskom ratu pozdrav Za dom spremni bio je antifašistički pozdrav. Naši mladi ljudi borili su se protiv srpsko-crnogorske agresije, koja je imala sva obilježja fašizma, uključivši strategiju ubijanja civila kao primarni cilj. To dokazuje i naša evidencija identificiranih civilnih žrtava i to je jedini rat u kojemu je ubijeno više civila nego vojnika. Sve sam dokumentirano i u knjizi “Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku”. Svatko tko je početkom devedesetih pratio politiku znao je da dolazi rat u kojem je Hrvatska unaprijed svjesno i namjerno razoružana. Podsjećam da je Račan neposredno pred izbore, razoružao Hrvatsku, a na scenu je tada stupio Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, i u Vijeću sigurnosti UN-a isposlovao embargo na kupovinu oružja.
Po evidenciji i identifikacijama Glavnog sanitetskog stožera RH, srpsko-crnogorski agresor ubio je 7263 civila, od čega su 43,8 posto žene i 4,8 posto djeca. Dakle polovina ubijenih su žene i djeca! Njihova artiljerija srušila je 14 bolnica, uništila hrvatsko gospodarstvo za desetljeća unaprijed. Kao reakciju na taj fašizam ustala je hrvatska mladost koja je pozdravljala s pozdravom Za dom spremni. Hrvatska je stvorena i obranjena od srpsko-crnogorske fašističke agresije i to razdoblje bi se konačno trebalo primjereno vrednovati.
Mladi koji su obranili Hrvatsku uz taj pozdrav zapravo su dali antifašistički ton tome. Kao što je crvena petokraka nakon Drugog svjetskog rata promijenila svoj značaj nakon ubojstva par stotina tisuća ljudi pod njezinim znakom tako je i pozdrav Za dom spremni dobio i pozitivan predznak. To je ono što moramo vrednovati u povijesti i isticati Domovinski rat. Povijest ne završava s Drugim svjetskim ratom. Za nas povijest počinje Domovinskim ratom jer je njime stvorena Republika Hrvatska i stoga je taj pozdrav antifašistički pozdrav. Svatko tko to negira ili nije bio u Domovinskom ratu pa ga nije čuo ili ne razumije što je bila srpska agresija na Hrvatsku.
Osobno sam se s tim pozdravom susreo prvi puta na istočno-slavonskom bojištu, gdje su ga pod kišom granata rabile hrabre jedinice HOS-a. Poslije sam ga čuo baš svugdje gdje sam sudjelovao u ratnom sanitetu – od bojišta Posavine, zapadne Slavonije, prilikom oslobađanja Kupresa, ali i u okruženoj Srednjoj Bosni. Tada nitko nije te momke zbog pozdrava kritizirao, već su su im svi zahvaljivali na hrabrosti što su se oduprli novovjekom fašizmu. Upravo su zato i hrvatski sudovi oslobodili Marka Perkovića Thompsona koji je taj pozdrav uvrstio u jednu od najljepših domoljubnih pjesama.
Narod.hr: Je li problem u hrvatskim političarima koji sami nisu proživjeli Domovinski rat?
Prof. dr. Andrija Hebrang: Na žalost, narod je potpuno obezglavljen, i izabrao je političare koji ili nisu sami proživjeli Domovinski rat ili ne razumiju što je narod u Hrvatskoj proživio.
