Proslava Dana posvećenog života, Dana života i sedme obljetnice proslave ponovne uspostave Sisačke biskupije, održana je u nedjelju 5. veljače u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem, povjerenikom za pastoral osoba posvećenog života fra Goranom Rukavinom i više svećenika, a slavlju su uz redovnice i redovnike prisustvovali i članovi zajednice „Vjera i svjetlo“ predvođeni povjerenicom za osobe s invaliditetom Željkom Šemper.
U homiliji, govoreći o Danu života i Danu posvećenog života, biskup Košić se zapitao što ih to povezuje? „Kada ima života, kad se djeca rađaju i roditelji vesele brojnijem potomstvu, ima i zvanja za svećeništvo i redovništvo. Tako je Dan osoba posvećenog života obilježen prije svega molitvom za odaziv u duhovna zvanja, za redovnike i redovnice“ rekao je biskup podsjetivši kako u Sisačkoj biskupiji djeluje sedam ženskih i šest muških redovničkih zajednica. „Ovo je i prilika da ja kao biskup zahvalim svim našim redovnicima i redovnicama na svjedočanstvu Bogu posvećenog života i požrtvovnom radu za dobro Crkve“.
U nastavku, osvrnuvši se na poruke Pape Franje i predsjednika Vijeća za osobe posvećenog života HBK, mons. Zdenka Križića, biskup se zapitao kako pronositi radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem i milosrdnoj Božjoj ljubavi. „Sv. Pavao piše – čuli smo u Prvoj poslanici Korinćanima: ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga… I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj. Dakle, u središte svega našeg djelovanja treba staviti Isusa Krista, Raspetoga! Tako nismo nikada mi važni, nego je uvijek bitan on o kojem svjedočimo da je nama učinio velika djela te i sve druge pozivamo da ga upoznaju i dožive njegovu ljekovitu prisutnost u svome životu. U Evanđelju pak Isus kaže svojim učenicima: Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. Mi ne želimo biti svjetlo, kao ni sveti Ivan Krstitelj, za koga Ivan Evanđelista kaže: Ne bijaše on svjetlo nego da posvjedoči za Svjetlo. Premda vjerujemo i znamo da je samo Krist Svjetlo svijeta, taj grad koji je na gori, koji sve privlači i svima osvjetljava put, on to isto kaže i nama: vi ste svjetlo svijeta. Mi smo dakle pozvani biti svjetiljke, oni koji nose svjetlo, oni koji svjedoče za svjetlo. Ako naime Krist – svjetlo svijeta ispuni našu dušu do kraja, tada i mi svijetlimo – Kristom Gospodinom. Ne sobom, već njime“, rekao je biskup dodavši kako upravo prorok Izaija u današnjem čitanju govori kako se to očituje. „Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti… Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati. To je dakle put: naš bližnji koji je potreban naše ljubavi, kojemu mi možemo pomoći i tako ćemo pronijeti Krista Gospodina kao Svjetlo svijeta i obasjati njime sve ljude.
Zadatak je težak, ali i lagan. Težak je jer traži da se cijeli dadnemo, do kraja izručimo njemu, našemu Gospodinu, a lagan je jer – kad to učinimo – više ne vodimo mi naš život niti djelovanje, već sve to u nama izvodi on, koji nas prosvjetljuje i ispunja, koji nas vodi i daje nam svoga Duha, svoju snagu da činimo dobro, da iskazujemo našim bližnjima Božju ljubav“, zaključio je biskup te na kraju pozvao okupljene da mole i za njega jer se navršava osamnaest godina od kako je zaređen za biskupa.
Misno slavlje animirao je Zbor mladih katedralne župe i članovi zajednice „Vjera i svjetlo“.
