(FOTO) U Macelju održana komemoracija za žrtve totalitarnih režima: ‘Ovdje su pogubljeni civili, svećenici i časne sestre, a ne zločinci‘

Macelj, 23.08.2020 - Na Europski dan sjeæanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, a u spomen na žrtve komunistièkog pokolja u Maclju, u nedjelju je u Crkvi Muke Isusove u Maclju služena sveta misa, nakon koje je održana komemoracija na grobnici uz crkvu. Na slici Zdravka Bušiæ. foto HINA/ siniša KALAJDŽIJA/ ik

Na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, a u spomen na žrtve komunističkog pokolja u Macelju, u nedjelju je u tamošnjoj Crkvi Muke Isusove služena sveta misa, nakon koje je održana komemoracija na grobnici uz crkvu.

> Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizma – nužnost osvješćivanja Hrvata o zločinima komunizma i nacionalsocijalizma

Macelj je stratište tisuća žrtava, sa 130 grobnih jama, najveće po 1.250 ekshumiranih žrtava, među kojima su i 21 svećenik, franjevac i bogoslov, prenosi Hrvatski glasnik.

Svetu misu u spomen na žrtve predvodio je župnik fra Vlado Mustač, a Damir Borovčak, dopredsjednik udruge Macelj 1945. koja je i ove godine organizirala komemoraciju, u svom je obraćanju podsjetio na načelo Udruge – „Mržnja ne, osveta, ne, želimo samo istinu dostupnu javnosti”.

Fra Vladimir je u propovijedi rekao: “Isus donosi na svijet samo jednu zapovijed – zapovijed ljubavi – prema Bogu i bližnjemu. I kad bi se svijet držao toga, tada bi nam bilo daleko ljepše, bolje.”

Pronađene 82 nove žrtve

Kazao je kako su poslije ekshumacija 1992. godine, u mandatu prethodne, a ponovo i ove sadašnje Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja i nadležne Uprave i sektora za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, konačno ponovo započela istraživanja po maceljskim šumama i gorama, nakon dugih 28 godina.

„U svibnju ove godine pronađene su nove 82 žrtve u jami vrlo uskih dimenzija 4×4,6 metara. To je bilo objavljeno na stranicama Ministarstva u dva navrata, u svibnju i lipnju 2020. godine, ali na žalost nije pobudilo nimalo pozornost hrvatskih medija”, naglasio je Borovčak.

Rekao je da je to odraz stanja današnjeg dvoličnog hrvatskog društva koje je, smatra, još uvijek neosjetljivo na sve žrtve podjednako.

“Diskriminira žrtve po političkim prosudbama pojedinaca, urednika medija i ideoloških političara bez osjećaja. Takvih jama po maceljskoj gori sigurno ima još puno, no prošlo je na žalost namjernih 28 godina političkog nemara, pa su svjedoci biološki izumrli, a na takom velikom prostranstvu dovoljno je samo malo promašiti traženu jamu i da se ništa ne nađe”, objasnio je Borovčak.

Stoga je zahvalio svima koji su tih 27 dana ovog proljeća sudjelovali u istraživanjima. Komemoracija je nastavljena na obližnjem lokalitetu Lepa bukva, mjestu pogubljenja 21 svećenika i bogoslova iz krapinskog samostana, ali prvi put s ovako visokim izaslanstvom otkako se Macelj u slobodnoj Hrvatskoj komemorira. Državna tajnica Benić je u to prigodi obznanila da je pronađeno još osam posmrtnih ostataka čime se broj pronađenih maceljskh žrtava popeo na 1258, a procjene su da je to 10 posto svih ubijenih u tom kraju. Poručila je: “Danas se ovdje prisjećamo svih stradalih ljudskih života koji svjedoče o povijesti hrvatskog naroda i Macelj je simbol teške ljudske sudbine, od brojnih obiteljskih tragedija do župnika koji su napustili svoje stado”.

Zdravko Čepo, predsjednik Udruge Macelj 1945. rekao je da na području Macelja ima još mnogo jama koje će trebati temeljito pretražiti.„Nadamo se da ćemo u tome uspjeti, da ćemo imati vremena i sredstava da to otkrijemo i da ih sve dostojno pokopamo, kao što smo i ove 1.163 žrtve. Kao što je i župnik najavio da ćemo do sljedeće spomen mise u lipnju 2021. i ove 82 žrtve pokopati u ovu našu grobnicu”, kazao je dodavši da će se istraživanja nastaviti u suradnji s Ministarstvom branitelja. „Kako ima više lokacija, probat će se na neki način njihove aktivnosti rasporediti na razne lokacije, tako da ćemo mi svake godine pokušati jedan dio lokacija istražiti i ekshumirati koliko se uspije”, dodao je.

‘Macelj je sveto mjesto’

Kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, komemoraciji je nazočila saborska zastupnica Zdravka Bušić, predsjednica Odbora za Hrvate izvan RH. Maceljsko je područje nazvala svetim mjestom kojem se treba odati zasluženo poštovanje i pijetet. „Ovdje su pogubljeni civili, svećenici, bogoslovi, časne sestre i vidite koliko ima grobnica, masovnih grobnica, prikrivenih i sakrivenih još uvijek u ovim šumama. Ali budimo zahvalni na svemu što hrvatska Vlada čini, imali smo i ovog ljeta iskapanja i ja se nadam da smo na dobrom putu, putu pomirenja”, kazala je Bušić.

Istaknula je i kako se nada da će svi shvatiti da je svaka žrtva jednaka, “da ne bude više obilježavanja da su to bili zločinci. Ne, gospodo! To su bili ljudi i ako su zaslužili da odgovaraju pred sudovima, trebalo ih je dovesti pred sud. Ja bih pitala svakoga da pogledaju imena ovih ljudi i da se zapitaju jesu li oni doista mogli biti krivi”, poručila je.

Spomenimo na kraju da je stupanjem na snagu novog Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, od 1. siječnja 2020., datum 23. kolovoza dobio sveopći društveni značaj.

U Maclju u svetištu se nalaze i zemni ostaci 21 svećenika, franjevca i bogoslova ubijenih 1945. u noći s 4. na 5. lipnja, kako je zapisano u kronici Franjevačkog samostana u Krapini u lipnju 1945. To su bili svećenici i bogoslovi iz Vrhbosanske, Zagrebačke i Đakovačko-osječke nadbiskupije, te Krčke biskupije i dviju franjevačkih provincija: Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije. Od 1991. godine svake prve nedjelje u lipnju održavaju se godišnje spomen mise u crkvi Muke Kristove.

U nastavku donosimo sažetak iz monografije “Macelj 1945.” autora Damira Borovčaka, dopredsjednika “Udruge Macelj 1945.”, izdane u povodu 70. obljetnice Maceljske tragedije, a koja opisuje poslijeratnu kalvariju hrvatskoga naroda u režiji jugoslavenskih partizanskih osvetnika.

Po završetku Drugog svjetskog rata, partizanski zarobljenici koji su preživjeli Bleiburg i mnogobrojna stratišta po Sloveniji, zatim Hudu Jamu i Tezno, kretali su se prema Maclju ili su dovezeni vlakovima u Đurmanec. Zbog velikog mnoštva nadolazećih zarobljenika krajem svibnja i lipnja 1945., osim u Đurmancu i Krapini, formirana su tri sabirna logora u Mirkovcu pored Sv. Križa Začretja, kao i veliki logor u Oroslavju. Dva logora u Mirkovcu bila su smještena ispred samog dvorca Mirkovec.

21 pravi mučenik za vjeru i Domovinu

U kronici Franjevačkog samostana u Krapini, ostao je nepobitan dokaz iz tog vremena apokalipse u maceljskim šumama. Tadašnji je gvardijan fra Ostijan Ostrognaj, uz rizik vlastitog života, o tom krvavom vremenu svojeručno posvjedočio istinu za poubijano svećenstvo, popisao imena i prezimena, godine i mjesta rođenja i crkvenu pripadnost, kao i okolnosti odvođenja u smrt, te jasno istaknuo: “XXI. veri martyres pro fide et patria” odnosno 21 pravih mučenika za vjeru i Domovinu. Noć 4. na 5. lipnja 1945. bila je maceljska noć strave kad su serijski ubijeni svećenici. U kronici je ostalo zabilježeno: “Svi naši logoraši pozvani su oko 9 sati ujutro na Oznu, neki prijepodne, a neki poslije zbog “saslušanja”. Morali su ponesti stvari, ako su htjeli, to je bio znak da se više neće vratiti. (…) Navečer u 10 sati ugasila se sva električna rasvjeta, čuo se štropot motora njihovog kamiona, te je odjurio putem Maclja, u klaonicu tolikih nevinih žrtava. Prema podacima i okolnostima tamo su pogubljeni u noći između 4. i 5. lipnja”.

U vremenima komunističkog režima nad maceljskim zločinima vladala je potpuna šutnja i strah od ikakvog spomena. Tako je bilo sve do 1990. godine, do političkih promjena u Hrvatskoj. Kardinal Franjo Kuharić, je 7. lipnja 1991., prije ikakvih iskapanja odlučio služiti prvu svetu misu zadušnicu na lokaciji Lepa Bukva. To je bilo u neposrednoj blizini jame IV.D, gdje su kasnije iskopani zemni ostaci 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Kardinal je očito imao vrlo pouzdane podatke o lokaciji ubojstva svećenstva te je podario vjeru svjedoku događanja Franu Živičnjaku koji je često u to doba početkom 1991. dolazio na Kaptol i u Hrvatski državni sabor, kako bi pokrenuo odgovorne vlasti. Očito je iz dva čvrsta izvora istina bila nepobitna.

Fra Ostijan Ostrognaj popisao je ubijene svećenike, redovnike i bogoslove

U tom suludom vremenu u kronici Franjevačkog samostana u Krapini, upisom od 20. svibnja 1945. gvardijan fra Ostijan Ostrognaj popisao je ukupno 21 svećenika, redovnika i bogoslova sklonjenih u samostanu. A iz samostana su odvedeni na ispitivanje i potom u smrt. Njihova imena su na maceljskoj grobnici, gdje se njihovi zemni ostaci danas nalaze:

dr. Josip Gunčević, katehet, r. 1895.,
o. Ante Katavić, župnik, r. 1902.,
o. Karlo Grabovičkić, vikar, r. 1912.,
o. Ivan Ivanović, kapelan, r. 1916.,
fra Vitomir Mišić, bogoslov, r. 1921.,
fra Domagoj Čubela, bogoslov, r. 1924.,
fra Alfons Katavić, maturant, r. 1924.,
fra Paškal Vidović, brat laik,
Marijan Ivandić, župnik, r. 1902.,
Joza Perčinlić, katehet, r. 1909.,
Miroslav Radoš, župnik, r. 1910.,
Nikola Duvančić, bogoslov, r. 1923.,
Dragutin Turalija, bogoslov, r. 1923.,
fra Metod Puljić, župnik, r. 1912.,
o. Darinko Mikulić, mladomisnik, r. 1919.
fra Julijan Petrović, bogoslov, r. 1923.,
Vjekoslav Terzić, župnik, r. 1906.,
Dragan Čapo, bogoslov, r. 1917.,
Stjepan Štromar, bistrički kapelan, r. 1915.,
Branko Kukolja, bogoslov, r. 1921.,
Nikola Ilijić, svećenik, r. 1913.

Popis ukazuje na stradavanje svećenika iz 4 (nad)biskupije, Vrhbosanske, Đakovačko-osječke, Krčke (ranije Senjske) i Zagrebačke te franjevaca iz Provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke provincije, što ukazuje na opseg tragedije i egzodusa hrvatskog naroda, od Hercegovine, srednje Bosne, Srijema, Slavonije, Primorja, sve do Marije Bistrice. Uzmicalo se pred partizanskim krvnicima iz svih hrvatskih krajeva, tražeći spas u predaji zapadnim vojskama.

U lipnju 1992. godine započele ekshumacije u Maclju

U ljeto 1992. iskapanja su pokazala i dokazala da je Fran Živičnjak bio u pravu i imao vjerodostojne podatke. Točna mjesta stradavanja u lipnju 1945. pokazao je bivši partizanski stražar Mladen Šafranko. Zahvaljujući njemu Fran Živičnjak i još poneki sretnik uspjeli su se spasiti i preživjeti, jer ih je potajice puštao sa začelja kolone smrti. Odmah po uspostavi demokratske vlasti u Hrvatskoj Mladen Šafranko je u srpnju 1990. pokazao mjesta likvidacija. Procijenio je broj žrtava na više od 13.000 ubijenih u 130 jama.

U lipnju 1992. saborska Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava započela ekshumacije u Maclju. Otvorene su ukupno 23 jame i iskopano je 1.163 posmrtnih ostataka žrtava. Krajem 1992. Komisija je naprasno prekinula svoj rad i istraživanja na Maclju, nikad više nisu ponovno nastavljena, niti je obrazloženo zašto se to dogodilo.

Posmrtni ostaci ostavljeni su u crnim vrećama na tavanu i u podrumu Odjela patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu na Šalati, zapušteni, prekriveni golubljim izmetom. Bio je to zločin, poslije zločina. Zbog sramotne društvene nebrige, ostaci 1.163 maceljskih žrtava 12 su godina poslije iskapanja od 1992. do 2004. g. ležali u vrećama za smeće na patologiji Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Posebnim zalaganjem preživjelog časnika s Križnog puta Stjepana Brajdića i tadašnjeg župnika fra Drage Brgleza u župi Đurmanec kojoj pripada i Macelj, dostojanstveno su pokopani ostaci 1.163 maceljskih žrtava u grobnici u Maclju.

Ukop je 22. listopada 2005. predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i pokojni biskup varaždinski mons. Marko Culej. Hrvatski mediji su taj najveći hrvatski zajednički pokop posve omalovažili. Udarna medijska vijest tog dana bila je lažna panika o epidemiji ptičje gripe i dva krepana labuda u Baranji. No važno je bilo još jednom podmuklo skrenuti pozornost javnosti i ignorirati maceljsku strahotu komunističkih zločina u kojoj su mnogobrojni nedužno stradali.

Što je za Poljake Katynska šuma, za Hrvate je Maceljska šuma

U Maclju je 3. lipnja 2007. svečano blagoslovljena novoizgrađena crkva Muke Isusove, spomen-zdanje svim mučenicima, zajedničko djelo mnogih štovatelja i udruženih dobročinitelja koji su sudjelovali u izgradnji.

To je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje stradalnici s križnih puteva imaju najdostojanstveniji spomenik – crkvu izgrađenu i posvećenu u spomen mučenicima križnih puteva. Spomen mise se redovito održavaju početkom lipnja u Maclju na prostoru ispred crkve Muke Isusove i grobnice maceljskih žrtava.

Ono što za Poljsku i svijet predstavlja Katynska šuma, to za Hrvatsku predstavlja Maceljska šuma. Velika je sličnost. Poljacima su to učinili Sovjeti, a Hrvatima Titova boljševistička partija. U Katynskoj šumi su stradali poljski časnici, u Maceljskoj šumi stradali su svećenici, hrvatski časnici i narod.

Macelj je najveće stratište unutar granica Republike Hrvatske

Zaključno, poslije 30 godina slobodne i suverene Hrvatske, treba istaknuti dvije činjenice:

Macelj je najveće stratište unutar granica Republike Hrvatske po do sada 1.163 brojem utvrđenih i dostojanstveno pokopanih hrvatskih žrtava komunizma.

Macelj je najveće stratište katoličkog svećenstva u Republici Hrvatskoj, ukupno 21 svećenik, franjevac i bogoslov pobijeni su od partizanskih zločinaca u noći 4./5. lipnja 1945. i bačeni u zajedničku jamu.

“Naša Udruga Macelj 1945. djeluje praktično od 2004. godine, a formalno od 2006. godine neprekidno do danas. U tom razdoblju sudjelovala je u svim organiziranim događajima na Maclju i poticala širenje istine putem tribina, organizacijom predstavljanja i izdavanja publikacija. Pripremila je i izdala u tri izdanja molitvu fra Bonaventura Dude Maceljski križni put, u tri dopunjena izdanja svjedočanstvo Frana Živičnjaka U vječni spomen, samostalno ostvarila dokumentarni film Gora zločina, u povodu 70. obljetnice izdala monografiju Damira Borovčaka Macelj 1945., potom dokumentarni film Macelj – Titovo stratište u koprodukciji s Laudato TV, a povodom ovogodišnje 75. obljetnice zločina izdala je monografiju Damira Borovčaka Macelj 1945. na engleskom jeziku i svjedočanstvo Frana Živičnjaka, također na engleskom jeziku”, izvijestio je dopredsjednik “Udruge Macelj 1945.” Damir Borovčak, prenijela je u lipnju ove godine IKA.

Inicijative “Udruge Macelj 1945.”

Također, “Udruga Macelj 1945.”, kako izvještava Damir Borovčak, pripremila je hrvatskoj Vladi u ovome mandatu pisani prijedlog Zakona o Spomen području Macelj, kako bi se u Hrvatskom saboru proglasilo Spomen područje Macelj i onemogućilo daljnje uništavanje dijelova šume i jama koje su ekshumirane, te neotvorenih jama i neistraženih grobišta. I kako bi se osigurala državna i stalna institucionalna skrb o spomen-području Macelj. “Zakon je, nažalost, zapeo u proceduri”, navodi Borovčak.

Usto, Borovčak navodi da je “Udruga Macelj 1945.” predložila Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da se pokrene uspostava Postulature za proglašenje Maceljskih mučenika, te je inicirala nastavak istraživanja komunističkih zločina na području Maclja, pogotovo na mjestima gdje ima utemeljenih dokaza.

“Članovi Udruge Macelj 1945. služe se s poukom Historia est magistra vitae – Povijest je učiteljica života, a zalaže se za ostvarenje hrvatskog pomirenja po načelu: mržnja NE, osveta NE – želimo samo ISTINU dostupnu javnosti!”, zaključuje Damir Borovčak iz “Udruge Macelj 1945.”

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Hrvatski glasnik/ika.hr