Na zagrebačkom krematoriju članovi obitelji, prijatelji i kolege oprostili su se u ponedjeljak od Božidara Alića, velikog hrvatskog glumca, zavidne umjetničke energije i širokih interesa, dragovoljca Domovinskog rata koji nije krio svoje domoljublje, o čemu je bilo riječi i u oproštajnom govoru prof. Slobodana Prosperova Novaka.
Ispraćen je uz pjesmu Olivera Dragojevića “Nocturno”, kao i pjesmu koja itekako odgovara Alićevom karakteru – Frank Sinatra “My way”.
Članovi obitelji, brojni prijatelji i kolege, osobe iz javnog života, na krematoriju zagrebačkog Mirogoja oprostili su od glumca Božidara Alića koji je 2. ožujka preminuo u 65. godini života. Okupilo se nekoliko stotina ljudi, a među njima bili su Ljubo Ćesić Rojs, Hrvoje Hitrec, Višnja Babić, Zlatko Hasanbegović, Pero Kovačević, Željko Glasnović, navodi Z1.
“Onaj kojeg danas predajemo ne rađa se svakodnevno. Okupili smo se ovdje jer smo znali njegovu veličinu. Tvom putovanju došao je kraj, ali si ostavio trag. Misterij tvog života ulazi u misterij tvoje smrti. Živio je dostojan život. Domovina za koju je živio neće ga predati u zaborav. Za života na sceni stvarao je ono što je lijepo jer je ljepotu volio, a za dobrotu se borio. Pred nama je vrijeme u kojem ćemo oživljavati njegov duh”, istaknuo je prof. Slobodan Prosperov Novak.
Bujica u spomen na Božidara Alića
Bujica je donijela dirljivu reportažu s posljednjeg ispraćaja prvaka hrvatskog glumišta Božidara Alića, kao i oproštajni govor prof. Slobodana Prosperova Novaka, koji je, između ostaloga, rekao i da je Domovina prema Aliću bila nezahvalna, a politika ga je iz teatra potjerala na trgove.
“95 posto hrvatske kulture i medija je pod okupacijom ljevice, a to se vidjelo i iz odnosa prema velikom glumcu Božidaru Aliću!”, naglasio je Hrvoje Hitrec, književnik, scenarist, ratni ministar informiranja i bivši ravnatelj HRT-a u emisiji Bujica na Z1 televiziji.
“U najtežim nacionalnim trenucima, kada su u Haagu osuđeni naši generali, Božidar Alić je na Jelačić placu govorio stihove i prosvjedovao, zajedno s većinom hrvatskih domoljuba, a kasnije su na scenu stupili neki drugi”, podsjetio je ugledni hrvatski književnik.
HRT-u je zamjerio što je film Agonija, u spomen na Božidara Alića, prikazan na 3. programu: – Prvi program je rezerviran za one koji nisu na popisu “nepoćudnih”…
“Alić je imao tri lica,” opisuje Hitrec: “Jedno je lik iz romana Dostojevskog, drugo je Đuka Begović, a treće Kamov. Kad spojite ta tri lika, dobili ste Božu Alića!”
In memoriam Božidaru Aliću
Božidar Alić, velikan hrvatskog glumišta, napustio nas je 2. ožujka 2020.
Rodio se u Zagrebu, 24. prosinca 1954. godine. Od ranog djetinjstva je odlazio u kazalište, a prvi susret s pozornicom imao je 1970., kada je statirao u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu u Verdijevoj operi Aida.
Ubrzo upisuje studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1978. i odmah započeo suradnju s zagrebačkim HNK, da bi u stalni angažman zagrebačke nacionalne kuće bio primljen 1979., u kojem je ostao do 1981., navodi HNK.
U te nepune tri sezone ostvario je zapažene uloge u predstavama Kamov, smrtopis, Janka Polića Kamova (redatelj Ljubiša Ristić), Majka Courage i njezina djeca Bertolta Brechta (redatelj Tomislav Radić), Gospođa ministarka Branislava Nušića (redatelj Ljubomir Draškić), Zlatni mladić Augusta Cesarca (redatelj Joško Juvančić), Nastavak ili Tako ti je to, moj Dimitrije, Tomislava Durbešića (redatelj Damir Munitić).
Iako je kasnije radio u mnogim teatrima u Hrvatskoj i inozemstvu kao što su DK Gavella, Teatar &TD, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu, Theater an der Ruhr u Njemačkoj i drugi, Božidar Alić nije prekinuo veze sa zagrebačkim Hrvatskim narodnim kazalištem, tako da je tijekom devedesetih godina prošloga i početkom dvadeset i prvog stoljeća surađivao u nekoliko dramskih i opernih projekata.
Bio je Guslar u operi Mila Gojsalića Jakova Gotovca, Barun Lenbach u djelu Miroslava Krleže U agoniji (redatelj Georgij Paro), Gundulić u projektu Dubravka Ivana Gundulića (redatelj Petar Selem), Redateljica u drami Milka Valenta Gola Europa (redatelj Ivan Leo Lemo) i Schrank u Priči sa zapadne strane Leonarda Bernsteina, Artura Lauretsa i Stephena Sondheima (redatelj Stanislav Moša), zajedničkom projektu Opere, Drame i Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Njegova glumačka energija, vječna zaigranost kombinirana s buntovništvom i ironijom nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Alićevo glumačko i umjetničko djelovanje je ostavilo duboki trag u cjelokupnoj hrvatskoj kulturi, a njegova suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu je uvelike doprinijela hrvatskome glumištu.
Alić je ponosno isticao da je bio dragovoljac Domovinskog rata. U borbenom sektoru imao je 321 dan, a vezu s braniteljskom zajednicom održavao je do kraja, između ostaloga sudjelujući u prosvjedu branitelja u Savskoj 66, kada je u šatoru organizirao kulturne programe i bodrio prosvjednike.
U jeku saborske rasprave o lustraciji, koju je predvodio njegov prijatelj i saborski zastupnik Željko Glasnović, te nakon prosvjeda SDP-ovih “Kulturnjaka” da se smijeni ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović kojeg je Alić podržavao, na Trgu sv. Marka izveo je svoju monodramu “Bez lustracije nema Kroacije“.
Godine 2018. godine predstavio je i monodramu “Ja, Slobodan Praljak“ u suradnji sa Slobodanom Prosperovom Novakom, odajući počast tragično preminulom hrvatskom generalu. S Jakovom Sedlarom 2016. godine snimio je i film “Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša” prema scenariju Hrvoja Hitreca.
Privatni život obilježila mu je supruga Sanda, inače medicinska sestra s kojom je Alić dobio sina. Nakon rođenja sina rekao je da je to prvi put da mu nedostaje riječi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/z1
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.