“Kada se sjetim ratnog puta i naše povjesnice postrojbe prva je pomisao na naše ratne pripadnike koji su dali svoje živote poput Roberta Zadre i drugih 18 pripadnika čije obitelji zbog toga gubitka i danas pate. Naravno da se pitam je li uopće vrijedilo?! Druga pomisao je to čudo da smo uopće uspjeli od ruševina Jugoslavije stvoriti Republiku Hrvatsku u gotovo nemogućim okolnostima?! I treća pomisao je kako nam je uređena država i kakva je njezina perspektiva s obzirom na ovu demografsku katastrofu i iseljavanje mladih obitelji koje nam se događa, a svi šute koji na to mogu utjecati.”, istaknuo je u razgovoru za Narod.hr umirovljeni bojnik Vlado Marić povodom obilježavanja 29. godišnjice osnivanja Antiterorističke jedinice Lučko – najelitnije policijske postrojbe.
Narod.hr: Gospodine Mariću, bili ste ratni pripadnik elitne i prve organizirane i legalne ratne postrojbe u Republici Hrvatskoj naše Antiterorističke jedinice Lučko koja danas 07.09.2019. godine slavi svoju 29.obljetnicu od svog osnutka. Kako gledate na to ratno vrijeme i stvaranje Republike Hrvatske i možete li biti zadovoljni kada usporedite Vaše snove i očekivanja s današnjom situacijom u zemlji?
Vlado Marić: Kao što znate danas upravo slavimo svoj 29.rođendan na što sam iznimno ponosan jer Atj Lučko je uz Prvi hrvatski redarstvenik prva organizirana legalna ratna postrojba u Republici Hrvatskoj.
Biti njezin ratni pripadnik je nevjerojatan osjećaj i čast jer to je jedna od najelitnijih postrojbi usudim se reći i u cijeloj našoj vojnoj i policijskoj povijesti. Kada se sjetim ratnog puta i naše povjesnice postrojbe prva je pomisao na naše ratne pripadnike koji su dali svoje živote poput Roberta Zadre i drugih 18 pripadnika čije obitelji zbog toga gubitka i danas pate. Naravno da se pitam jeli uopće vrijedilo?!
Druga pomisao je to čudo da smo uopće uspjeli od ruševina Jugoslavije stvoriti Republiku Hrvatsku u gotovo nemogućim okolnostima?!
I treća pomisao je kako nam je uređena država i kakva je njezina perspektiva s obzirom na ovu demografsku katastrofu i iseljavanje mladih obitelji koje nam se događa, a svi šute koji na to mogu utjecati.
Narod.hr: Gospodine Marić pojasnite nam sve tri misli?
Vlado Marić: Unatoč svim nepovoljnim okolnostima uspjeli smo isključivo uz pomoć dragoga Boga,krunice oko vrata i velikog zajedništva našeg naroda stvoriti Republiku Hrvatsku.
Pitam se često je li vrijedilo davati živote i žrtvovati se za ovakvu razjedinjenu i neuređenu državu?
Možda ćete se iznenaditi ali na to nemam konačni odgovor . Znam da zatreba da bi i danas išao u rat i isto učinio, jer tako sam odgajan. Poznato je da se kroz našu povijest uvijek iste obitelji žrtvuju za Domovinu i to najviše boli dok mnogi dezerteri u njoj najviše uživaju i beru plodove naše žrtve.Tako će nažalost biti i u budućnosti toga sam potpuno svjestan.
Kada se sjetim žrtava i njihovih obitelji nemam pravo olako prijeći preko toga i reći VRIJEDILO JE.
Njima je najteže i bojim se da su mnoge obitelji kao i mi sami u puno toga razočarani i zato je teško dati odgovor i sam sebi na to pitanje.
Druga pomisao je ta što je stvarno bilo čudo stvoriti državu na temeljima urušene Jugoslavije i bez lustracije. Tu mislim da je ključna greška svih vlasti do sada ne provesti lustraciju. Protiv zločinaca i neprijatelja svoga naroda je ne pokrenuti lustraciju GRIJEH svih vlasti.
Kao što sam rekao stvaranje naše države je bilo čudo, a to čudo se ne bi dogodilo bez dragog Boga ,krunice oko vrata ,volje i žilavosti istinskih Hrvata iz Domovine,dijaspore i BiH.Naravno ratno zajedništvo koje je definiralo Republiku Hrvatsku ima također presudnu ulogu..
Neprovođenje određenog oblika lustracije i ne otvaranje državnih arhiva i dokumenata za koje to zakon dopušta je nažalost postavilo loše temelje i zato se Republika Hrvatska danas ljulja i nalazi u problemima s kojima se teško nosi.
Treća pomisao je stanje u našoj državi i iseljavanje i ono nalaže šire obrazloženje.
Dakle, ako Hrvati rade svugdje u svijetu i disciplinirani su gdje je uređen sustav valjda je svima jasno u čemu je problem.
Imamo neuređeni sustav države i još k tome imamo nasljeđe komunizma što mnogi ne shvaćaju ozbiljno niti danas i koliko ono utječe na ovo stanje u društvu .Od početka sam uključen u stvaranje ove države i bio sam topovsko meso na prvoj crti, ali i svjedok vremena na visokim razinama države od MORH-a, MUP-a, Banskih dvora do Pantovčaka .
Pokušavao sam graditi sustav na svakom svom radnom mjestu, ali uvijek su bili otpori jer ova kontrolirana anarhija nekima odgovara.
Taj pokvareni Jugoslavenski mentalitet crvene kaste u Hrvatskoj uređenu državu nikada nije želio. Moja generacija nije privatizirala, pretvarala i pljačkala već naprotiv najviše stvarala ovu državu žrtvujući svoju mladost,obitelj, zdravlje i na koncu prolijevajući svoju krv davali su živote za nezavisnost Republike Hrvatske.
Sve su poluge vlasti držali stari direktori i “funkcioneri” sada isključivo oni i njihova djeca uživaju te plodove. Naravno naša su djeca opet na margini kao što smo mi bili u Titovoj Jugoslaviji.
Tko je kod nas recimo od političara, saborskih zastupnika, ministara, župana,gradonačelnika,načelnika i inih poslao svoju djecu na rad u inozemstvo. Ne znam nikoga!
Od moje troje djece dvoje ih završavaju fakultete, a gdje će posao tražiti kod Plenkovića, Bandića i njihovih žetončića?! Znam da neće jer je sve namješteno i oni će u privatni sektor ili u Njemačku kao i moj otac i mnogi drugi. Državni aparat je rezerviran za djecu komunista, dezertera i klimoglavaca. Čast izuzetcima!
Kad pogledamo pravosuđe,medije,grane gospodarstva i ostale bitnije institucije koliko recimo radi djece poginulih hrvatskih branitelja na važnijim funkcijama.Zar su svi neobrazovani …? Kakva je to država odnosno vlasti koje ne poštuju takve obitelji koje su toliko dale za slobodu.
Tu su pravi uzroci problema,a nama se prezentiraju samo posljedice. Ovo nije moja ideologija i ne želim biti destruktivan,ali ovo je gorka istina i realnost. Iako je gotovo svaki natječaj namješten u državnim institucijama mi još vrijeđamo i stvarano percepciju kako mladi neće raditi. Kako ti isti mladi ljudi uspješno rade u inozemstvu. Kojeg li licemjerstva.
Itekako bi oni radili samo u poštenoj i pravednoj državi koja daje sigurnost, inzistira na transparentnosti i sustavu vrijednosti. Sustav vrijednosti sve postavi na svoje mjesto kada ga imamo. Nažalost, mi imamo sustav koji funkcionira samo za pojedince.
Narod.hr: Koje bi bilo rješenje?
Vlado Marić: Tražimo i birajmo ljude koji imaju viziju Hrvatske i koji su spremni krenuti od uzroka rješavanja problema i na odricanja. Poslije stvaranja države,ulaska u NATO i EU mi se vrtimo u krug ne znamo iz toga rotora izaći.
Dakle organizirajmo se još nije kasno i spasimo što se spasiti može jer Hrvatska ima potencijal, a time i perspektivu. Pronađimo ljude ima ih u svakom gradu ,selu i dignimo glavu i stvorimo hrvatski stroj koji na pravednim osnovama melje sve nezdravo pred sobom.
Može se nije kasno samo treba htjeti i donijeti takvu odluku nama su potrebni ljudi opet spremni na žrtvu. Ako je bilo moguće 1990.g.uvjeren sam moguće je i danas samo su nam potrebne radikalne promjene jer s istim ljudima promjena nema.
Narod.hr: Gospodine Marić što radite danas?
Vlado Marić: Časnik sam u mirovini. Aktivan sam u stranci Most nezavisnih lista gdje obnašam više stranačkih dužnosti,vijećnik sam u VGČ Maksimir i djelujem kroz niz braniteljskih udruga iz Domovinskog rata i civilnog društva.
Narod.hr: Što bi izdvojili u 2019.godini?
Vlado Marić: Uvijek mi je važno sjetiti se datuma koji vraćaju uspomene i sjećanje na Domovinski rat.od obilježavanja Oluje pa do današnjeg 29.rođendana ATJ Lučko.
Posebno bih izdvojio datum 14.09.2019.godine jer će u Zrinu biti otvorena novo sagrađena crkva koju su partizani do temelja srušili 1943. godine i pobili i raselili Hrvate Zrina. Zbog toga sam neopisivo sretan jer o tom stradanju Hrvata se nažalost malo zna ,a Zrin i pored njega Gvozdansko su simboli stradanja Hrvata kroz povijest na Banovini.
Narod.hr: Gospodine Marić,sretan Vam dan od osnutka ATJ Lučko?
Vlado Marić: Hvala i lijep pozdrav Vama i čitateljima portala Narod.hr
Podsjetimo, Antiteroristička jedinica Lučko jedinica je specijalne policije Republike Hrvatske u sastavu Zapovjedništva specijalne policije MUP-a, posebno osposobljena za rješavanje kriznih situacija visokog rizika, posebice talačkih kriza. Antiteroristička jedinica Lučko osnovana je 7. rujna 1990. godine, i u vrijeme osnutka predstavljala je prvu organiziranu postrojbu hrvatske države koja se u tom trenutku mogla suprotstaviti agresoru na Republiku Hrvatsku.
Ratni put ATJ Lučko je teško sažeti u nekoliko rečenica, zato kronološkim redom navodimo najvažnije akcije i ratne operacije tijekom Domovinskog rata u kojima je nositelj ili na glavnom pravcu bila ATJ Lučko:
*Jasenovac-već sredinom rujna 1990.g
*Petrinja,Glina, Dvor na Uni – 28.rujna 1990.g
*Pakrac-2. ožujka 1991.g
*Krvavi plitvički Uskrs-31.ožujka 1991.g *Glina 26.lipnja 1991.g
*Petrinja 26.srpnja 1991.g
*Dragotinci 14.kolovoza 1991.g
*Viduševac- Topusko 29.kolovoza 1991.g *Zračna luka Pleso-31.kolovoza 1991.g
*Hrvatska Dubica- 13.rujna 1991.g
*Marinci-13.listopada 1991.g
*Dubrovnik-20.lipnja.1992.g
*Cavtat-Dubrovnik-17.listopad 1992.g
*Maslenica -19.siječnja 1993.g
*Medački džep-09.rujna.1993.g
*Daruvar-12.svibnja.1994.g *Požega- Bučje 07.srpnja.1994.g *Požega-27.studenog 1994.g
*Travnik-27.ožujka 1995.g
*Operacija „Bljesak“-29.travnja 1995.g
*Operacija „Oluja“-31.srpnja 1995.g
*Oluja-obruč kolovoz 1995.g
