Nakon što je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u rujnu ove godine na otoku Badiji prisustvovala otvorenju galerije „Fra Bernardin Sokol“ te otkrivanju poprsja ovog znamenitog franjevca kojega su 1944. ubili partizani, u medijima su se pojavili brojni napadi i optužbe na račun fra Bernardina Sokola.
O ovoj temi razgovaramo s fra Bernardinom Škuncom, jednim od najboljih poznavatelja lika i djela fra Bernardina Sokola. Fra Bernardin Škunca franjevac je provincije sv. Jeronima te profesor liturgike i sakralne umjetnosti. Uz to je i postulator kauze za proglađenje blaženim fra Ivana Perana, još jednog istaknutog franjevačkog glazbenika i skladatelja, koji je također bio žrtva komunističkih vlasti pod kojima je služio dugogodišnju zatvorsku kaznu.
Europski parlament izglasovao rezoluciju kojom izjednačava i osuđuje nacistički i komunistički režim
Narod.hr: Otvaranje galerije “Fra Bernardin Sokol” i otkrivanje poprsja ovog značajnog franjevca – teologa, muzikologa i skladatelja, na otoku Badiji, potaknulo je niz različitih napisa u medijima. Tko je zapravo bio fra Bernardin Sokol? Možete li nam ukratko predstaviti ovog iznimnog čovjeka?
Fra Bernardin Škunca: Da, otvaranje divne galerije koja nosi ime fra Bernardina Sokola, s visoko vrijednim umjetničkim radovima naše dvoje renomiranih umjetnika – Izvora Oreba i Emilije Karlavalis, inače supružnika – i postavljanjem biste fra Bernardina Sokola ispred samostana na Badiji, što je sve otvorila predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, izazvalo je lavinu napada u tiskovnim i elektroničkim medijima. Odmah kažimo: Što je to nego korištenje ‘jedne žrtve’ u dnevno političke ciljeve. No, ostavimo ta niska i lažna prepucavanja. Radije kažimo tko je bio fra Bernardin Sokol, što je upravo želja Vašeg pitanja. Cjeloviti odgovor na to pitanje dali su Dani fra Bernardina Sokola, održani u svibnju prošle godine. Franjevci Provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru, zajedno s kaštelanskom udrugom Bijaći, prošle godine, povodom 130. obljetnice rođenja, pod pokroviteljstvom predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović, organizirali su Dane fra Bernardina Sokola, uključujući i znanstveni skup na kojemu su okupili 27 znanstvenika. Program i održavanje proslave svesrdno su podržali Županija, gradovi Kaštela i Split, Sveučilište u Splitu, Glazbena akademija u Splitu, zagrebački Institut za crkvenu glazbu itd. Dogodilo se dolično i dostojanstveno otkrivanje velike osobe fra B. Sokola. Osvijetljen je njegov životni put, visoko su vrednovane njegove skladbe. Kao glazbeni talent, fra B. Sokol je, naime, u dvadesetim godinama prošloga stoljeća, tada već svećenik, upućen na studij u Austriju i na Glazbenoj akademiji u Beču-Klosterneuburgu stekao visoku glazbenu diplomu, potom je poslije i u Rimu – na papinskoj glazbenoj akademiji – stekao ono što se danas zove magisterij iz crkvene glazbe. U Rimu je stekao i doktorat iz teologije. U našim hrvatskim crkvenim krugovima fra B. Sokol je tada bio jedan od najupućenijih, najkvalificiranijih i najobrazovanijih glazbenika u Hrvatskoj. Zbog te visoke naobrazbe bio je profesor na Teološkom fakultetu u Zagrebu. U svojem skladateljskom radu – kako su tvrdili i kako tvrde današnji muzikolozi – fra Bernardin je bio ispred svog vremena. Hrvatska pošta tom je prigodom izdala markicu s likom fra Bernardina Sokola. Velika rijetkost, jer je od franjevaca samo fra Andrija Kačić Miošić dobio markicu, ali i velika počast, jer se markice puštaju u nacionalni promet samo s likom slavnih.
Ubrzo nakon spomenutih Dana tiskan je i veliki zbornik pod naslovom Fra Bernardin Sokol – Zbornik slavlja i radova sa znanstvenog skupa o 130. obljetnici rođenja. U istom povodu Odbor za proslavu fra Sokolove obljetnice organizirao je u umanjenom sadržaju u Dubrovniku, u Zagrebu, u Orebiću i u Korčuli.
Sve se to događalo pred čitavom hrvatskom javnošću, medijski dobro popraćeno. Nitko tada od povjesničara i novinara nije reagirao protiv fra Bernardina Sokola. Sada pak, kad se nedavno na Badiji postavila bista fra Bernardina Sokola, koju je otkrila predsjednica RH – na portalima i u dnevnom tisku – umnožili su se napadi i na osobu predsjednice i na osobu fra Bernardina Sokola. I nepismenom čovjeku je jasno da se orkestar glasova protiv fra Bernardina Sokola događa u predizborne, dnevnopolitičke svrhe.
Narod.hr: Fra Bernardina Sokola ubili su partizani u rujnu 1944. Koliko se zna o okolnostima njegove smrti?
Fra Bernardin Škunca: Fra Sokol je odveden iz samostana s otoka Badije 28. rujna 1944. O tome – između drugih – posvjedočili su franjevci koji su se u to doba nalazili u samostanu na Badiji. Jedan od njih je i fra Vjekoslav Bonifačić, s kojim je o tom događaju razgovarao fra Ivo Peran, Sokolov učenik, i o tome zapisao:
„Braća su u blagovaonici. Nebo bez zvijezda, a olujno jugo nasrće ispod samostana na Badiji kod Korčule. Svako toliko provirivali smo, da bismo razabrali što je sa čamcima privezanim uz mul i ‚skaletom’ (veliki čamac na 16 vesala) na sidrištu pred samostanom. Začusmo motorni čamac. Utihnuli smo. Motor! ‘Vojska, partizani’- dodavali bi fratri. A tko bi drugi mogao biti u ovakvoj noći. Dolaze po mene, reče o. Sokol, i potegne me: ‚Ispovjedi me!’ Sve je to izrekao tako sigurno i mirno kao da čeka dogovoren susret. Nije bilo vremena za raspravljanje… O. Sokol i ja vratili smo se brzo pred blagovaonicu, a već se čula lupa na vratima samostana. Otvorili smo, a što drugo? Partizani! Otac Sokol? ‚Evo me.’ Još sad mi je u ušima njegov miran i siguran glas. ‚Morate s nama na Vis. Imaju vas nešto ispitivati.’ Kleknuo je i po fratarskom običaju molio gvardijana blagoslov. Znao je on, a i svi smo znali što znači upasti u ruke partizana, i to u ovo i ovakvo vrijeme. Malo nakon toga čuli smo da se njegovo tijelo našlo u moru pod Orebićem“.
O ubojstvu fra Bernardina, u samostanu Male braće u Dubrovniku sačuvan je zapis (rukopis) u kojemu između ostalog stoji: “Oca Bernardina su partizani odveli iz Badije, da će ga odvesti na Vis, ali su ga ubili u barci između Badije i Orebića 28. rujna 1944. Kad su ga počeli na smrt tući, uzviknuo je: `Živio Krist Kralj!` Ubivši ga bacili su ga u more, pa mu je tijelo isplivalo na obalu Pelješca blizu Orsana. Tamo je kraj puta i pokopan“.
Komunisti su konstruirali optužbe na račun fra Bernardina
Tako strašan zločin nad čestitim fratrom i velikim glazbenikom nije slučajan. Partizani su znali da fra Bernardin ni u čemu ne podržava komunistički pokret. Uostalom, kao što ga ni najveći broj hrvatskog naroda nije volio. Kao što ga bl. Alojzije Stepinac nije volio, i toliki što su krivo optuživani i osuđivani. Sva krivnja fra Bernardina Sokola stajala je činjenici da je hrabro i odvažno svjedočio vjeru katoličke Crkve i izražavao ljubav prema hrvatskom narodu.
Narod.hr: Neki su mediji u proteklom razdoblju pisali o navodnoj fra Bernardinovoj negativnoj ulozi prema partizanima, prenoseći tvrdnje koje je iznio povjesničar Dragan Markovina. Prema tim tvrdnjama, fra Bernardin je njemačkim vlastima prijavio da se na obližnjem otočiću skrivaju sedmorica partizana te time posredno skrivio njihovu smrt. Što možete reći o tim tvrdnjama?
Fra Bernardin Škunca: Ne želim ulaziti u bilo kakvu polemiku. Neću čak ni navoditi imena takvih povjesničara i napadača na osobu fra Bernardina Sokola. Radije ću kazati: u nedostatku povijesnih izvora komunisti su konstruirali ‘Korčulansku memoriju’ u duhu brojnih ‘memorija’ kakve su ti isti komunisti stvarali kad su uspostavili komunističku Jugoslaviju. Znakovito je da napadači – povjesničari i novinari, ni raniji ni svježiji – ne spominju izostanak takvih podataka u arhivu OZNA-e na osobu fra Bernardina Sokola. Pretežito se oslanjaju na spomenutu ‘Korčulansku memoriju’ prema kojoj je, navodno, fra Sokol Nijemcima dojavio lokalitet partizanskoga skloništa u Vrniku, nasuprot Badije. Nijemci su prema takvoj ‘memoriji’ ubili sedam ili devet partizana. U dosadašnjim istraživanjima nitko nije uspio pronaći nikakve dokumente (OZNA-e, njemačke, partizanske, zapisana svjedočanstva) iz toga vremena u kojima se Sokol spominje ili optužuje za bilo što od onoga što je ušlo u ‘Korčulansku memoriju’. Sve optužbe na račun Sokola temelje se na sjećanjima i pričanjima gdje se nikada potpuno ne navodi tko se sjeća, čega se o Sokolu sjeća, komu i kako je to posvjedočio.
‘Korčulanska memorija’ je poput nebrojenih komunističkih ‘memorija’ nakon Drugog svjetskog rata. Pamtimo pregršti primjera. Prenosim ‘komunističku memoriju’ o osudi na smrt strijeljanjem fra Ivana Perana, već spomenutoga fra Sokolova učenika, kasnije preinačenu na zatvorsku kaznu. Fra Ivan o tome piše na potresan način. Navodim dio stvorene ‘memorije’ o grupi koja je smišljala kako srušiti ‘oslobodilačku’ komunističku vlast.
Partizani su osiromašili čovječanstvo za priznatog hrvatskog i svjetskog glazbenika
„Peran Ivan… intelektualni vođa grupe… veli da je Stepinac osuđen bez dokaza…, da se naša vlast bori protiv Crkve, a svaka vlast koja se borila, ili se bori protiv Crkve, propada,…. U svojem neprijateljskom djelovanju i govoru zaklanja se za ‘verske dogme’…. A civili? … Sakupljaju oružje: puške, talijanske bombe, municiju… Obrazloženje… Budući da su svi članovi zločinačke grupe… Đuro H. inicijator neprijateljskog rada, a Peran Ivan intelektualni vođa…, za njega (Perana) se traži najstroža kazna koja postoji u našem zakonu, a za ostale strogu i primjerenu…
Državni tužilac Vladimir Savelić
– Smrt fašizmu
– Sloboda narodu!
….Tajac. … Gledamo se…
– Dakle: mi smo jedna, dobro organizirana grupa, koja je htjela srušiti sadašnju vlast i sadašnju državu! – reknem i pogledam kolege. Oni gledaju mene.
– Ali, kako? Pa mi se s Vama nismo poznavali!
– Točno! Svakome je jasno da bih ja, kao intelektualni vođa, kako su napisali, morao poznavati one koje organiziram i kojima trebam povjeriti uloge u rušenju države.
– Što ćemo? – upitaju trojica – od njih četrnaest – u jedan glas.
– Što? Nema smisla o tome uopće razmišljati, ni dogovarati se: kad svatko kaže što zna, a zna da se nismo vidjeli ni poznavali, stvar ovako složena mora propasti.
Svakome je bilo očito što slijedi iza ovako smišljene optužnice. Ali, treba računati na to da onaj, koji ju je ovako složio, da će je i braniti“.
Tako fra Ivan o konstruiranoj ‘komunističkoj memoriji’. (fra Ivo Peran, S Kristom i u smrt – Potresno svjedočanstvo osuđenika na smrt strijeljanjem, Zadar 2002., str. 84-86).
Vi koji čitate ovaj RAZGOVOR, pripazite: komunistički sud je svjesno konstruirao grupu ljudi – navodeći čak njihova imena – koji se međusobno do tada nisu poznavali. Fra Ivan Peran ne može vjerovati u takvu ‘istinu’, u takvu još jednu novu ‘memoriju’ – jer kaže: „Svakome je jasno da bih ja, kao intelektualni vođa, kako su napisali, morao poznavati one koje organiziram i kojima trebam povjeriti uloge u rušenju države“. Taj ‘rušitelj države’, inače oduševljeni franjevac svetoga života i veoma poznati crkveni glazbenik, u montiranoj optužnici i bezočnoj osudi na smrt, u nastavku svojega poziva s još većim je zanosom vjere svjedočio za Krista u duhu njegova Evanđelja i naučavanju katoličke Crkve. Nažalost, toliki su na sličan način optuživani, osuđivani, brojni su i pogubljeni. Fra Bernardin Sokol je žrtva takve ‘memorije’. Izmaštane su ‘memorije’ da bi se opravdalo zločine. Fra Bernardin Sokol je žrtva jedne takve ‘memorije’.
I danas među nama žive nositelji takvih ‘memorija’. Očito, mi u današnjem hrvatskom društvu – kako se čini – nećemo lako sam izići na kraj s takvim teškim stanjima. Zato su tijela EU već 2006. potakla nacije Europe na nutarnje čišćenje o ranama totalitarnih režima. Europski parlament je snažno ponovio tu želju. Naime, 19. rujna 2019., usvojio je Rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također i poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.
Završno ću još samo reći: fra Berard Barčić – fratar koji je u ono vrijeme živio s fra B. Sokolom na Badiji – u svojim ‘Ratnim sjećanjima jednog franjevca’, čovjek i fratar od najvećeg kredibiliteta, kaže da, bez obzira što glavnina badijskih fratara nije simpatizirala partizane zbog njihove komunističke ideologije, fratri nisu željeli okupatora, a o fra Sokolu svjedoči: „Tko pozna padra Bernardina Sokola, može posvjedočiti da je on bio plemenit čovjek, dobar redovnik i svećenik, glazbeni genij zanesen u svoju glazbu, koji ne bi ni mrava zgazio. To mogu posvjedočiti svi koji su ga poznavali“.
Ostaje tužna činjenica: Ubili su zaslužnog člana hrvatskog naroda, ubili su rodoljuba, okončali njegove planove, komponiranje i pjesmu. Osiromašili su čovječanstvo za sposobnog i priznatog velikoga hrvatskog i svjetskog glazbenika, čije ime je još za života ušlo u strane stručne leksikone.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
