Partizani i komunistička vlast ciljano su izmijenili sliku hrvatskog društva, a uz Hrvate najveće žrtve njihove borbe i vladavine bili su Nijemci.
Nijemcima je u Jugoslaviji pripisivana kolektivna krivnja za Hitlerove zločine. To je imalo za posljedicu njihov sustavni progon i praktički brisanje s etničke karte južnoslavenske državne zajednice. Istodobno, Nijemci kao skupina nisu bili pogodni za oblikovanje novog, jugoslavenskog, komunističkog identiteta.
Vladimir Geiger navodi da su, prema različitim izvorima, gubitci hrvatskih Nijemaca između 1941. i 1948. iznosili između 9.000 i 10.000. Zanimljivo je pritom da ih je više stradalo nakon rata nego u samome ratu.
Daleko više Nijemaca stradalo u odmazdama nego u ratu
Točnije, kako navodi Geiger, “prema različitim popisima, izračunima i procjenama”, od travnja 1941. do ljeta 1945., dakle za vrijeme rata i u odmazdama neposredno nakon rata stradalo je oko 4.500 hrvatskih Nijemaca. U to su ubrojani poginuli u postrojbama NDH, Trećeg Reicha i Mađarske, kao i civilno pučanstvo u partizanskim napadama i ubijeni u odmazdama.
>Titovi zločini – genocid nad Nijemcima
Približno isti broj, točnije između 4.000 i 5.000 život je izgubilo nakon rata, od svibnja 1945. do ožujka 1948. Poginuli su u logorima u Hrvatskoj i Vojvodini, a riječ je uglavnom o djeci, ženama i starijim osobama.
Ukupne žrtve “jugoslavenskih” Nijemaca, dakle onih koji su živjeli na području tadašnje Jugoslavije, prema njemačkim izvorima iznose 64.000. Većina njih, oko 51.000, bili su djeca, žene i starci koji su umrli u logorima.
Odnos između broja poslijeratnih i ratnih žrtava jasno ukazuje na nemilosrdnost vlasti i sustavno istrjebljivanje čitave etničke skupine.
Nijemci su bili vrijedan dio hrvatskog društva
Hrvatski Nijemci progonjeni su iz tri razloga. Jedni su izravno sudjelovali u nacističkim zločinima, drugi su podupirali vlast koju su iz etničkih razloga smatrali svojom. A treći su doživjeli tragičnu sudbinu svojih sunarodnjaka naprosto jer su im bili sunarodnjaci.
Nijemci su u najvećem broju doseljavali u Hrvatsku od kraja 17. stoljeća. Time je Habsburška monarhija na granici s Osmanskim carstvom nastojala oživjeti poljodjelstvo, obrtništvo i donekle rudarstvo.
Posljedica toga bio je gospodarski i kulturni procvat širokih područja poglavito u Hrvatskoj, Mađarskoj, Srbiji i Rumunjskoj.
Nijemci u tim krajevima nazvani su Podunavskim Švabama, zbog čega se po njima u Hrvatskoj nekad sve Nijemce pogrešno zove Švabama.
Taj naziv vuče korijen iz dijela Njemačke iz kojeg su pretežito dolazili, Schwaben (Švapska) kako se nazivaju dijelovi Württemberga i Bavarske. Doseljenici su dolazili uglavnom iz Švapske, ali ih je bilo i iz drugih krajeva Njemačke.
>Memento uoči Bleiburga – Titov genocid nad nacionalnim manjinama u Jugoslaviji
Za njih se u Jugoslaviji ustalio još jedan naziv, Folksdojčeri (Volksdeutsche), kojim se u Njemačkoj usporedo s napredovanjem nacionalsocijalizma označavalo etničke Nijemce koji žive izvan granica domovine.
Svjedočanstva o uništenju Nijemaca
Sudbina hrvatskih Nijemaca slikovito je opisana u nekoliko filmskih uradaka, primjerice u drami Fabijana Šovagovića “Sokol ga nije volio” i kasnije u televizijskoj seriji “Duga mračna noć” Antuna Vrdoljaka.
No, o razmjerima progona Nijemaca i sustavnoj promjeni etničke i kulturološke slike najbolje svjedoči televizijska serija “Osma ofenziva”. Opisan kao “humoristična serija”, taj tipični jugoslavenski propagandni uradak posredno opisuje etničko čišćenje Nijemaca kao zabavno razdoblje povijesti.
U središtu serije nisu sami Nijemci, nego kolonizatori iz pasivnih krajeva koji su zauzeli njihovo mjesto, njihove kuće, imanja i ukupni životni prostor.
Upitno je u kolikoj je mjeri to bila namjera autora, ali serija predstavlja svjedočanstvo o potpunoj eliminaciji dijela društva, koje je zamijenjeno drugom populacijom. Što je također značajno, u njoj je vidljivo u kojoj mjeri time dolazi do kulturoloških promjena.
Doseljenicima je dana na raspolaganje imovinska i kulturološka baština Nijemaca, koju su nemilosrdno razobličavali i uništavali.
Nijemci su dijelili sudbinu Hrvata
Hrvatski Nijemci svršetkom Drugog svjetskog rata dijelili su sudbinu Hrvata, s tim što je namjera bila da se njih potpuno iskorijeni, dok se u slučaju Hrvata iskorijenjivanjem elita i kulturoloških posebnosti nastojalo iskorijeniti identitet.
Nijemci su u sjevernim i istočnim krajevima Hrvatske tijekom stoljeća gospodarski i kulturološki obogatili hrvatsko društvo. Njihovom eliminacijom uništena je i uspomena na njih i postupno su brisani tragovi njihove nazočnosti.
>Partizanski zločini: Posljednji ispraćaj 294 žrtve Drugog svjetskog rata u Gračanima
Jedna od metoda etničkog i kulturološkog čišćenja bili su i prijeki sudovi, koji su djelovali i u razdoblju nakon svršetka rata. Oni nisu morali opravdavati svoje presude, nisu ih morali temeljiti ni na kakvim propisima osim na vlastitim procjenama. A za smrtnu presudu dovoljan je bio zaključak da bi netko mogao postati neprijatelj ili tek da je politički neistomišljenik.
Novi život u staroj domovini
Nijemci koji su preživjeli te pogrome i bili protjerani, u najvećem su se broju naselili u svojoj staroj domovini, Švapskoj. U Baden-Württembergu danas u nekoliko gradova postoje velike hrvatske iseljeničke zajednice, koje su usko povezane i s potomcima prognanih Nijemaca.
Osim u Jugoslaviji, posebno težak progon Nijemaca dogodio se u Čehoslovačkoj. Takozvanim “Benešovim dekretima”, nazvanima po kasnijem čehoslovačkom predsjedniku Edvardu Benešu, Nijemci u toj državi proglašeni su neprijateljima, oduzeto im je državljanstvo i protjerani su.
Različite institucije i udruge u Njemačkoj pokušale su u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata prikupiti podatke o stradanjima Nijemaca u komunističkim državama.
Istraživanja i javno tematiziranje sudbine Podunavskih Nijemaca u Njemačkoj je gotovo zamrlo. Službena Njemačka podupire udruge koje se bave tom tematikom, ali je njihov rad sustavno gurala na rub javnosti iz političkih razloga.
Savezna Republika Njemačka nije htjela sudbinom svojih sunarodnjaka opterećivati odnose s komunističkim zemljama. Istodobno, Hitlerovo doba prouzročilo je duboke traume u njemačkom društvu, a s posljedicama toga razdoblja njemačka se javnost nerado suočava.
Podatci koje je Geiger objavio 2010. u okviru istraživanja o ljudskim gubitcima koje su prouzročili partizani i jugoslavenska vlast, pružaju uvid i u razmjere stradanja Nijemaca u Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
