Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da Predsjednikov poziv da se u predizbornoj kampanji za Europski parlament ne otvara pitanje “o ustašama i partizanima” zapravo treba shvatiti kao kupovanje još dodatnoga vremena da se produži status quo, tj. da pripadnici i simpatizeri komunističkoga zločinačkoga poretka i njihova već dobrano stasala djeca i dalje dominiraju hrvatskim društvom i politikom.
U uredničkom komentaru “Smišljena zamka” Ivan Miklenić napominje da ta Predsjednikova želja ne vodi uopće brigu o općem dobru hrvatske nacije, nego o interesu sasvim određenih grupacija, i to čak bez obzira na činjenicu da baš te grupacije vode Hrvatsku u sve dublju krizu: sve veće siromaštvo, nezaposlenost i besperspektivnost.
“Zahvaljujući glavnoj struji javnoga mnijenja i većini medija, koji hrvatsku javnost sustavno i nostalgično zadržavaju u regiji koja je sinonim za prostore bivše savezne države i njezine vrijednosti, većina hrvatskih birača uopće nije sposobna baviti se većinom europskih pitanja, nema na raspolaganju ni osnovne europske podatke i parametre”, smatra komentator. Pritom dodaje da istodobno prevladavajuća politika u Hrvatskoj i dosljedno mediji ne žele da se otvore ni pitanja koja su i hrvatska i europska.
“Među takvim nepoželjnim pitanjima svakako je npr. pitanje sve veće deregulacije socijalne države, a također – što je za Hrvatsku iznimno važno – i pitanje stvarne demokracije”, upozorava u komentaru.
Po riječima komentatora upravo ta nakana da se ne otvori pitanje stvarne demokracije u Hrvatskoj kao dijelu Europske unije krije se u Predsjednikovoj želji da se u predizbornoj kampanji ne otvara pitanje “o ustašama i partizanima”.
“Poznato je da vladajući političari, a dosljedno ni glavna struja javnoga mnijenja, u Hrvatskoj smišljeno ne žele zauzeti osnovni humani stav jednake osude svih totalitarističkih režima, svih zločinaca i svih zločinačkih nedjela, bez obzira na ideološki ili politički predznak, niti iskazati pijetet svim žrtvama bez obzira na kojoj strani su pale. U hrvatskom kontekstu posve je jasno da se na taj način i dalje štiti, umanjuje i prikriva zločine komunističkoga režima jer su zločini druge strane ili drugih strana s pravom već osuđeni i, i te kako, sankcionirani”, tvrdi komentator.
U zaključku napominje: “Koliko službena hrvatska politika cijeni Europski parlament i njegove akte vrlo se zorno očituje u ignoriranju Rezolucije Europskoga parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009.
“Hrvatsku moralno obvezuje i rezolucija Vijeća Europe ‘Potreba međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima’ od 25. siječnja 2006. godine, u kojoj se doslovno uz ostalo ističe: totalitarni komunistički režimi ‘gazili su ljudska prava pojedinačnim i masovnim zločinima, smaknućima, usmrćivanjem u koncentracijskim logorima, izglađivanjem, deportacijama, mučenjima, robovskim radom i drugim oblicima psihičkoga masovnog terora'”, podsjeća na kraju komentara “Glas Koncila”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa