Doba je iščekivanja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Advent. Došašće.
Te godine, tih godina nisam ga osjećala.
U tuđoj zemlji, među tuđim ljudima, sa tuđim običajima i tuđim pjesmama.
Svaka je svirala samo jedan refren u mojoj glavi.
“Jer ja cu se vratiti…”
Moj život je u pjesmama Ravnice.
Jedan je čovjek vratio život jednoj staroj tamburi na zidu uspomena u kući moje bake.
Britko i postojano kao sjeverac sa Drave.
Uđe ti u kosti a da ga ne vidiš.
Gen koji me odredio.
Kada sabereš sve, ostane par akorda i neka poznata pjesma jednostavnih stihova u kojoj je sabrana sva mudrost svih učenih ljudi ovog svijeta.
Zavjet, sloboda, odluka.
“Jer ja ću se vratiti.”
I svaki dan moga uobičajenog puta od kuće do bolnice počinjala je s njim.
Ja ga poznam.
Odavno.
Svaki dan se vozio sa mnom na Long Island Expreswayu. Ponovo i ponovo.
Bio je moj suputnik .
Jer Vrime, vrti sve u krug .
Uz njegove pjesme tu je bila mati, i baka, i moji Mate, i oni koji nam sude .
I čudni ljudi čudnog imena.
Moj auto i CD.
I gušenje u suzama.
Da nitko ne vidi.
Gola je duša emigranta.
Sama i gola.
Drhti i traži zvijezdu koja joj pokazuje put.
A ona ju vodi na početak.
U Svetinju.
Poznajem li ga??
Kako ga ne bi poznala kada su me njegove riječi svaki dan na putu od kuće do posla koji je trajao satima tjerale da dam najbolje od sebe.
Da svjedočim svojim radom svoju Domovinu.
Jesam li mogla bolje??
Jesam li??
Možda…
Danas sam tu.
Mozda i zbog sto puta otpjevanog
“Jer ja cu se vratiti .”
Danas trebam reći zašto bih tog čovjeka trebala ili ne podržati za Predsjednika moje Domovine.
Vjerujem li mu da će se stvarno boriti za nju??
Dati narodu da odlučuje?
Postaviti veto.
Promijeniti vodu u ustajaloj močvari koja nas je sve dovela do zida.
Jer tako dugo lažu nas bez stida!
Hoće li moći?
Hoće li??
Ne dragi ljudi.
Neće ništa moći sam.
Ništa bez nas.
Moći ce samo onoliko koliko pokrene sve nas da damo najbolje od sebe .
Da se vratimo sebi.
Da osjetimo ponovo Ravnicu.
I sjetimo se Mate.
I pitamo se možemo li bolje?
I ispunimo zadnju želju onima koji su nas zadužili.
I ne dozvolimo da nam itko sudi ni naše ime doziva,
niti da nas laže u lice.
Da nam Domovina bude u venama.
Da se vrate oni koji putuju.
Da nam brat na put ne mora.
Da se ne potopi lađa dok nam njiva drugom rađa.
I da je je Svetinja Vjera, Ljubav i Domovina.
Cijela filozofija života sazdana u jednostavne riječi i taktove iz gena naših predaka.
Pitate me zašto ga podržavam??
Pa eto zato.
Jer je cijeli moj živit opisan u tim pjesmama.
Dao ih je narodu.
A sada mu želi dati i više.
Zašto sam se vratila?
Između ostalog, previše sam slušala tog Škoru što pjeva…
Eto i za to je kriv djelomično…
Ja se moram vratiti , gdje su moji grobovi…
Kleknem pa se prekrižim
svetu zemlju poljubim
Kao majka miriše…
Domovina u venama.
Domovina u nama.
Advent je… ove godine sa posebnim žarom iščekujem.
Nadu
Dugo je nije bilo.
A sada je tu
Sad il’ nikada …
I zato ću ja u nedjelju glasati u Podbablju ..
igrom slučaja
Ili možda ne ???
Ipak vrime izgleda vrti sve u krug
I čini se ka juče
Vrime buduće ..
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
