Čak jedanest i pol milijuna dokumenata iscurilo je iz jedne panamske odvjetničke tvrtke. Riječ je o dokumentima koji otkrivaju kako su novac skrivali bogataši, poduzetnici, sportaši, ali i 140 političara iz više od 50 zemalja svijeta. Među njima su i neki sadašnji i bivši predsjednici država i vlada. U dokumentima se spominje i Hrvatska. Afera Panama Papers bila je tema večerašnje emisije Otvoreno urednika i voditelja Domagoja Novokmeta. Gostovali su sudska vještakinja za financije i bankarstvo MARIJA DULJKOVIĆ, dr. sc. JELENA BUDAK s Ekonomskog instituta Zagreb, ekonomski konzultant MILAN RAČIĆ i novinar IVICA GRČAR.
Jedna su stvar ljudi koji izbjegavaju poreze, a drugi oni koji optimiziraju porezne sisteme, rekao je Milan Račić. Velike i ozbiljne tvrtke ne upotrebljavaju ovakve strukture jer im se ne isplati i ne igraju se time. To više upotrebljavaju ljudi koji imaju kvazi kriminalni karakter.
Tri tvrtke i tri privatne osobe iz Hrvatske koje se spominju u aferi Panama Papers nije puno, smatra Račić, makar ne bi trebao biti ni jedan.
Račić kao rješenje za Hrvatsku, tj. za manje slučajeva utaje poreza, ističe snižavanje poreza.
Marija Duljković smatra da je problem što se dovoljno ne izmjenjuju informacije, a ni propisi nisu usklađeni na razini Europske unije. Moramo priznati da korupcije i pranja novca ima sve više, a tome su skloni posebno oni koji žele prikriti podrijetlo novca. Oni u redovnom businessu to ne riskiraju. Ekonomije država članica mogle bi se zaštititi boljom regulativom i izmjenom podataka korištenjem digitalnih tehnologija, rekla je Duljković.
Kad je u pitanju Hrvatska, najveći problem je nedostatak koordinacije između državnih tijela, a više informatizacije i efikasnosti dovelo bi i do efikasnije naplate poreza, kaže Duljković.
Offshore tvrtke nisu nužno sinonim za utaju nezakonito stečenog novca isključivo od korupcije, ona ima tisuću različitih vidova, rekla je Jelena Budak. O povezivanju korupcije i off shore tvrtki u kontekstu Hrvatske ne možemo razgovarati jer nemamo podatke, objasnila je. Korupcija u Hrvatskoj je raširena pojava, a ona, zajedno sa sivom ekonomijom, utajom poreza i drugim nelegalnim aktivnostima, samo je jedan oblik transakcija koje mogu završiti u offshore kompanijama. Ona je naročito u našoj zemlji prisutna kad je u pitanju javna nabava i građevinarstvo, a pritom nije nužno da sredstva završavaju izvan granice.
Kad je Hrvatska zatvarala poglavlje 23 pri ulasku u Europsku uniju, puno ljudi je vjerovalo u važnost borbe protiv korupcije, ali otkad smo u Uniji, ona je u drugome planu. Hrvatsko društvo i biračko tijelo nikada nije sankcioniralo neetično korupcijsko ponašanje ni utaju poreza. Imamo problem razumijevanja što je ispravno, a što nije. Na spomen offshore kompanija Hrvati su sumnjičavi, a kad kažemo da je netko uzeo mito ili koristio službeni auto u privatne svrhe, reći ćemo da je to dobro jer svi to rade, rekla je Budak, tvrdeći da je to najveći problem.
Kad govorimo o nezakonitom izbjegavanju poreza ili utaji, onda bi Ivica Grčar uzroke tražio u institucijama koje su zadužene za borbu protiv toga. Kad bih mogao istraživati kako se izvlači novac iz Hrvatske, onda bih istraživao na dva mjesta – u Ministarstvu financija i u Hrvatskoj narodnoj banci.
U Hrvatskoj ne postoji djelotvorni porezni nadzor poslovanja banaka, naglasio je Grčar.
Pratiti put novca je jeftino, a može se puno otkriti, kaže Grčar. Dodao je da korupcija nije hrvatska izmišljotina – sustav javne nabave stvoren je u zapadnim zemljama upravo zbog mogućnosti korupcije, uvjeren je Grčar.
