Odvjetnik Vladimir Gredelj smatra kako su predsjednički izbori prilika za “tihu lustraciju” Ive Josipovića, koji krivca za trenutnu situaciju u Hrvatskoj vidi u nogometnom savezu, na poštuje europske rezolucije o osudi zločina totalitarističkih komunističkih režima, već njeguje kult druga Tita.
U nastavku pročitajte cijeli komentar Vladimira Gredelja.
“Ovih sam dana negdje pročitao da će lustracija početi s Josipom Perkovićem. Nadam se da neće. Iz dva razloga. Prije svega, naš narod kaže, riba smrdi od glave, a u našem slučaju riba je Josipović, koji trenutno, ako se to može tako nazvati, obnaša dužnost predsjednika države.
Drugo, Perkovića njemačko pravosuđe još dugo neće lustrirati, jer sudski postupci čak i u Njemačkoj traju. S druge strane predsjednički izbori su pred vratima, a to je prilika za „tihu lustraciju“ druga Ive, koju Hrvatska jednostavno ne smije propustiti.
Znam da će me mnogi zaljubljenici u njegov lik i djelo, zbog ovog svrstati u ortodoksnog desno orijentiranog primitivca koji baš poput svih ostalih „ne vidi“ tu pijanističku i intelektualnu profinjenost, tu impresivnu samokontrolu, blagu narav, bečke manire. Naravno, ništa ja od toga ne vidim, jer reći će, slijep sam od mržnje. Ali nije tako gospodo.
Moj problem nije rezultat mržnje , jer ja svakog čovjeka volim pa i našeg predsjednika. Nije problem niti u tome što ne vidim dobro. Moj bi problem mogao počivati u činjenici što vidim odlično , vjerujem puno bolje od njegovih fanova. Ja recimo vidim da je njegova mirnoća hinjena, da se iza njegovih manira skriva jedan drugi Ivo Josipović, kojeg ni sva njegova PR mašinerija i medijske prostitutke zadužene za maskiranje predsjednika u prihvatljivu političku figuru, ne može sakriti.
To što je muzikalan, je sjajno ali ne i presudno, jer ne biramo klavijaturista za kazalište „Komedija“ nego predsjednika RH, koliko se god radilo o smiješnoj državi.
Lustracijom druga Ive Josipovića mogli bi uzviknuti “la commedia e finita“ i početi tamo gdje su oni koji su stvorili ovu državu stali pobjedom u Domovinskom ratu, od temelja graditi zidove civilizirane, liberalne države zasnovane na vladavini prava.
Za stanje u državi Josipoviću kriv nogometni savez
Danas možemo tek konstatirati da smo propustili u gotovo četvrt stoljeća procesa tranzicije dati smisao ogromnoj žrtvi koju su podnijeli hrvatski građani, u izgradnji države po mjeri čovjeka, pa smo umjesto demokracije dobili oligarhiju, umjesto vladavine prava, korupciju i umjesto ljudskih prava, organizirani kriminal.
Ovih dana smo od predsjednika države saznali da za to nisu krivi nesposobni ni pokvareni političari i državne institucije nego nogometni savez, koji je valjda kriv i za to što je Hrvatska krajnje podijeljena i opasno ekvilibrira na rubu građanskog rata. Za sve su to krivi Šuker i Mamić.
Zanimljivo je razumijevanje predsjednika za pučističko rušenje institucije HNS-a, dok mu je to neprihvatljivo kad su zahtjevi branitelja za smjenu ministra Matića u pitanju. To može samo čovjek od načela, naš vrhunski intelektualac kakav je drug Ivo. Još jedan ovako mudar i odmjeren potez našeg predsjednika za potpalu Hrvatske, i drug Ivo bi mogao poput Nerona „dok Hrvatska gori“ skladati operetu pod nazivom „Nova pravednost za razumnu Hrvatsku“.
Josipović ne poštuje Rezolucije o osudi komunističkih zločina
No, nije njegova državnička mudrost razlog zašto predlažem lustraciju druga Ive. Ključno je ipak nešto ozbiljnije, a to je kardinalno nepoštivanje dviju Rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1096. o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava (1996), Rezolucije 1481. o osudi zločina totalitarističkih komunističkih režima (2006.) te Deklaracije Hrvatskog Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine, kojom je netom spomenuta Rezolucija implementirana u hrvatsko zakonodavstvo.
Nedostaje prostora za širu elaboraciju, pa dopustite samo kratko podsjetiti da ovi europski dokumenti predstavljaju okvir za civilizirano premošćenje jednog mračnog doba koje je stotine milijuna ljudi zavio u crno. Među brojnim preporukama Europskog parlamenta ističe se potreba podizanja svijesti javnosti o počinjenim zločinima od strane komunističkog Titova režima i Tita kao ključnog ideologa tog istog režima. U tom kontekstu podsjeća se da je moralna procjena i osuda počinjenih zločina iznimno važna za edukaciju mladih naraštaja.
Nadalje pozvane su sve postkomunističke države (i partije- SDP) ako to već nisu učinile, da ponovo procjene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost te se jasno distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
Na koncu, parlamentarna skupština traži od članica da ohrabre povjesničare u zemlji i širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri što se dogodilo.
Vjerujem kako svakom dobronamjernom građaninu mora biti jasno kako sadržaj spomenutih dokumenata predstavljaju one nužne temelje koji bi na kraju prijelaznog procesa, mogli rezultirati pluralističkom demokracijom, zasnovanom na vladavini prava i poštivanju ljudskih prava i različitosti, što Hrvatska danas svakako nije.
Stav predsjednika prema Titu
Je li predsjednik Josipović držanjem biste druga Tita u uredu predsjednika RH kroz prvi mandat pomogao da dođe do osude bivšeg režima i njegovih zločina bez ikakvih nejasnoća i ostvarenju ciljeva spomenutih mjera?
Ne bi li predsjednik, koristeći autoritet dužnosti koju obnaša i popularnosti koju uživa, bio dužan zauzeti jasan stav spram Tita, čovjeka koji bio simbol totalitarnog režima čiju smo ostavštinu dužni rastočiti, tako da ga spremi u svoj podrum. Držanjem Tita u svom uredu, po mom skromnom mišljenju, on Tita rehabilitira od zločina režima kojem je bio na čelu i kojim je bespogovorno upravljao, a Rezolucije i Deklaraciju, opstruira. Time kao i prešućivanjem njegove dirigentske uloge u bivšem režimu, a prenaglašavajući samo njegovu ulogu u antifašizmu, svima u Hrvatskoj sugerira da su mjere parlamentarne skupštine VE suvišne i nepotrebne.
Očigledan nedostatak morala i demokratske kulture, i opstrukcija i kršenja europskih Rezolucija te Deklaracije Sabora RH više je no dovoljno za lustraciju druga Ive, ali ne da bi ga kaznili zbog nedopuštene ljubavi spram Tita, već zbog hrvatske budućnosti, u kojoj nema mjesta Titu, i takvima poput njega.
U tom kontekstu Karamarkov zahtjev za lustracijom u Hrvatskoj prepoznao sam kao proeuropski korak koji se mora učiniti, a ne nepotreban, zakašnjeli, suvišan i primitivan, kako ga se neki mediji trude prikazati. Tko zna zašto?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
