I nije neka tajna da u EU ne žele svađe između Hrvatske i Srbije, naročito u svjetlu činjenica da Hrvatska uskoro preuzima predsjedanje EU, a i činjenice da je prijem Srbije u EU vanjskopolitički prioritet. Iako se politička scena u Srbiji kreće od Vučičevih euročetnika, preko Dačićevih Slobinih četnika i Vulinovih socijalističkih četnika do Šešeljevih radikalnih četnika i proruskih četnika u Dverima, dakle uglavnom se sastoji od raznih vrsta četnika koji idu od radikalno lijevih do radikalno desnih ali svi podržavaju ideju Velike Srbije i rehabilitaciju četništva i “antifašista” Draže Mihajlovića, posjet Donalda Tuska Srbiji i govor koji je održao svjedoče da se Bruxellesu jako žuri s prijemom Srbije dok je Vučić na vlasti, jer s promjenom vlasti mogle bi ojačati i proruske snage koje Vučić uspješno suzbija.
EU nije zadovoljna razvojem odnosa
Tako se i danas po medijima u Hrvatskoj spekulira kako u EU nisu zadovoljni razvojem odnosa između dvije zemlje. Prilično je jasno da je iza neočekivanog poziva Vučiću da posjeti RH u veljači stajao pritisak EU na Hrvatsku, iako je Vučić nedugo prije toga još jednom dokazao da u Srbiji Hrvatsku i dalje smatraju na neki način svojim privatnim vlasništvom. Ako ništa, taj posjet je dokazao da Srbiju danas vode isti ljudi kakvi su je vodili i devedesetih – uostalom, Vučić je Šešelju tada donosio pive, što je ostalo zabilježeno na fotografijama, Dačić je bio Slobin “mali od kuhinje”, šef partijskog podmlatka, Slobo-jugenda, a Vulin je bio desna ruka Miloševićeve supruge, često prozivane “srpka Lady Macbeth”, u njezinoj stranci JUL – Jugoslavenska udružena levica.
Kad se tome doda da u parlamentu Srbije sjedi ratni zločinac Šešelj, i da su Šešelj, Vulin i Vučić sasvim sigurno povezani na način da Šešelj i Vulin svoje poteze ne vuku bez blagoslova Vučića, jasno je da to nije ekipa s kojom Hrvatska može i treba graditi dobrosusjedske odnose, naprotiv, preduvjet dobrosusjedskih odnosa je rušenje te ekipe s vlasti, te odustajanje prije svega Hrvatske od politike “individualizacije” krivnje koja je i dovela do ponovnog rasplamsavanja antihrvatskih sentimenata (i antialbanskih, i antimuslimanskih) u Srbiji.
Možemo li kapitalizirati članstvo u EU?
No EU to ne želi, njima ova ekipa odgovara. Hrvatska je na žalost, iako članica EU, tu u dosta lošoj situaciji, i neće moći poput Slovenije blokirati put Srbije u EU nekažnjeno. Slovenija je za takvu svoju antihrvatsku politiku imala moćne sponzore, prije svega Njemačku Angele Merkel, Hrvatska pak zahvaljujući ponajviše Milanoviću nema niti jednog saveznika unutar EU – pa ni Višegradsku skupinu koja se automatski nameće kao prirodni saveznik.
Usto, loši odnosi sa Slovenijom, iako je ona kriva za kompromitiranje i propast arbitraže, svejedno ne pomažu Hrvatskoj kao ni pokušaji iz BIH da isposluju sprječavanje gradnje Pelješkog mosta. U prvi slučaj se EU neće miješati, u potonjem će stati na našu stranu, no svejedno svi ti sukobi ne pomažu imageu kakav RH želi stvoriti o sebi. A to nam isto škodi u odnosima sa Srbijom.
Unatoč tome što je Srbija jasno demonstrirala da joj zapravo nije mjesto u EU, i da Vučićeve predstave s imenovanjem žene neskrivene homoseksualne orijentacije rođene u RH za premijerku nisu nikakav znak “liberalizacije” Srbije nego samo bacanje magle u oči Bruxellesu, pokušaj da se Srbiju prikaže javno kao naprednu europsku državu pokaznim primjerima dok je ona u osnovi i dalje upravo patološki agresivna i opasna po susjede, malo je vjerojatno da će EU jasno stati na stranu svoje članice. Istina, oni neće primiti Srbiju bez da ispuni neke uvjete – jedan je svakako i priznavanje Kosova, što god Vučić svom biračkom tijelu lagao o tome – ali to su njihovi uvjeti, i to ne znači da mi možemo Srbiji postavljati neke svoje uvjete. Na žalost.
Nerad bivših garnitura u diplomaciji dolazi na naplatu
Jasno je da je do ovakve situacije doveo nerad i pasivnost svih hrvatskih diplomacija do sad, naročito one Vesne Pusić, kao i politika unutar zemlje gdje se pokušavalo prikazati kako su za rat jednako odgovorne obje strane, no ona je sad takva kakva jest. Ukoliko iz Bruxellesa narede da se ponovo pomirimo s Vučićem, vjerojatno ćemo to morati napraviti. Malo je vjerojatno da ćemo se moći othrvati, ako uopće pokušamo. Kako će to Plenković opravdati biračkom tijelu, ostaje vidjeti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
