Prema novim podatcima Eurostata, Hrvatska se nalazi među državama članicama Europske unije s najvećim udjelom vlastitih državljana koji žive u drugim zemljama Unije. Gotovo svaki sedmi hrvatski državljanin trenutačno živi izvan Hrvatske, ali unutar EU-a, što čini približno 15 % ukupnog stanovništva. Analizu donosi Edo Zenzerović.
> Edo Zenzerović: Kritički osvrt na Zakon o izbornim jedinicama i Registar birača
S oko 575 tisuća hrvatskih građana nastanjenih u drugim državama članicama, Hrvatska prema ovom pokazatelju zauzima sam vrh Europskoj uniji, pri čemu lošiji relativni omjer bilježi tek Rumunjska. Riječ je o iznimno visokom udjelu koji znatno nadmašuje prosjek Europske unije i jasno upućuje na dugotrajan i intenzivan proces iseljavanja.
Trajni odlazak mladog i radno sposobnog stanovništva
Podatci Eurostata dodatno pokazuju da se ovaj trend snažno ubrzao nakon ulaska Hrvatske u EU, kada su hrvatskim državljanima postupno i u potpunosti otvorena tržišta rada drugih članica. Sloboda kretanja radne snage, iako temeljna vrijednost Unije, u hrvatskom se slučaju očituje prvenstveno kroz trajni odlazak radno sposobnog stanovništva.
Posebno je zabrinjavajuće to što strukturu iseljenih čine pretežito mlađe i radno aktivne osobe, često s obiteljima, što ima izravan učinak na demografsku sliku zemlje. Posljedice su vidljive u ubrzanom starenju stanovništva, smanjenju broja radnika na domaćem tržištu te rastućem pritisku na mirovinski i zdravstveni sustav.
Eurostatovi podacti jasno ukazuju da se iseljavanje iz Hrvatske ne može tumačiti kao prolazna ili ciklička pojava, već kao strukturni demografski problem. Visok udio građana koji trajno žive i rade u drugim državama EU-a upućuje na ozbiljne slabosti domaćeg gospodarskog i institucionalnog okvira.
Iako se sloboda kretanja formalno smatra prednošću članstva u EU-u, hrvatski primjer pokazuje da ona u uvjetima slabog rasta plaća, ograničenih mogućnosti profesionalnog napredovanja i niskog povjerenja u institucije djeluje kao snažan poticaj za odlazak, a ne za mobilnost s povratkom.
> Zenzerović: Koja je veza napuhanog broja birača s gušenjem neposredne i posredne demokracije?
Hrvatska je od popisa 2011. do popisa 2021. izgubila 413.056 stanovnika
Dugoročno gledano, nastavak ovakvog trenda znači smanjenje ukupnog stanovništva, trajni manjak radne snage i usporavanje gospodarskog razvoja. Hrvatska se time suočava s rizikom da demografski gubitci postanu jedan od ključnih ograničavajućih čimbenika njezine buduće stabilnosti i konkurentnosti unutar Europske unije.
No još važnije, demografski pokazatelji poput ovih predstavljaju temeljni kriterij za ocjenu uspješnosti svake vlasti. Država može bilježiti rast BDP-a, povlačiti europska sredstva ili graditi infrastrukturu, ali ako istodobno gubi stanovništvo, osobito mlade i radno sposobne ljude, tada su takvi uspjesi dugoročno bez stvarne vrijednosti.
Hrvatska je od popisa 2011. do popisa 2021. godine izgubila 413.056 stanovnika s prosječnim gubitkom godišnje više od 41 tisuću stanovnika. Za taj vremenski razmak prirodnim kretanjem prema podatcima Državnog zavoda za statistiku izgubili smo 159.403 stanovnika, a migracijskim kretanjem 112.269.
> Popis stanovništva: Do kraja desetljeća Hrvatska bi mogla imati tek 3,5 milijuna stanovnika
Jesmo li stvarno imali 3.871.833 stanovnika, pitaju se demografi?
Ukupni gubitci prema podatcima Državnog zavoda za statistiku iznose 271.762 stanovnika, a to je za 141.393 stanovnika manje od gubitka prema popisu 2021. godine. Jesmo li stvarno imali 3.871.833 stanovnika, pitaju se demografi?
Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku krajem 2023. imali smo 3.861.967, a 31. prosinca 2024. godine 3.874.350 stanovnika. Od 1. siječnja do 31. prosinca 2025. godine živorođeno je 32.385 stanovnika, a umrlo je 50.726. Prirodnim kretanjem stanovništva izgubili smo 2025. godine 18.341 stanovnika. Podatke za prirodno i migracijsko kretanje stanovništva po županijama u 2025. godini nisu još objavili. Moja je procjena da je migracijskim kretanjem stanovništva većina županija povećala broj stanovnika 31. prosinca prošle godine i da je ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj povećan.
U siječnju 2026. godine živorođeno je 2.810, a umrlo je 5.618 stanovnika. Prirodnim kretanjem izgubili smo 2.808 stanovnika.
Negativni prirast
Broj stanovnika Hrvatske se tijekom 2024. godine prirodnim i migracijskim kretanjem povećao za 12.383, a po županijama: Zagrebačka za 3.683, Krapinsko Zagorska 86, Sisačko moslavačka -1.176, Karlovačka -516, Varaždinska -92, Koprivničko križevačka -396, Bjelovarsko bilogorska -728, Primorsko goranska 1.104, Ličko senjska 373, Virovitičko podravska -814, Požeško slavonska -732, Brodsko posavska -1.041, Zadarska 2.545, Osječko baranjska -2.060, Šibensko kninska 307, Vukovarsko srijemska -1.410,Splitsko dalmatinska 3.265, Istarska 3.678, Dubrovačko neretvanska 897, Međimurska -7 i Grad Zagreb 5.237.
Negativni prirast odgovara gubitku broja stanovnika prirodnim kretanjem.
> Edo Zenzerović: Prijedlog podjele Hrvatske na tri statističke regije i tri ili šest izbornih jedinica
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.