Ukoliko bi 101 zastupnik u Hrvatskom saboru dao svoj glas za pokretanje postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske, a 9 sudaca Ustavnog suda podržalo tu odluku, Predsjednik RH morao bi dati ostavku Ustavnom sudu.

Naime, postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske može pokrenuti, prema članku 105. Ustava, Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika (101 zastupnik od ukupno njih 151), ukoliko je Predsjednik odgovoran za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti.

Prema Ustavu RH, dužnosti Predsjednika RH su predstavljanje i zastupanje države u zemlji i inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, da odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje, raspisuje referendum u skladu s Ustavom – može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje smatra da je važno za neovisnost, odgovoran je za cjelovitost i opstanak Republike Hrvatske, povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja propisana zakonom te obavlja druge poslove u skladu s Ustavom.

O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje pak Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca koji mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava. Dakle, devet od trinaest sudaca Ustavnoga suda trebalo bi podržati tu odluku pa ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava (članak 105. Ustava).

No, Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti i ne može biti pritvoren ili se protiv njega ne može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda. Ali ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina, Predsjednik RH može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda (članak 106. Ustava).

U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda, a isti o tome odlučuje na prijedlog Vlade RH (članak 97. Ustava).

Predsjednik Republike podnosi ostavku predsjedniku Ustavnog suda, a o ostavci obavještava se predsjednik Sabora koji po sili Ustava preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike. Predsjednik Sabora preuzima spomenutu dužnost i u slučaju smrti predsjednika Republike ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata kao u slučaju odgovornosti ili gubitka poslovne sposobnosti.

Najbliže opozivu bio je drugi hrvatski predsjednik Stjepan Mesić 2006. godine. O opozivu Stjepana Mesića počelo se pisati u medijima nakon ukidanja statusa zaštićenog svjedoka u slučaju „Tužitelj protiv Tihomira Blaškića“, a koje je ukinulo Prizivno vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije. Mesić je na tom Sudu svjedočio 1997. godine.

Izvor: narod.hr
Photo: fah