U Zagrebu je održan neklasični prosvjedni skup u obliku vrste performansa u organizaciji udruge „Žena u Domovinskom ratu“. To su hrabre žene koje su kao mlade djevojke 1991. dragovoljno stupile u obranu Hrvatske, a danas su okupljene u ovoj krovnoj udruzi koja ima središte u Zadru.
Skup je održan pod imenom koje intrigira: “Čudnovate zgode šegrta fašizma – Vojislava i Milorada” po predlošku hrvatskih Priča iz davnina.
Napravili smo kratki intervju sa ovom hrabrom ženom koja i danas nakon 26 godina ne odustaje od ideala zbog kojih je stavila svoj život na raspolaganje kao djevojka od 18 godina.
Narod.hr: Dobar dan, molim Vas prvo nam se predstavite i recite koji je razlog vašeg okupljanja danas u Zagrebu?
Ja sam Ivana Haberle, hrvatska sam braniteljica i bila sam dragovoljac Domovinskog rata sa 18 godina te ratne 1991. Ovdje danas stojimo kao hrvatske žene i majke jer nam je dosta više mitomanije i širenja fraza o ugroženosti. S druge strane, želimo reći da nam je dosta i „osloboditelja“ sa petokrakom koji nas „oslobađaju“ još od 1945. Ta ista „osloboditeljska petokraka“ je 1991. naoružana do zuba nasrnula na naš goloruki hrvatski narod. I nakon svega što se događalo, danas opet ti isti ljudi nama drže prodike o tome kako bi trebalo biti i živjeti u ovoj zemlji.
Narod.hr: Što je ipak vaš naglasak na performansu u Zagrebu?
Vukovar, da Vukovar, je naša otvorena i živa rana. Mirna reintegracija Vukovara je jedan apsurd kojeg naši političari čak žele prodati u svijetu kao primjer uspješnosti. Možda je reintegracija i dobro zamišljena, ali ona nije dobro provedena. Tamo naš narod pati. Možete li vjerovati da je u Vukovaru doneseno 20 presuda protiv naših ljudi i heroja branitelja grada radi razbijanja ćirilićnih ploča? Još osam heroja branitelja grada je trenutno u postupku. Zar to nije dovoljno da se mi branitelji zauzmemo jedni za druge? To što smo mi iz Zadra to nema veze, sve je to naša Hrvatska. Ti ljudi, naša braća, oni nas trebaju. Oni su simbol svega onoga što Hrvatska jest.
I to je naš razlog što smo došli na glavni hrvatski trg bana Josipa Jelačića jer nas se ovdje najbolje čuje. Ovdje želimo reći sve što nas, boli da cijeli hrvatski narod i svi građani Hrvatske to čuju.
Narod.hr: Vidimo ovdje i skupinu muškaraca koji imaju flastere na ustima. Tko su oni?
To si naši branitelji i heroji iz Vukovara. Oni imaju flastere na ustima zato što u vlastitoj državi ne smiju govoriti. Oni imaju flastere na rukama i zavezane ruke. To su Vukovarci, oni su simbol, oni su Hrvatska.
Narod.hr: U svojem nastupu spomenuli ste u negativnom kontekstu bivšeg saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića?
On koji je simbol rušenja vukovarske bolnice (na skupu je pročitana izjava Vojislava Stanimirovića da je „pao posljednji ustaški bastion – vukovarska bolnica“, op.a.), on koji je odlikovan od samog Radovana Karadžića,. Ali to nije dovoljno, on je i evo i prekjučer odlikovan u Hrvatskoj. Njega Hrvatska danas ljubi, a svog branitelja i heroja odbacuje. To je bolno, to jako, jako boli.
Stanimirović – Pao je posljednji ustaški bastion, vukovarska bolnica
Jednako kao i Stanimirović, niti Pupovac ničime nije pokazao da njeguje suživot u Hrvatskoj. Niti Stanimirović niti Pupovac ne rade na suživotu Hrvata i Srba. Dapače, putem svojih glasila, putem Novosti, raspiruju vatru među ljudima,. Ako su oni u stanju nazvati hrvatsku državu „šupačkom državom“, pitam se onda što uopće rade u njoj, što onda ne idu negdje gdje im je lijepo u državu koja nije „šupačka“. Nepodnošljiv je njihov odnos prema Hrvatskoj, nepodnošljiv….
Narod.hr: Što zamjerate hrvatskim vlastima, spominjali ste ovdje Darka Pajčića ( dragovoljac koji je sa 17 godina stupio u obranu Vukovara, op.) koji je pod nerazjašnjenim okolnostima stradao pri skidanju ćirilićnih ploča, te Igora Gilju, policajca koji je otpušten jer je skinuo ćirilićnu ploču. On je dijete poginulog dragovoljca i čovjeka u čiju je kuću osobno dolazio Franjo Tuđman kada se organizirala obrana Slavonije od četnika i komunističke JNA? Je li moguće da naši najzaslužniji ljudi danas ovo doživljavaju dok oni koji su sjedili po kafićima ili bili po Europi za vrijeme rata dobivaju sve beneficije i položaje u društvu? Zamjerate li odnos vlasti prema tim ljudima, zaslužnim herojima i građanima naše zemlje?
Pa naravno. Nema veze koja je stranka na vlasti. Čak nije važno je li to SDP, stranka sljedbenica partije iz onog sistema, ili stranke koje su nastale u hrvatskoj državi. Oni provode istu politiku – ignorancija, nemar i zaborav!
Jednako se odnose prema Darku Pajčiću i vlada SDP-a i vlada HDZ-a, on im nije važan…dakle, da se nekome može oduzeti život, Darku Pajčiću, da ga se može blatiti, da se može tako odnositi prema nekome tko se praktički kao dijete uključio se u strašni rat u Vukovaru, to ne mogu shvatiti…da, jednako su odgovorni.
To je strašno.
Narod.hr: Imate li na kraju kakvu poruku za hrvatsku vlast?
Sve ove riječi koje su ovdje izgovorene oni moraju čuti, posebno ako misle nastaviti živjeti ovdje sa svojim narodom. Oni su odnarođena vlada, nas obične male ljudi oni ne mogu zavarati, ovaj celofan na koji eventualno stave mašnu. Mi s time nikada nećemo biti zadovoljni i uvijek ćemo dizati svoj glas protiv toga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.