Istanbulska konvencija ne adresira stvarne uzročnike nasilja nad ženama

Foto: Thinkstock

Istanbulska konvencija definira nasilje nad ženama kao tzv. “rodno utemeljeno”, što prema čl. 3. d. označava “nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene” te da je nasilje nad ženama “manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca” (Preambula).

Kako stoji u čl. 44. Pojašnjavajućeg izvješća uz Konvenciju: “Razlikuje se [nasilje nad ženama] od ostalih vrsta nasilja po tome što je žrtvin rod primaran motiv za djela nasilja (…). Drugim riječima, rodno utemeljeno nasilje odnosi se na svaku štetu počinjenu protiv žene, a koja je i uzrok i rezultat nejednakih odnosa moći na temelju razlika između žena i muškaraca koji vode do podređenog statusa žene i u privatnoj i u javnoj sferi. Ova vrsta nasilja duboko je ukorijenjena u društvenim i kulturnim strukturama, normama i vrijednostima koje vladaju društvom”.

Ovu ideološki tezu o “rodnom utemeljenom nasilju” – da su žene žrtve nasilja samo zato što su žene – ponavljaju zagovornici Istanbulske konvencije poput Rade Borić, Branke Žigante i pravobraniteljice Ljubičić, ali i Vlade RH u brošuri o ratifikaciji Istanbulske konvencije: “Nasilje nad ženama spada u rodno utemeljeno nasilje”, društveno “oblikovane rodne uloge mogu postati i često postaju opravdanje ili poticaj za nasilje nad ženama”.

Međutim, dok Istanbulska konvencija i zagovornici ratifikacije polaze od ove posve ideološke definicije nasilja, izostavljaju stvarne uzroke (motive) nasilja, poput alkoholizma, droge, psihičkih problema, zavisti i ljubomore, bračno-imovinskih sporova, bračnih i obiteljskih problema i sl.

Ivan Munjin: Žrtve Istanbulske konvencije su žene

Analiza slučajeva ubojstva žena demantira zagovaratelje “rodne teorije”

U Hrvatskoj su u 2017. zabilježena 43 ubojstva, od čega su u 18 slučajeva žrtve bile žene. Analiza činjenica tih 18 slučajeva pokazuje kako su uzroci i razlozi zbog kojih su počinitelji izvršili ubojstvo različiti, ali jasno je kako se ni jedan slučaj ne može pripisati nasilju prema ženi zato što je žena.

Slučajevi nasilja, tako i ubojstva koja su gore navedena, žalosne su činjenice s kojima se potrebno ozbiljno suočiti – ne samo kao država, već kao društvo općenito. Potrebno je učinkovito i kvalitetno provoditi postojeće mjere sprječavanja nasilja, kojih se 48 iz Istanbulske konvencije već nalazi u hrvatskom zakonodavstvu, te zaštite žrtava.

Ovdje navodimo kratak prikaz slučajeva i uzroke slučajeva ubojstva u kojim su žrtve ženske osobe u 2017., odnosno razloge zbog kojih je zločin počinjen.

Lidiju Matić (65) je nakon dugotrajne svađe ubio njen sin Đivo Matić (34) – osoba s ozbiljnim psihičkim problemima, koji je nakon presude Županijskog suda u Dubrovniku prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu. Zbog svađe oko rastave braka i imovine, Mariju Buljubašić (53) ubio je njen suprug Dragomir (55), koji je potom sam sebi presudio. Za ubojstvo 60-godišnje žene u Šibeniku osumnjičen je njen sin (28) koji je na ispitivanju rekao da je pretukao majku i ubio je iz osvete, jer ga je godinama zlostavljala. Žrtvu stravičnog ubojstva u Donjoj Stubici, Vlastu C. (55), ubio je sin Tomislav (35), narkoman koji je pod utjecajem narkotika bio i pri počinjenju zločina. Dubravku Jagatić (42) iz Novske ubio je prilikom svađe i naguravanja pod utjecajem alkohola njen suprug Gordan.

Mladu Kristinu Krupijan (19) iz ljubomore i želje za odmazdom ubio je njen bivši dečko David Komšić (20) protiv kojeg je u tijeku kazneni postupak. Ljubomora je najvjerojatnije bila uzrok ubojstva Ane Kurtanjek (29), koju je ubio njen bivši partner Dubravko Sikermeštar (36), a potom počinio samoubojstvo. Silvu Šunjergu i njenog supruga ubio je njihov sin Tin (19), mladić s psihičkim problemima i problemima s drogom, protiv kojega je kazneni postupak u tijeku. Za ubojstvo Milke Keranović i njenog supruga osumnjičen je Boris Luketa koji je pokušao samoubojstvo te je nesposoban za suđenje, a motiv ubojstva su navodni veliki dugovi sina navedenih supružnika. Milku Remenar (60) u Piškorovcima je bez ikakvog povoda ubio Senad Oršuš (24) s kojim nije bila ni u kakvom odnosu, protiv kojeg je u tijeku kazneni postupak, a koji je bio alkoholiziran i pod utjecajem droga.

Za ubojstvo Blaške Skender (68) na njenom imanju kod Pakraca optužena je njena kćer Silvija (45), inače njemačka državljanka, a mediji nagađaju kako je motiv svađa oko imovine. Maloljetnu Saru Čirjak (14) ubila je njena 28-godišnja, duševno neubrojiva sestrična Ivana Čude protiv koje je u tijeku kazneni postupak. U ostalim slučajevima, uzroci i razlozi ubojstva uglavnom su narušeni bračni i obiteljski odnosi, svađe, a u nekim slučajevima je konkretan uzrok nepoznat, uglavnom iz razloga što je počinitelj izvršio samoubojstvo.

Potrebno je primjenjivati već postojeće mehanizme sprječavanja nasilja, ne uvoditi ideologiju

Istanbulska konvencija, koja ne adresira glave uzroke nasilja, već se koristi ideološkom terminologijom pogrešno definirajući nasilje nad ženama kao “rodno utemeljeno” – da se nasilje nad ženama vrši samo zato što su žene – ne može adekvatno odgovoriti na probleme koji uistinu jesu uzroci nasilja, a koji su vidljivi iz gore navedenih slučajeva.

Iz svega proizlazi kako cilj Istanbulske konvencije zapravo nije sprječavanje nasilja i pružanje zaštite žrtvama, već prvenstveno nametanje ideoloških postavki “rodne” teorije prema kojoj su glavni uzroci nasilja “rod” žrtve, ili navodni “nejednak odnos moći” između žena i muškaraca u društvu. Dok Istanbulska konvencija prodaje ideološku maglu, društvo i država ne suočava se s konkretnim društvenim problemima i problemima pojedinaca koji dovode do nasilja.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr