Otkako je H.G. Wells prije stotinjak godina popularizirao koncept vremenskog stroja, ljude ne prestaje intrigirati – koju jednu stvar biste napravili da se možete vratiti u prošlost i promijeniti budućnost?”, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Mnogo me više zanimaju naši lokalni terminatori i terminatorčići koji se svako malo “autaju” i sami sebe razotkrivaju kao lažni proroci tolerancije I liberalizma. Kao, naprimjer Krešo Beljak, koji, uvjeren da je nekakav liberalni Terminator, zapravo iz svojeg ormara u hrvatski medijski prostor svaki put istrči više nalikujući na Kramera kad uleti u Seinfeldov stan. Kaže Beljak, UDBA u 45 godina nije ubila dovoljno ljudi! Da je ubila više “fašista”, dodaje Beljak, ratova 1990-tih ne bi ni bilo!
Krešo je vrlo brzo prisiljen na lažnu ispriku zbog svojeg, kako kaže nes(p)retnog tweeta, no kad se malo dublje prokopa za njegovim izjavama, očito je da to nije usamljeni eksces. Jer, ima toga još. U jednom drugom tweetu Beljak nonšalantno veli da se 1991. vidjelo da je komunistički režim bio u pravu kad je proganjao fašiste, te da su u tom režimu “normalni ljudi živjeli normalno”!
U trećem tvitu Beljak opravdava 45 godina nedemokracije i retorički pita “Kako nakon zločina u II. Svjetskom ratu 45 godina sačuvati mir? Zar demokracijom na Balkanu? Vidjelo se što nam je ta demokracija donijela kad je 1990. napokon došla – rat i klanja, milijuni su stradali od te demokracije.” I bilo bi to možda za smijeh uz jutarnju kavu, da se ne radi o saborskom zastupniku, možda budućem predsjedniku Sabora ili potpredsjedniku Vlade.
(…)
Davor Bernardić svojevremeno je bubnuo da “moramo vratiti duh kolektivizma hrvatskih antifašista iz 1945.”, a za Beljaka kaže tek da je to “osebujan stil”. Bernardić, za razliku od Beljaka očito nije bio ni svjestan svih potencijalnih značenja svoje izjave, no, problem je da se radi o čovjeku kojemu bi ni krivom ni dužnom prije ili kasnije u krilo mogla pasti funkcija premijera. Ništa zapravo čudno, jer nitko nije ozbiljno reagirao ni kad je bivši potpredsjednik Sabora, danas saborski zastupnik Nenad Stazić rekao nešto slično, samo mrvicu manje brutalno – kad se požalio na “šlampavost pobjednika 1945., koji nisu temeljito obavili svoj posao”! Trebalo bi Krešu zapitati: Recite, gospodine Beljak, koga je još UDBA trebala ubiti da bi spriječila “bratoubilački rat”? Koga je to trebalo zaklati da bi se spriječilo klanje?
(…)
Zamislite da netko u Njemačkoj danas kaže da STASI nije ubio dovoljno ljudi? Da se u Poljskoj i Češkoj netko javi s idejom da kobnih posljedica demokracije u Europi ne bi bilo da su službe sigurnosti SB, StB ili KGB bili efikasnije u likvidaciji neprijatelja crvene revolucije? Politička karijera takvog neodgovornog bombardera istog trena zauvijek bi završila.
Neće valjda Beljak reći da je i “nenormalni” Bruno Bušić bio fašist? Po Beljakovoj logici, hrvatski proljećari također nisu bili “normalni” ljudi, jer ni oni nisu živjeli “normalno” u onoj državi. Vjerojatno zato jer su i oni bili fašisti. I Tuđman i Gotovac bili su fašisti. Jer da nisu, ne bi završili u zatvoru tog pravednog režima koji je proganjao samo fašiste! Iznimka i trajni vremenski paradoks je Stipe Mesić – njemu nikakav terminator ništa ne može, on može istovremeno pjevati ustaške pjesme i biti počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
