Ivan Miklenić: Toleriranje antihrvatskih rabota

“U Hrvatskoj se vlasti često odriču zaštite legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa te zbog tobožnjega poštivanja slobode javnoga govora toleriraju očite antihrvatske rabote i pamflete. Očito je da vlasti kojima bi iskreno i stvarno bili na srcu legalni i legitimni nacionalni interesi ne bi mogle tolerirati takve veleizdajničke čine”, ističe u uvodniku posljednjem broju Glasa koncila glavni urednik Ivan Miklenić.

“Vlada dala 250 tisuća kuna za danski film o Hrvatima koljačima” naslov je povećeg članka u Slobodnoj Dalmaciji od ponedjeljka 14. rujna (str. 6 i 7), koji ne samo da šokira, nego i svojom porukom otvara brojna pitanja.

U tom članku izneseno je zapažanje umirovljenog pukovnika HV-a Ivice Pandže Orkana iz Siska o filmu »Petnaest minuta – Masakr u Dvoru«, u kojem se »direktno optužuje Hrvatsku vojsku kao počinitelje zločina nad devetero psihičkih bolesnika srpske nacionalnosti u zgradi osnovne škole u Dvoru na Uni«. Premda je povijesna činjenica da su hrvatski vojnici u okviru akcije »Oluja« u Dvor stigli dan nakon toga zločina, a danski pripadnici UNPROFOR-a bili kod te škole i ništa nisu poduzeli da bi spriječili srpske vojnike da učine taj zločin, dvojica danskih redatelja priredila su film u kojem je glavni sugovornik general Mile Novaković, zapovjednik srpskih krajiških snaga, osuđen u Hrvatskoj za ratni zločin na 20 godina zatvora i nalazi se na Interpolovoj tjeralici, koji podmeće taj zločin hrvatskim braniteljima. Film je toliko prosrpski da je prikazan na Prvom programu RTS-a, a nakon njegova prikazivanja na ovogodišnjem Sarajevskom filmskom festivalu pravo na prikazivanje otkupile su dosada, kako se navodi, državne televizije u Danskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Norveškoj i Švedskoj te će se laž o zločinu hrvatskih vojnika veoma proširiti. Film je dosada već prikazan u Danskoj, a nije poznato da bi se tamošnje hrvatsko veleposlanstvo oglasilo na tu zastrašujuću optužnicu hrvatskih branitelja.

Premda je već po sebi strašno da se tako zamijene protagonisti određenoga zločina, ipak je još strašnije da su taj i takav film financirala sredstvima hrvatskih građana državna tijela: Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH-a, Ministarstvo kulture RH-a, uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). Naime, kako je navedeno u Slobodnoj Dalmaciji, na internetskoj stranici HAVC-a objavljeno je da je HAVC 15. travnja ove godine dodijelio 250 tisuća kuna produkcijskoj kući »Nukleus Film« za produkciju toga filma! Novac hrvatskih građana iskorišten je da bi nastao film koji hrvatske branitelje lažno, izmišljeno, prikazuje kao monstruozne ubojice psihičkih bolesnika srpske nacionalnosti! Budući da za taj očito veleizdajnički čin nitko nije pozvan na odgovornost, jasno je da iza takva postupka, tj. iza potpore takvu antihrvatskom filmskom pamfletu stoji i sadašnja Vlada Kukuriku koalicije.

Takvo postupanje sadašnje Vlade ne može se dovesti u vezu sa zdravim razumom ili zdravom logikom

Vrlo je izvjesno da sličan presedan ne postoji ni u povijesti ni u sadašnjosti igdje na svijetu da bi država financirala lažnu optužbu protiv svojih oružanih snaga i to projekt koji će laž širiti diljem svijeta. Takvo postupanje sadašnje Vlade ne može se dovesti u vezu sa zdravim razumom ili zdravom logikom, a budući da se takvo postupanje ipak dogodilo, da je stvarnost, ne može se drugo zaključiti nego da je u tom postupku Vlada postupila protiv Hrvatske, protiv hrvatskoga naroda, protiv Hrvatske vojske. Vlada nije time samo zlorabila novac hrvatskih građana, nego je i gazila istinu, pravdu, dobar glas, jednom riječju gazila je opće dobro hrvatskoga društva. Što u aktualnoj hrvatskoj Vladi vjerojatno ima djelatnika koji ne podnose ništa hrvatsko i koji svaku prigodu koriste da bi napakostili Hrvatskoj, nimalo ne ispričava vodeće ljude sadašnje Vlade, jer jedini oni odgovaraju za sve što čine ti djelatnici. Naime, svaki čovjek ima pravo na svoje političko i svako drugo uvjerenje, ali takvo postupanje, poput financiranja pamfleta protiv hrvatskih branitelja, nužno za sobom povlači i krivičnu odgovornost. Na ovom slučaju jasno će se također vidjeti koliko je hrvatsko pravosuđe stvarno (ne)ovisno o vladajućoj politici, jer prijavu je, kako je navedeno u Slobodnoj Dalmaciji, već podnio pukovnik Pandža Orkan.

Dosadašnje iskustvo sa sadašnjom Vladom ne daje prostora ni za iluziju o preuzimanju odgovornosti za taj veleizdajnički čin. Naime, financiranje danskog filma o Hrvatima koljačima nije prvi slučaj financijskog podupiranja otvorenih antihrvatskih propagandnih uradaka. Već je u javnosti objavljeno, a da to nikoga od političara nije zaintrigiralo, da hrvatske vlasti plaćaju udžbenike za hrvatske učenike u Srbiji u kojima se Hrvate lažno optužuje da su monstruozno u ustaškom logoru Jasenovcu pobili 700 tisuća Srba. Također je dobro poznato da Vlada financira više tzv. udruga civilnoga društva, koje isključivo rade protiv općega dobra hrvatskoga naroda i Hrvatske kao države. Poznato je da se hrvatskim novcem plaća tzv. srpski tjednik koji izlazi u Zagrebu, a koji sustavno s jugo-komunističkih pozicija presvučenih modernim liberalizmom izruguje gotovo sve hrvatske svetinje, pa i nacionalnu himnu.

Više je nego teško povjerovati da se sve to u Hrvatskoj događa radi stvarnoga poštivanja slobode javnoga govora. Naprimjer, Francuska izdvaja značajna financijska sredstva da bi podupirala različite svjetonazore i glasila koja ih šire, podupire dakle pluralnost svoga društva, ali nikada ni jednoj francuskoj vlasti, bez obzira bila lijeva ili desna, ne može ni pasti na pamet da bi financirala nešto što bi dovodilo u pitanje opće dobro francuskoga društva i države Francuske. Ta stara demokratska država stvarno i svojim financijskim potporama promiče poštivanje slobode javnoga govora, no ikakvo promicanje antifrancuskih interesa ne dolazi u obzir. U Hrvatskoj se pak vlasti često odriču zaštite legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa te zbog tobožnjega poštivanja slobode javnoga govora toleriraju očite antihrvatske rabote i pamflete. Očito je da vlasti kojima bi iskreno i stvarno bili na srcu legalni i legitimni nacionalni interesi ne bi mogle tolerirati takve veleizdajničke čine.