Urednica vanjske politike i novinarka Nove TV Ivana Petrović već godinama je na ovoj televiziji jedan od sinonima za neke od najvažnijih tema. Ovih dana promovira knjigu “Diplomatski pečat – sasvim osobno” čija je koautorica, pa je to bio izvrstan povod za razgovor.
Bez zadrške i sasvim iskreno ispričala je sve o knjizi, njezinim najtežim životnim trenucima kao što je kada je izgubila oca, posebno dojmljivih susreta s papom Benediktom XVI., o lijepim danima sa svojim emotivnim partnerom kojeg ljubi već osam godina te se prisjetila pokojnog kolege političkog novinara Mislava Bage i Tatjane Krajač koje je silno voljela, piše Večernji list.
Kako je izgledalo vaše djetinjstvo i jesu li roditelji vidjeli da imate talent za komunikaciju?
Moje djetinjstvo je bilo jako bezbrižno i lijepo. Ja sam Korčulanka, a ondje imam mamu i obiteljsku kuću. Tata je umro 2016. godine. Moja školska prijateljica Ana Tomašić vidjela je da imam smisla za komunikaciju i uvijek je govorila da ću se baviti nekim takvim poslom. Osim nje, s kojom sam bila jako bliska, vidjeli su to i roditelji zato što nikada nisam tepala, uvijek sam govorila ispravno, a i vrlo rano su me poticali da čitam. Ni na dječjim priredbama, još u vrtiću, nikada nisam imala tremu. Očito sam imala predispozicije da budem novinarka. Često razmišljam o tome kako bi bilo lijepo vratiti se u djetinjstvo, a kada uhvatim vremena, odem kod majke. Evo bila sam nedavno, kupala sam se u moru i bilo je fenomenalno. Kada odem u mirovinu, mislim da ću dobar dio godine provesti tamo.
A što mislite, od koga ste naslijedili dar za govor i analitiku?
Od mame sam naslijedila da brzo mislim, a od strica, tatinog brata, dar za analitiku. On je bio nevjerojatan profesor u komunikaciji i analitici. Nisam mu ni do koljena.
Na novinarskoj sceni prisutni ste tridesetak godina, a iza vas su brojna priznanja, nagrade i niz događaja koje ste popratili. Koje su vas osobe posebno dojmile tijekom karijere?
Više njih se rado sjetim, a posebno pape Benedikta XVI. Iako sam upoznala Ivana Pavla II. i aktualnog papu Franju, audijencije kod pape Benedikta su zaista bile nešto posebno. On je jedini od trojice papa s kojim ste, kada biste mu prišli, mogli komunicirati do jedne minute na jednom od četiri jezika. Primio bi za ruke i gledao ravno u oči, tako toplo, kao da nitko drugi na svijetu ne postoji osim vas. Na televiziji i u medijima doimao se kao hladan, a uživo totalna suprotnost. Nama novinarima dao bi na velikom značaju i govorio bi da je to jako težak posao. Bila sam na nekoliko audijencija i kod njega i kod pape Franje.
Doimate se kao hrabra žena koja rijetko kad pokazuje svoju emotivnu stranu. Koje su vas životne prilike i događaji natjerali na suze i istinski razveselili?
Događaj koji me jako dotaknuo, rastužio i nagnao na suze je odlazak mog oca. Jedan od sretnijih dana u životu mene i moje obitelji je kad se rodio moj nećak Luka. Ta dva događaja izdvojila bih kao najtužniji i najsretniji u mom životu. To je život. Baš kao i ovaj posao koji radim. Puno toga uzme, ali puno toga i da.
> Preminuo novinar i urednik Mislav Bago
Kako su majka i pokojni otac gledali na vaš posao?
Svoj privatni život čuvate doslovce kao zmija noge. Jeste li sretni i imate li uz sebe jaču polovicu?
Istina, ne volim govoriti o privatnom životu. Sretna sam i u stabilnoj vezi već osam godina s muškarcem koji je tu negdje moj vršnjak. Nismo više djeca i znamo svoje prioritete, razumijemo jedno drugo i lijepo nam je.
Mislite li da je ženama u vašem poslu teško pronaći životnog suputnika koji će biti potpora i u potpunosti vas razumjeti?
Mislim da je svakako ženama teže nego muškarcima. Upravo zato često pravu osobu dugo i tražimo. S novinarkama kao što sam ja nije lako živjeti, ali sve to je i pitanje zrelosti, međusobnog poštovanja i povjerenja.
Nedavno je prošla godina otkako nas je napustio vaš dugogodišnji kolega politički novinar Mislav Bago. Kada ga se sjetite na što prvo pomislite?
Pomislim na smijeh i duhovitost. Neizmjerno nam fali, ne samo kao kolega, već kao i čovjek. Znao nas je sve u redakciji jako dobro nasmijavati. Osim njega, sjetim se i pokojne kolegice i prijateljice Tajči, oboje nam jako nedostaju.
Kada se napokon nakon napornog radnog dana vratite kući, kako se opuštate? Isključite li televiziju?
Upalim televiziju jer gledam programe kao što su povijesni. Na takvim kanalima ima dosta kompetentnih dokumentaraca u kojima govore stručnjaci slijedom nekih arhivskih zapisa i dokumenata. Osim toga, opuštam se i uz čitanje.
Kada biste nas ugostili kod sebe, što biste nam skuhali? U čemu ste majstorica?
Dobra sam u kuhinji, neću biti lažno skromna. Kada je bila pandemija, u toj godini sam jako puno kuhala i pekla kolače. Kuhanje me opušta i u potpunosti se isključim, ne razmišljam o ničemu osim o kuhanju i tome što spremam. Da dođete kod mene u goste, napravila bih vam njoke i pašticadu s puno parmezana, ipak sam ja Dalmatinka.
> Ivana Petrović o Milanovićevim izjavama: Uspoređivati Kosovo i aneksiju Krima, to nikako ne stoji
Tko vas je naučio kuhanju?
Najviše me naučila mama, a poslije, kada sam došla studirati u Zagreb, s pokojnom cimericom Ksenijom sam stalno kuhala. Zajedno smo učile i jedna drugoj spremale ukusna jela.
Vidim imate porok, pušite…
Imam, da… Jedan period sam prestala pušiti i onda sam se udebljala. Vidim da je sada dosta ljudi zamijenilo obične cigarete pametnim parilicama, možda i ja prijeđem na njih, vjerojatno i hoću.
Mislite li da ćete posao novinarke Nove TV obavljati sve do mirovine?
Mislim da hoću. Možda ne do kraja pred kamerama, ali negdje iza, u produkciji ili kao mentor, sigurno.
Bliži nam se kraj godine, a što vi mislite, koji je događaj obilježio 2023. godinu?
Definitivno eskalacija rata u Ukrajini, sukob na Bliskom istoku između Izraela i Hamasa te predsjednički izbori u Turskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
