U kontekstu “zamki” koje je u sebi skrivao kibuc, u kojemu je jedan od najvećih pisaca današnjice, Amos Oz, započeo odrastanje, spominje se i pokušaj “kibucara” da se promijeni ideja i činjeničnost obitelji, Oz je odgovorio: “Obitelj!
U određenom smislu smatram se pomalo stručnjakom za pitanja obitelji budući da je glavna tema svega što sam napisao u zadnjih četrdeset godina, tema gotovo svih mojih romana, gotovo svih mojih priča, sažeta u jednoj riječi – obitelj, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
Rekao bih da je obitelj najčudnija, najtajnovitija, najparadoksalnija i, istodobno, najmoćnija povijesna institucija. Ljudi predviđaju njezinu propast već tisućljećima… no, ta je institucija snažnija nego što općenito mislimo.”
Milenijska tradicija
Ozovim riječima valja dodati da su svaki totalitarni režim i misao željeli ili uništiti, ili redefinirati obitelj. Od krvavih Jakobinaca preko Marxa do Pola Pota, svi bi oni danas dali podršku Andreju Plenkoviću u povlačenju novog obiteljskog zakona zbog, za takve umove, “skandalozne definicije obitelji” koja se još zove i “skandaloznim” imenom “porodica”.
Definicija obitelji koju su vrsne znanstvenice i stručnjaci kao autori predloženog zakona donijeli zapravo odražava milenijsku tradiciju utemeljenu ne samo na zdravom razumu već i na jednoj “fundamentalističkoj vjerskoj instituciji” kao što su Ujedinjeni narodi koji u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka u članku 16 jasno kažu: “Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj.” Isto govori i naš Ustav, pa onda i naš nacrt novog “spornog” Obiteljskog koji kaže kako “obitelj čine: majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom, odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive.”
Zašto su svi revolucionari kroz povijest htjeli ukinuti ili redefinirati obitelj?
Zato što je obitelj zadnja linija obrane ljudske slobode i svekolike humanosti od uplitanja totalitarizma, ona je zadnja linija obrane i od aktualnog soft EU totalitarizma koji I. Ramonet još 1995. u Le Mondu nazvao “novim jednoumljem” nastalim na temeljima političke korektnosti koja se pretvorila u orvelovsku tiraniju. Razbij obitelj kakvu ova kultura gaji milenijima, iskorijeni pojedinca, a onda njime manipuliraj kako hoćeš.
Totalitarizam se hrani (iskorijenjenim) individuuom, a ne masom, učinivši čovjeka bez sidrišta lakom metom manipulacije.
Budući da se kod nas u javnosti digla kuka i motika da se takvom definicijom diskriminiraju (i) homoseksualci, donosim svoj tekst od prije par godina da ukažem na “povijest bolesti” ovog problema kada su homoseksualci i seksualna revolucija u pitanju, koja je kao i svaka, željela uništiti ili redefinirati obitelj, da bi danas okrenuli ploču: “Kako je nedavno donio The Telegraph iz pera Brendana O’Neilla, u samo nekoliko desetljeća homoseksualni aktivisti spram institucije braka i obitelji pokazali su neviđenu raspolućenost, oprečnost kakvu ne poznaju niti najradikalniji politički pokreti.
U vrijeme seksualne revolucije, homoseksualci okupljeni oko pokreta ‘Stonewall’, tijekom svojih pionirskih ‘parada ponosa’ u New Yorku govorili su ovako: ‘Smisao seksualne revolucije jest ukidanje svih društvenih institucija’, pri čemu se prvenstveno misli na najodvratniju od svih: obitelj.
Nepromijenjena strategija
Tako jedan gay manifest iz toga vremena piše: ‘Brak je bolesna i represivna institucija!’ Martha Shelley, jedna od najpoznatijih lezbijskih aktivistica toga doba 1972. godine piše: ‘Mi smo muškarci i žene koji su se od svojih prvih sjećanja pobunili protiv spolnih uloga i obitelji.’
Ono što O’Neill potom logično propituje jest kako to da su homoseksualci u tako kratko vrijeme jednu bolesnu instituciju kao što je obitelj, od želje da je unište, proglasili svojim idealom, objektom bespoštedne borbe po cijeloj kugli zemaljskoj, pa i u Hrvatskoj?
Zašto oni koji su prezirali moral većine, brak i obitelj, želeći ih satrti, sada žele biti dio iste te do jučer prezrene zakonske forme i etosa? O’Neil’ će natuknuti da se od početka radi o istoj strategiji, uništenja institucije obitelji, samo je taktika promijenjena.” Kako?
Ovako: ako Pol Pot nije uspio nasiljem uništiti instituciju obitelji, ako se nije ostvarilo Marxovo proročanstvo o odumiranju obitelji, ako Jakobinci nisu uspjeli u svom redefiniranju obitelji s geslom “djeca pripadaju državi prije nego obitelji”, taktika je danas napasti jasnu, milenijsku definiciju obitelji, na način: sve proglasiti obitelji kako se kome smisli. I tako, ako je sve obitelj, onda ništa nije obitelj.
Cilj ostvaren, obitelj je nestala, a revolucija lingvističkim podvalama i političkom korektnošću postigla je svoj cilj.
Neka se HDZ i Plenković konačno odrede, žele li štiti deklaraciju UN-a i hrvatski Ustav, ili podilaziti mentalitetu raznih revolucionara tipa Pola Pota i opskurnih LGBT lobija. Ako je ovo drugo, onda su rekli na čijoj su strani. Na strani hrvatskih ljudi jamačno – ne!
Onda nisu HDZ već CK – Crveni kmeri!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
